U siječnju prošle godine razorni požari zahvatili su područje Los Angelesa i uništili tisuće domova. Među onima koji su ostali bez svega bio je i poznati glumac Billy Crystal, koji je sa suprugom Janice izgubio kuću u Pacific Palisadesu. Par je u tom domu živio punih četrdeset i šest godina, stvarajući uspomene sa svoje dvije kćeri i unucima. Rano ujutro probudili su ih zvuci sirena i nisko letećih helikoptera, što je bio znak da moraju hitno pobjeći. Uzeli su samo fotoalbume i odjeću koju su imali na sebi, misleći da će se vratiti za koji dan.
Evakuirali su se u kuću svoje kćeri Jenny, gdje su s obitelji s tjeskobom pratili vijesti na televiziji. Gledanje kako nestaje cijeli njihov kvart, trgovine i mjesta gdje su provodili svakodnevicu, ostavilo je u njima golemu prazninu. Preko sigurnosnih kamera vidjeli su leteću žeravicu prije nego što se signal potpuno prekinuo. Sljedećeg jutra susjed ih je nazvao u suzama kako bi im potvrdio da je njihova kuća potpuno nestala u plamenu. Glumac je priznao kako je to bio užasan način da sazna istinu, pogotovo kada su kasnije vidjeli novinare kako izvještavaju s njihovog uništenog posjeda.
FOTO Nevjerojatna transformacija! Evo kako je Ervin iz 'Big Brothera' izgledao prije 180 kg mišićaTjedan dana nakon tragedije, obitelj se vratila u svoj stari kvart kako bi vidjela što je ostalo. Zatekli su prizor koji je podsjećao na scenu iz apokaliptičnog filma, gdje su od nekadašnjeg doma ostali samo kosturi drveća i pokoji dimnjak. Dok su zajedno pretraživali ruševine, kći Lindsay primijetila je jedan kamen iz vrta koji je nekim čudom preživio vatrenu stihiju. Na njemu je bila uklesana samo jedna riječ, a to je bio smijeh. Taj mali pronalazak postao je nevjerojatan simbol nade za cijelu obitelj u najmračnijim trenucima.
Za sedamdesetosmogodišnjeg komičara, upravo je smijeh bio temelj na kojem je izgradio cijeli svoj život. "To je ono što me izvuklo iz teških vremena počevši od petnaeste godine kada mi je otac umro", izjavio je glumac za časopis People. Njegov posao tada je bio nasmijavati tugujuću majku i pomoći joj da ponovno sastavi svoj život. Pronalazak tog kamena u pepelu bio je znak da će, unatoč stravičnom gubitku, sve na kraju ipak biti u redu. Snaga koju su obiteljski crpili jedni iz drugih pokazala im je da uspomene i ljubav ne može odnijeti nikakva vatra.
Kako bi procesuirao traumu i odmaknuo se od užasa koji su proživjeli, Crystal se okrenuo onome što najbolje radi, a to je umjetnost. Od prvih trenutaka evakuacije počeo je snimati situaciju mobilnim telefonom, a ubrzo nakon toga krenuo je i pisati. Svi ti materijali pretvoreni su u njegovu novu predstavu na Broadwayu, pod nazivom "860", što je zapravo kućni broj njegovog izgorjelog doma u Los Angelesu. Glumac je priznao da to nije bio samo pokušaj stvaranja kazališnog komada, već stvarni proces iscjeljenja koji mu je omogućio da nastavi dalje. U toj predstavi na Broadwayu, čija je premijera zakazana za listopad ove godine, on detaljno opisuje iskustvo evakuacije i gubitka, pretačući tugu u humor. Scenografija je dizajnirana kao točna replika njegovog kućnog ureda, što mu pruža osjećaj utjehe, ali istovremeno izaziva i golemu tugu jer zna da to nije stvarno. Sposobnost da teške uspomene pretvori u nešto što publiku tjera na smijeh oduvijek je bila njegova najveća snaga i obrambeni mehanizam.
Naslov predstave predložio mu je njegov dugogodišnji i bliski prijatelj Rob Reiner, koji mu je pružio veliku podršku tijekom pisanja. Nažalost, krajem iste godine, Crystal je doživio još jedan stravičan udarac kada su Reiner i njegova supruga ubijeni u svom domu. Gubitak prijatelja s kojim je bio blizak od samih početaka karijere, i s kojim je radio na legendarnim projektima, ostavio ga je u dubokom šoku. Priznao je da su ga ti neprestani udarci naveli da preispita mnogo toga u životu, pa čak i svoj odnos s vjerom. U jednom je razgovoru otkrio da više ne razgovara s Bogom jer je previše loših stvari pogodilo ljude do kojih mu je stalo, dodajući da su ovo čudna i zastrašujuća vremena. Ipak, prisjećajući se svog prijatelja Reinera, glumac i dalje osjeća potrebu podijeliti s njim svaki uspjeh, pa mu tako u mislima posvećuje svaki dobar trenutak na pozornici. Rad na novom projektu pomogao mu je da zadrži fokus na pozitivnim stvarima i da ne potone u očaj, bez obzira na sve životne oluje.
Iako je predstava duboko intimna, ona nosi univerzalnu poruku o otpornosti, zajedništvu i pronalaženju načina kako krenuti naprijed nakon što izgubite nešto ili nekoga koga volite. Crystal ističe da je u najtežim trenucima ključno imati uz sebe ljude koji vas vole i koje vi volite. Tijekom požara i neposredno nakon njega, glumac i njegova supruga namjerno su pokazivali svoje osjećaje pred unucima kako bi ih naučili lekciju o ranjivosti, ali i ohrabrili ih. Ako su htjeli plakati, plakali su, a ako su se trebali držati jedni za druge, upravo to su i radili. Ta iskrenost pokazala je mlađim generacijama u obitelji da brak i ljubav znače zajedništvo u najtežim životnim trenucima te da iz toga proizlazi nevjerojatna snaga. Crystal vjeruje da su ljudi često puno snažniji nego što to uopće mogu zamisliti, te da ta prava unutarnja snaga uvijek dođe točno onda kada je najviše trebate. Njegova supruga Janice bila mu je najveći oslonac u svemu tome, a glumac se rado prisjeća kako je već pri njihovom prvom susretu prije više od pola stoljeća znao da će provesti život s njom.
Danas, godinu i pol dana nakon što je njihov dom pretvoren u prah, par ne odustaje od svog komadića zemlje u Los Angelesu. Planiraju ponovno izgraditi kuću na istoj lokaciji, čvrsto uvjereni da mogu stvoriti nove uspomene na mjestu gdje su proveli gotovo cijeli svoj životni vijek. U izjavi za časopis People, glumac je emotivno opisao njihov gubitak: "Svaki centimetar naše kuće bio je ispunjen ljubavlju. To su predivne uspomene koje nam nitko ne može oduzeti. Naravno da nam je srce slomljeno, ali uz ljubav naše djece i prijatelja, proći ćemo kroz ovo." Unatoč tom stravičnom gubitku, on se raduje svakom novom danu i ističe kako je iznimno optimističan po pitanju svega što život tek treba donijeti. Tvrdi da se u sedamdeset i osmoj godini osjeća jako dobro te da je zahvalan na svemu što ima, posebno na činjenici da su svi iz njegove obitelji na sigurnom. Gledajući unatrag, shvaća da su proživjeli nevjerojatan test izdržljivosti, ali su iz njega izašli povezaniji nego ikada prije.
Prijatelji i kolege opraštaju se od legendarnog Gorana Bareta na Vinkovačkom groblju.