Za mnoge domaće glumce, alli i glazbenike vjerojatno bi ostvarenje svih snova bilo raditi na projektu s redateljem koji je dobitnik Oscara za režiju filma "La La Land". Damien Chazelle nedavno je s još trojicom redatelja za Netflix režirao seriju "The Eddy", a u njoj je svoju prvu glumačku ulogu ostvarila Lada Obradović, jazz bubnjarica i skladateljica iz Siska, koja posljednjih godina živi i radi u Francuskoj. Lada je ostvarila zavidnu glazbenu karijeru u europskim okvirima, a s Davidom Tixierom osnovala je Obradovic-Tixier duo.
- Ponudu za casting sam dobila u srpnju 2018. godine i u prvi trenutak sam pomislila kako se radi o spam emailu te sam ga zamalo ignorirala. To je bilo svega nekoliko dana nakon što sam sa svojim glavnim projektom dobila prvu nagradu na natjecanju u francuskom gradu Viennu, što je jedna od naših prvih nagrada, te sam već bila izvan sebe od sreće i nisam vjerovala da se tako dvije velike stvari mogu dogoditi u tako kratkom roku. Na sreću bila sam u krivu, otputovala u Pariz na casting i dobila ulogu za “The Eddy”, priča nam Lada koja je seriju snimala od svibnja prošle godine, no pripreme su počele ranije.
Radilo se o osobnim pripremama i istraživanjima kako literature tako i tematike koja zahvaća sedmu epizodu koja je epizoda djevojke koju sam inkarnirala, Katarine. Nekoliko tjedana prije snimanja počele su i organizirane glazbene pripreme i probe te satovi glume s osobnom instruktoricom glume i dijaloga Dany Héricourt. Snimanje je trajalo sedam mjeseci i svi smo imali osjećaj da smo konstantno usred maratona. Radivši sa stotinama specijalista na seriji naučila sam puno o glazbi, glumi, filmu, svijetu businessa i filmskoj industriji generalno - veli bunjarka koja je dobila jedinstvenu priliku da surađuje s jednim od najboljih redatelja današnjice.
Kako od Damiena tako i od Laile Marrakchi, Houde Benyamine i najviše od Alana Poula sam naučila puno o životu na setu, pripremama, pristupu i načinu kako realizirati osobne vizije kada je uključen velik broj ljudi u neki projekt. Damien je bio taj koji je uz Glen Ballarda i Randy Kerbera vodio i nadzirao glazbeni dio i kreirano glazbeni karakter serije, no cijela ekipe je pridonijela cijelokupnoj realizaciji. Damien mi je potvrdio da je dobar pristup pratiti svoj san i viziju bez obzira na prepreke koje susrećemo na putu do njega, kaže Lada, koja je bubnjeve zavoljela slučajno i spontano.
- U obitelji nitko nije glazbenik niti se bavi glazbom tako da nisam bila inspirirana svojim okruženjem. Tata je dobio gitaru na poklon prije puno godina i instrument je nažalost stajao netaknut u čošku sobe dok sestra nije odlučila početi svirati i oformiti bend. Načula sam njezin razgovor s basisticom da traže bubnjara i ja sam rekla da ću ja biti bubnjar, na što su se svi nasmijali jer su znali da je moja jedina ljubav plivanje i višesatni dnevni treninzi provedeni u bazenu. Već dan nakon sam uz tatinu pomoć kupila svoj prvi Sonor bubanj i odmah znala da je to nešto što je odredilo moju budućnost - dodaje glazbenica koja se školovala u Austriji i Švicarskoj.
- Škola u Grazu se temelji na tradicionalnom jazzu i četverogodišnji preddiploski studij je bio i više nego naporan zbog teškog rasporeda no i zbog karaktera ponekih profesora. Sada se volim smijati činjenici da dok sam i sama proživljavala “Whiplash” s jednim od profesora u Grazu, istovremeno se oformljavao “The Eddy” projekt u kojem ću suradivati s tvorcem Whiplasha osobno, nekoliko godina kasnije. Škola u Bernu je puno modernija i stilski se više uklapala u moj ukus, puno je fleksibilnija i imala sam sreću raditi s profesorima koji su vjerovali u moje projekte i dali su mi šansu da veliki dio semestra budem odsutna zbog učestalih turneja po Europi, tako da bi satove odrađivali kada bi ja bila u mogućnosti i time su uvelike pomogli mom glazbenom razvoju. Škola je nešto što se danas podrazumijeva pod “normalno” i “obavezno”, no glazba ne nastaje unutar zidova akademija tako da sam imala sreću naći profesora na diplomskom studiju koji dijeli moju viziju i poduprire moj osobni rad nevezan za školu i predavanja - otkriva Lada. Pijanista Davida Tixiera upoznala je 2013., a nekoliko godina kasnije osnovali su duo koji je dosad dobio brojne nagrade na raznim natjecanjima. Osim toga, bavi se i humanitarnim radom.
- Od samog početka moje karijere, cilj mi je bio uspjeti kao umjetnik kako bih mogla pomoći onima kojima je to najpotrebnije. Postojala su vremena kada sam organizirala dobrotvorne koncerte dok osobno nisam imala dovoljno novca za školu ili svakodnevni život. Nada da ću jednog dana moći pomoći nekome mi je nešto što mi je davalo motivaciju za dalje, čak i kad su moja generalna razina motivacije i energije bili prilično niski. Tijekom nastupa u Manili, na Filipinima u 2018. godini, s već spomenutim duom, David i ja smo bili prekrasno primljeni u jedini jazz klub u cijeloj državi koji je doslovno u stanju raspadanja. Nakon koncerta smo saznali da vlasnik spava ispod bubnjeva jednom kada se publika raziđe i to nam je slomilo srce. Nekoliko mjeseci ranije došla sam u kontakt s hrvatskom tvrtkom Borovo, jer su njihove tenisice Startas jedina obuća u kojima sviram bubnjeve. Dali su mi ideju da napravim limitiranu seriju tenisica s osobnim dizajnom i za vrijeme dugog putovanja iz Manile natrag u Europu imala sam ideju da pokušam kombinirati te dvije stvari pomažući nekome sa svojim dizajnom tenisica. David koji je menadžer projekta je izradio i razradio prijedlog i kontaktirao švicarsku zakladu Terrévent koja je bila voljna pomoći. Složili smo se da 50 posto prihoda ide u instituciju s kojom dotična zaklada već surađuje, za osobe s invaliditetom u Kolmaru u Francuskoj, a drugih 50 posto prihoda ide u Manilu, za rekonstrukciju Tago Jazz Cafea, kazala je bubnjarica koja je ove godobila ideju za još jedan projekt - pokušati pomoći napuštenim i zlostavljanim životinjama u Hrvatskoj i Bosni.
- Nakon što sam vidjela članak u novinama, o udruzi Brodske Šape iz Bosanskog Broda, jednostavno sam ostala potpuno šokirana, i nakon što sam se informirala i došla u kontakt s nekolicinom volontera u Hrvatskoj sam shvatila da niti kod nas situacija nije prihvatljiva. David i ja smo osnovali u Francuskoj udrugu pod nazivom “SAY R” koja obuhvaća oba cilja. U posljednje vrijeme pokušavamo financijski pomoći nekolicini udruga u Hrvatskoj koje su doslovno na rubu egzistecnije kako bismo im pomogli da prehrane životinje te ih maknu od surovosti ulica. Putem naše udruge ljudi se mogu pridružiti ekipi volontera u pronalaženju načina da pomognemo, kako donacijama, tako samim volontiranjem na lokacijama ili usvajanjem napuštenih životinja. Osobno vjerujem da svatko od nas ne može pomoći svima, no isto tako vjerujem da ako se svatko tko ima mogučnost svijesno usredotoči na jedan cilj, možemo napraviti naizgled nemoguće. Problem je što još uvijek velika većina ljudi okreće glavu misleći kako su baš oni ti koji nemaju dovoljno za napraviti razliku. Da se svi udružimo i shvatimo da je svaka sitnica dio jedne velike cjeline koja radi promjenu, naš cilj bi bio realiziran - veli svestrana Lada, koja se uz to bavi i dizjniranjem svojih činela. Svi njeni planovi u budućnosti vezani su za inozemnstvo.
- Iskreno osim obitelji i obaveza humanitarnog karaktera, nemam puno veza s Hrvatskom. Kako sam otišla na školovanje prvo u Austriju pa Švicarsku, te sada završila u Francuskoj, imam osjećaj da se sve više udaljavam od doma. Za sada se ne planiram vraćati, no ne želim reći da se nikad neću vratiti ali trenutno ne vidim svoje mjesto pod suncem u Hrvatskoj. Do sada sam dobila par ponuda za suradnju od hrvatskih glazbenika, no puno manje nego iz ostatka Europe - zaključila je Lada.
Bravo curka, ... lijepo je čitati o uspjesima naših mladih klinaca...... .................jedna od crtica koja me uvijek iznenadi je kako su , na neki način, profesori svuda isti,... eto mene iznenadila činjenica da se jedan ispit na fakultetu moje kćerieri nije promijenio u tih 25 godina od kada sam ja završila fax, iste fore , isti napuhani profesori koji provode svoju volju i nitko im niš ne može.... strašno....još jedna vrsta uhljeba...