Previše godina je potrošeno u pokušajima da udovoljim drugima, da budem voljena i da se uklopim u mjesta koja mi nisu namijenjena. Savijamo se, kompromitiramo, ugrizemo se za jezik - dok jednog dana ne shvatimo da ništa od toga nije bilo važno. Kada bih u ovoj dobi mlađoj sebi mogla dati jedan savjet, bio bi to savjet da - puno češće koristim riječ "Odj...!" Ovu, nekome neprimjerenu, nekome možda i vulgarnu, ali svakako vrlo efektnu životnu lekciju, na vlastitoj je koži iskusila Helen Mirren, britanska glumica s impresivnom karijerom, poznata po svojim nekonvencionalnim stavovima.
Na pragu 80. godine života, jedna je od rijetkih hollywoodskih zvijezda koja ponosno nosi svoje godine, a na nedavno održanoj premijeri filma "Colors of Time" na Filmskom festivalu u Cannesu pokazala je kako, osim životnih, dodijeliti i pokoju modnu lekcije. Na crvenom tepihu zasjala je u spektakularnoj kreaciji modne kuće Badgley Mischka, ostavljajući snažan dojam elegancije i teatralnosti, i potvrdila svoj status modne ikone koja zna kako ostaviti trag na crvenom tepihu i zasjeniti druge svojom bezvremenskom pojavom i ljepotom. No, Helen Mirren daleko je više od toga.
U filmsku povijest se, uz iznimnu filmografiju koja broji više od 140 naslova, upisala i kao dobitnica Oscara, četverostruka dobitnica Emmyja te šesterostruka dobitnica nagrade BAFTA, koje dodjeljuje britansko udruženje filmskih radnika, zbog čega je mnogi smatraju najvećom glumicom svojeg vremena. Tijekom duge i uspješne karijere ostvarila je brojne zapažene uloge, no ponajviše je upamćena po ulogama moćnih vladarica, poput uloge britanske kraljice Elizabete II za koju je dobila Oscara za najbolju glumicu. Publika ju također pamti i po ulozi više inspektorice Jane Tennison u kriminalističkoj seriji "Osumnjičeni" ("Prime Suspect") koja ju je učinila poznatom ne samo u Velikoj Britaniji, već i širom svijeta.
No, Helen je i moćna žena i velika feministica. Već gotovo 60 godina odabirom osoba koje utjelovljuje svojom glumom, svojim ponašanjem iza kulisa zabavne industrije i uvjerenjima prema kojima živi bori se za emancipaciju žena i protiv seksizma te se aktivno zalaže za nužnu ravnopravnost muškaraca i žena. Nemoguće ju je zatvoriti u okvire, svestrana je i nadarena, poznata je po svojoj sposobnosti da utjelovi različite likove na kazališnim daskama, televiziji i filmu. Njezina životna priča odražava spoj ruskog naslijeđa i britanske kulture, što je dodatno obogatilo njezin umjetnički izraz.
FOTO Jeff Bezos na svojoj luksuznoj jahti pored Hvara izmjenjivao je nježnosti sa zaručnicom Lauren
Pravim imenom Ilynea Lydia Mironoff, rođena je 26. srpnja 1945. u Londonu. Njezina majka Kathleen Alexandrina Eva Matilda Rogers bila je Engleskinja romskog podrijetla i kći mesara koji je opskrbljivao kraljicu Viktoriju, dok je njezin otac Vasilij Petrovič Mironoff bio potomak ruske aristokratske obitelji koja je nakon revolucionarnog prevrata izbjegla u Ujedinjeno Kraljevstvo. Svoje je izvorno rusko prezime 50-ih godina prošlog stoljeća promijenio u Mirren, a ime svoje kćeri u Helen.
Njezin otac svirao je violu u Londonskoj filharmoniji, no ubrzo je napustio orkestar, smatrajući da će bolje uzdržavati obitelj radeći kao taksist i instruktor vožnje, a posljednjih godina radio je kao državni službenik u Ministarstvu prometa. Svoje troje djece, uključujući i Helen, učio je živjeti skromno i strogo poštujući vrijednosti koje je sam preuzeo od svojih roditelja: obrazovanje, red i odgovornost.
Helen je odrastala u Essexu, gdje je rano pokazala interes za glumu. Sa samo 13 godina pridružila se amaterskoj izvedbi "Hamleta". "Bila sam oduševljena svom tom pretjeranom dramom", rekla je u intervjuu za The Times UK. "Odrasli smo bez televizije i nikada nismo išli u kino, pa sam se nakon Hamleta samo htjela vratiti u taj svijet gdje su sve te fantastične stvari bile moguće." Nažalost, njezini roditelji nisu dijelili taj entuzijazam te su je, kako bi je odvratili od glumačke karijere, poslali u srednju školu St. Bernard's, katolički samostan, u Southend-on-Sea.
FOTO Prepoznajete li ovu bivšu HRT-ovu voditeljicu? Gledatelji i danas žale za njenim odlaskom, a evo čime se bavi
No, tamošnji profesor engleskog jezika, koji je slučajno naišao na oglas za Nacionalno kazalište mladih, potaknuo je Helen da se prijavi na audiciju. Ona je to učinila i, sa 18 godina, primljena je u trupu. Istodobno, na nagovor majke, Mirren se upisala na londonski učiteljski fakultet kako bi ipak imala stabilan posao. No, kada joj je izvedba Kleopatre u "Antony and Cleopatra" (1965.) donijela priznanje, ulazak u Royal Shakespeare Company i agenta, povratka više nije bilo. Ipak, otpočela su i prva razočaranja.
Helenina filmska karijera započela je kao nastavak njezinih kazališnih nastupa. Budući da se nije ustručavala pokazivanja svoga golog tijela na pozornici, dodjeljivali su joj seksualnošću nabijene uloge poput Castize u "Osvetničkoj tragediji" iz 1966., Cresside u "Troilusu i Cressidi" iz 1968., kao i Lady Macbeth iz 1974. godine. Zbog nagih scena u filmovima "Doba dogovora" i "Kaligula" neki kritičari optužili su Mirren za neprimjerenost i za (kako su oni to nazvali) "droljasti eroticizam".
"Kaligula" iz 1980., u kojem je glumila uz Malcolma McDowella i Petera O'Toolea, proglašen je kontroverznim zbog snažnog nasilja i eksplicitnih scena seksa. Kao rezultat toga, loše je prošao na kino blagajnama i dobio je kritike koje su ga odbacile kao slabo prikrivenu pornografiju, dok je Helen stekla neslavnu titulu "seksualne kraljice Stratforda", koju je prezirala.
Iz tog razdoblja osobito je upamćen seksistički intervju iz 1975. godine s Michaelom Parkinsonom. U tom intervjuu Parkins u nekoliko navrata pokušava isprovocirati Mirren svojim seksističkim komentarima, međutim, Mirren se čitavo vrijeme tome dostojanstveno odupire te Parkins naposljetku odustaje.
Mirren se prisjeća tog razdoblja kao veoma konzervativnog te je jednom prilikom izjavila kako je oduševljena novijom generacijom žena koje neprestano redefiniraju ustaljeni pojam ljepote. "Žene su posramljivali i na taj način kontrolirali, stoga obožavam žene koje se ponose vlastitim tijelom: Madonna, Chrissie Hynde, Joan Jett, Bonnie Raitt. Volim Pussy Riot više od ičega na svijetu. Sve one dižu srednji prst toj riječi drolja. Nose ono što žele, ponašaju se kako to žele", izjavila je.
Desetljećima kasnije otkrila je i to da se u toj fazi karijere borila s brojnim nesigurnostima i anksioznošću, a najveći problem bila joj je socijalna interakcija, zbog čega je sate provodila u toaletu prije nego što bi se suočila s ljudima. Zbog nesigurnosti vezane uz karijeru u 25. godini je odlučila posjetiti vidovnjakinju, koja je imala veliki utjecaj na njezin daljnji život. Kako kaže, ona joj "prognozirala" uspjeh čeka tek iza četrdesete, stoga se mora opustiti i raditi ono što najbolje zna. "Nisi centar svemira, već samo jedan dio. Prestani se fokusirati samo na sebe, i ne brini o tome što drugi misle o tebi", podijelila je njezine riječi.
FOTO Do 20. je isprobala sve vrste droge, ljubila brata u usta, a prozvali su je i otimačicom muževa
Mirren se bolje snašla u gangsterskom filmu "Crni petak za gangstere" (1979.), koji je zaradio velike pohvale kritike i publike. Nakon toga uslijedila je uloga u fantastičnom filmu "Excalibur" (1981.), temeljen na legendi o kralju Arthuru. No, upravo je uloga u filmu "Cal" (1984.) donijela Mirren prve velike filmske nagrade: nagradu Filmskog festivala u Cannesu za najbolju glumicu i nagradu Britanske akademije filmske i televizijske umjetnosti - baš kao što je predvidjela vidovnjakinja, na pragu četrdesetih.
Dogodine, Mirren je dobila ulogu u filmu "Bijele noći", gdje će upoznati i svog budućeg supruga, redatelja Taylora Hackforda, a potom se pojavila u hvaljenom filmu "Obala komaraca" i još jednom favoritu kritičara, "Kuhar, lopov, njegova žena i njezin ljubavnik" (1989.).
Velik zaokret u njezinoj karijeri dogodio se 1991. kada je dobila glavnu ulogu u seriji "Osumnjičeni", u kojoj igra snažnu i samostalnu detektivku Jane Tennison, koja se suočava s problemom seksizma u policiji. Lik Jane Tennison danas se smatra jednom od prvih feminističkih junakinja na televiziji. Do završetka serije 2006. godine, Mirren je osvojila pet nagrada BAFTA i nekoliko nominacija za nagradu Emmy za svoju izvedbu u seriji, uključujući pobjedu 1996. za najbolju glavnu glumicu.
Mirren je nastavila blistati i na pozornici, zaradivši nominaciju za nagradu Tony za ulogu u drami "Mjesec dana na selu" 1995., te ponovno 2002. za "Ples smrti", u kojem je glumio i Sir Ian McKellen. Njezina filmska karijera također se zahuktava, a 1996. godine zaradila je svoju prvu nominaciju za Oscara za film "Ludilo kralja Georgea". Film je Mirren donio i drugu nagradu za najbolju glumicu u Cannesu i još jednu nagradu BAFTA-u.
Nastavila je glumiti u hvaljenim filmovima, uključujući britansku misteriju "Gosford Park" (2001.), koja joj je donijela drugu nominaciju za Oscara, kao i još jednu nominaciju za Zlatni globus. Njezin niz nagrađivanih djela privukao je pozornost i kraljice Elizabete II., koja joj je 2003. Mirren dodijelila titulu Dame zapovjednice Reda Britanskog Carstva.
Na svojevrstan način joj je uzvratila naslovnom ulogom u filmu "Kraljica" iz 2007., i otpočela nizati kraljevske uloge, čime je konačno stekla reputaciju glumice A-liste. Njezina izvedba donijela joj je prvog Oscara i Zlatni globus za najbolju glumicu. Zatim je osvojila Zlatni globus i nagradu Emmy za ulogu kraljice Elizabete I. u HBO-ovom filmu "Elizabeta I.".
Nakon toga glumila je i u uspješnicama poput "Rimsko proljeće gospođe Stone" i "Djevojke s duplerice", a 2010. nominirana je za svoju četvrtu nagradu Akademije za ulogu u biografskom filmu koji se bavi likom i djelom Lava Tolstoja, "Posljednja stanica". Za tu izvedbu osvojila je i svoje prve nagrade Screen Actors Guild i Independent Spirit.
Mirren se ubrzo uhvatila u koštac s sasvim drugačijom vrstom filma: brzim akcijskim trilerom. U filmu "Red" iste je godine glumila je s Morganom Freemanom i Bruceom Willisom bivšu špijunku koja se vraća u igru kako bi pomogla prijatelju. Kasnije je ponovila ulogu u nastavku iz 2013. godine.
Dobila je priznanja i za ulogu Alme Reville, supruge redatelja Alfreda Hitchcocka, u biografskom filmu "Hitchcock" iz 2012. godine. Glumila je s Anthonyjem Hopkinsom, koji je utjelovio slavnog redatelja, kao i s glumcima Scarlett Johansson, Jessicom Biel i Toni Collette.
Potom je 2014. zaradila još jednu nominaciju za Zlatni globus za ulogu u komediji "Indijski začin na francuski način", i vratila se ulozi kraljice Elizabete II. u broadwayskoj predstavi "The Audience", koju je napisao Peter Morgan, autor scenarija za film "Kraljica". U lipnju 2015. osvojila je svoju prvu nagradu Tony za tu izvedbu, a kasnije te godine privukla je još više nagrada ulogom u filmu Trumbo, nominiranom za Zlatni globus.
Zapažen je i film "Putovanje života" iz 2017., gdje je odigrala uz Donalda Sutherlanda, i osvojila još jedan Zlatni globus za ulogu u priči redatelja Paola Virzija o ostarjelom paru na putovanju. Nakon toga glumila je nasljednicu tvrtke za proizvodnju puški Sarah Winchester u horor filmu "Winchester" iz 2018., a godinu kasnije ostvarila je još jednu iz niza rojalističkih uloga, onu ruske carice u mini-seriji "Katarina Velika" emitiranoj na HBO.
Trenutačno je i hrvatska publika može pratiti u "MobLandu", novoj gangsterskoj seriji koju producira Guy Ritchie, uz Toma Hardyja, koji pomaže mafijaškoj obitelji Harrigan. Obitelj vode supružnici Conrad i Maeve, koje su odigrali Pierce Brosnan i Helen Mirren, a serija prati krvavi sukob dviju obitelji koje se bore za prevlast nad kriminalnim podzemljem. Helen Mirren, dakle, ne pokazuje znakove posustajanja.
Na pitanje o tome boji li se starosti, odgovara kako je to ne brine: "Postoje dobre i loše strane starenja. Svaka dob donosi novu osobu. Voljela sam biti mlada, ali uživam u svakom razdoblju na drugačiji način. Sretna sam u svojim sedamdesetima i nadam se da ću biti druga osoba u svojim osamdesetima. Jedva čekam da je upoznam."
U mladosti, bila je u vezi s poznatim glumcima Peterom O'Tooleom i Liamom Neesonom, s kojim je živjela četiri godine, no udala se tek u 52. godini života za svog dugogodišnjeg partnera, redatelja Taylora Hackforda, premda se zaklela da se nikada neće udavati.
Glumica nikada nije imala djece, o čemu je uvijek otvoreno pričala u svojim intervjuima: "Nikada nisam imala potrebu za djecom, niti sam osjećala gubitak zbog toga. Oduvijek sam karijeru stavljala na prvo mjesto. Nisam osjećala potrebu za djetetom, niti sam osjećala gubitak što ga nemam. To nije bila moja sudbina. To se nikada nije dogodilo i nije me bilo briga što ljudi misle. Kamo god sam išla, muškarci bi govorili: 'Što? Nemaš djece? Bolje se baci na posao, stara curo'. Ja bih im samo rekla da odj... "
Nastavak serijala o "svakačast" ženama koje nisu imale i ne žele djecu. Tko će vama u vl plaćati mirovinu kad odete s posla? Je li to pojačana indoktrinacija?