Naša glumica, 70-godišnja Slavica Knežević, na snimanje za Ekran Večernjeg lista došla je s osmijehom na licu i spremna pozirati našem fotografu. Razlog? Ponovno je na ekranima u novoj humorističnoj seriji HTV-a "Blaž među ženama". Ulogu tajnice Tereze, žene na pragu mirovine koja se bori s osjećajem usamljenosti, dobila je na poziv redatelja Gorana Kulenovića. Iako je u početku bilo dvojbi oko uloge Splićanke, Knežević je svoje savršeno vladanje splitskim dijalektom dokazala na audiciji, podsjetivši se na desetogodišnje iskustvo igranja u kultnoj predstavi "Teštamenat" u kazalištu Gavella. Iako iza sebe ima puno kazališnih, filmskih i televizijskih uloga, publika je najviše pamti kao Đurđu Hrković iz serije "Bibin svijet". Nakon sat vremena snimanja sjeli smo na kavu i razgovarali o novim projektima, teškim životnim trenucima i sitnicama koje joj život čine ispunjenim i sretnim.
Publika vas trenutačno gleda ponovno na ekranu, u HRT-ovoj seriji "Blaž među ženama". Jeste li dobili poziv ili ste išli na audiciju za ulogu tajnice Tereze?
Redatelj Goran Kulenović pozvao me je na suradnju, ali je bilo potrebno provjeriti kako stojim sa splitskim naglaskom pa je bila potrebna audicija. Već me tih par scena koje sam dobila za pripremiti oduševilo. Nazvala sam svoju prijateljicu Margi, pravu Splićanku, i s njom provjerila svoje znanje splitskog naglaska. Brzo sam se prilagodila jer sam već jednom igrala fetivu Splićanku u komadu "Teštamenat" Vanče Kljakovića u Gavelli. Igrali smo tu predstavu deset godina jer je bila uspješna, a na moj splitski nije bilo prigovora. Tako sam lijepo prošla na audiciji i dobila priliku nakon duže vremena zaigrati odlično napisanu ulogu koja me istinski razveselila. Tereza i ja smo slične, volim se šaliti da sam ja mlađa (iako je ona pred mirovinom a ja već pet godina u njoj) zato što je ona ozbiljnija i više kul. Slično proživljavamo laganu depresiju u tim godinama, koja se svakom čovjeku kad mu se starost prišulja, mora dogoditi. Ja ne razumijem tko bi se tome radovao. Ali bit će zabavno gledati kako će se Tereza iz toga izvlačiti. Bilo je predivno snimati seriju s pažljivim, posvećenim i inspirativnim redateljem i isto takvim kolegama. Upoznala sam jako talentirane mlade ljude, srela se sa starijima s kojima sam već radila. Jedino što se moglo dogoditi je ovakva serija. Urbana, duhovita, brza, životna i ja jedva čekam novu epizodu u kojoj me najviše zanimaju scene u kojima nisam glumila, jer uloga Tereze nije velika, ona je samo još jedna od žena među kojima je Blaž, i to ona na poslu.
Tko se po vašem mišljenju posebno istaknuo od kolega u seriji?
Kako sam najviše scena snimala s Markom Makovičićem i Stipom Radojem, njih se i najbolje sjećam i baš sam im zahvalna, jer je s njima sve tako lako i zabavno bilo. Za Makovičića moram naglasiti da ne mogu zamisliti nijednog drugog glumca u Hrvatskoj, a i šire, u ulozi Blaža. To je jako zahtjevna uloga koju je on savršeno opravdao. On je jedini lik koji sa svim drugim likovima ima scene u kojima svima daje prostora, a sam uspijeva itekako točno voditi liniju svoje uloge, duhovito i uvjerljivo.
Postoji li neka zanimljiva anegdota sa snimanja?
Za mene je moj prvi dan snimanja bio za pamćenje, ali najviše meni. Naime, prvi dan ja moram glumiti Terezu koja je malo više zavirila u čašicu na dočeku Nove godine, a još ne znam ni kako točno izgleda trijezna. Tu sam se morala snalaziti kako god znam, malo i improvizirati, naravno uz veliku podršku redatelja. Tu su i scene gdje se Tere susreće i s ostalim likovima, pa tako i sa Špirom. Slavko Sobin, koji ga utjelovljuje, morao je otići ranije sa snimanja. Naime, ostala je jedna scena gdje su baš samo njih dvoje, a morala se snimiti jer se sutradan mijenjala lokacija snimanja. To se zna dogoditi na snimanjima i morala sam svoj plan snimiti s članom tehničke ekipe zamišljajući Špiru. Dakle, pravo krštenje uloge prvi dan!
I danas, nakon toliko odigranih rola, većina mlađih vas i dalje najbolje pamti po ulozi Đurđe Hrković iz serije "Bibin svijet". Glasne i nepromišljene blagajnice, a jeste li ikada požalili zbog te uloge?
Puno više ljudi gledaju televiziju nego što idu u kazalište. Oni što idu pamte me i kao Desu, Ježovićku, Terezu, babu Uršu, Štefu, Zorku... Ali televizija je televizija, tako da sam jedno desetak godina bila Ejti iz "Poštanskog sandučića" i baš me usreći onaj tko me tako zovne. Onda sam bila dugo Sonja iz "Smogovaca" i evo već 17 godina Đurđa iz "Bibinog svijeta", kojoj sam i sama dala ime. Ispada da nisam imala puno prilika glumiti u serijama koje se duže emitiraju, ali tamo gdje jesam, ljudi su pamtili ulogu. To je meni jako važno bilo, jer mi je davalo potvrdu da dopirem do publike i da vole gledati to što radim.
U kakvom ste odnosu s kolegama s kojima ste toliko dugo igrali u seriji? Čujete li se s Bibom?
Ne, ne viđam se s ekipom, jer smo bili u različitim kazalištima, a ja sam sad i u mirovini. Nisam ni umrežena na bilo koji način. Jedino s kim se tu i tamo čujem je Matija Jakšeković, s kojim sam se se sprijateljila na snimanju. Zanimljivo je da sam ja kad sam snimala Đurđu imala 51 godinu, a glumila sam ženu u četrdesetima. Naime, uvijek sam bila deset godina mlađa od vršnjaka. Tako da su mi muževe i ljubavnike u kazalištu uvijek glumili glumci mlađi od mene. Pa mi se i u životu dogodilo da mi je muž mlađi 12 godina! Valjda takvi geni, duh, glava, tako ispada. I još je zanimljivo da sam Đurđu dobila na audiciji i da me izabrao redatelj koji nije bio iz Hrvatske. Snimio je samo pilot jer se nije uspio dogovoriti ne znam oko čega s tom televizijom, pa ga je zamijenio naš redatelj.
Vjerujem kako ste mnoge oduševili, pa čak i iznenadili, kada ste s bivšim suprugom, Markom Trojancem, igrali u vašoj predstavi "Ljubavna pisma". Kako ste došli na tu ideju i postoji li recept da s bivšim supružnikom ostanete u tako dobrom odnosu?
Pa osim sina koji nas spaja imamo i sličnu kazališnu estetiku. Napravili smo pet predstava gdje ili režiramo ili glumimo skupa u kazalištu Planet art. "Ljubavna pisma" su nas ponovo spojila nakon deset godina. Tog ljeta poslao mi je na čitanje pet komada, uvijek se tako konzultiramo jer jako vjerujemo jedno drugom. I ja sam izdvojila ovaj kao najzanimljiviji i predložila da igramo zajedno. Tako smo ga zajedno adaptirali, režirali i počeli igrati. Marko je Janova obitelj, pa se često vidimo i na obiteljskim okupljanjima. Inače svatko živi svoj život i stvarno smo razvedeni.
Razveli ste se 2000. godine, a kako to da nitko nije izvukao deblji kraj?
Uvijek oboje izvuku deblji kraj, jer razvod je, barem za mene, uvijek poraz. Vjenčate se i mislite da je to zauvijek i onda ispadne da ste pogriješili, krivi odabir. Dakle, oboje ste poraženi prije svega pred sobom.
Jeste li ikada požalili što ste se razveli?
Nikada.
A jeste li ikada maštali o drugom braku?
Nisam poželjela ponovno se udati. Imala sam druge prioritete. Sama s djetetom, zahtjevan poziv, prvenstveno zbog posebnog radnog vremena koje nema ustaljen ritam. Nisam se sebi dugo vremena mogla posvetiti, a onda sam se polako otvorila i za zaljubljivanje. I kad bi to prešlo u ljubav, ja sam još uvijek bila zaljubljena jer volim i znam biti zaljubljena! Ovo će rijetko tko razumjeti, ali ima nas takvih...
Kakvo vam je trenutačno zdravstveno stanje, s obzirom na to da ste 2022. godine doživjeli infarkt?
Idem redovno na kontrole i za sad je sve u redu. Kako je starost po meni i sama bolest, imam ja još nekih tegoba koje sam si sama priskrbila, a i onih koje nisam mogla izbjeći ili sama iskontrolirati. Starost - ili ismijavam ili psujem, ali ne prihvaćam. Nekad dok se vozim tramvajem brojim starce po ulici. Jedno jutro sam ih izbrojala četrdeset za samo tri tramvajske stanice. Nekada brojim i Nepalce, Indijce... Meni nikad nije dosadno!
"Gnjavite" li još uvijek sina Jana, ali onako simpatično kao i sve majke?
On živi svoj život. Prepuna sam ponosa i ljubavi za njega. A odnedavno i za njegovu suprugu Ružu. Oni su mi čista radost i velika podrška u svemu. Ružu ne doživljavam kao snahu, nego kao kćer. Inače ne volim kuhati, ali kad je za one koje volim, dobro mi ide. Hvale me i prijatelji. Volim za Jana i Ružu kuhati i pozivati ih na ručak ili im unaprijed smrznuti neka jela, jer puno rade i volim im olakšati. Kad god mogu oni uzvraćaju pozive na ručak za obitelj i prijatelje i odlični su domaćini, a Ruža nas oduševi kreativnošću s jelima koja pripremi. Posebno su mi draga okupljanja kad spojimo obitelji, kad njeni doputuju. To su najljepša druženja. Inače, moram biti iskrena, prema Janu sam ponekad bila kao kontrolor, čekanje dok ne dođe iz izlaska na primjer ili da moram uvijek znati gdje je i kad će otprilike doći. To ga je znalo nervirati, ali sam mu objašnjavala da to nije tako strašno što tražim, ništa ga ne košta, a mene će usrećiti pa mi je često opraštao. Nisam mogla podnijeti kad bih osjetila da nije dobre volje ili da je tužan, a da ja ne znam zašto. To je isto bilo blesavo od mene tražiti da mi kaže pa bi me se riješio po kratkom postupku. I to mi je opraštao, jer sam se uvijek ispričala.
Kako se prisjećate mladosti u Zagrebu i jeste li bili partijanerica?
Ne. Nikad nisam voljela tulume ni glazbu koja se tamo puštala. Na ples sam išla samo zato što sam voljela plesati na bilo koju glazbu i jer mi se netko sviđao. Osim klasične ili dobre instrumentalne sve drugo mi je buka. Dobro, priznajem da volim čuti neke dobre kantautore ili jako dobre interpretatore kad mi nalete.
Imate li porok?
U dvadesetima sam puno kartala preferans za sitan novac. Ništa strašno, jednom sam zaradila za nove cipele, a najviše izgubila dvije šteke cigareta. E da, vražje cigarete su mi bile porok. Sasvim sam ih izbacila nakon infarkta.
U hrvatskim medijima proteklih više od godinu dana sve aktualnija tema je seksualno uznemiravanje mladih glumica na poslu. Kako gledate na to, koja su vaša iskustva i jesu li vam se žrtve ikada povjerile?
Što god odgovorila, zvučat će neprihvatljivo jer ne razmišljam kao većina. Odmah da izuzmem fizičko zlostavljanje ili nasilje, silovanje. Za to bih zahtijevala najveće i najgore kazne, bolje da ne kažem kakve jer ću ispasti kao ti poluljudi. A seksualna uznemiravanja mislim da se rješavaju odmah i glasno. Da, ali to košta. Onda izaberete. Ako ne možete izabrati, vaš problem, jer uvijek je bilo tih tapira, sirovina, primitivaca i prije svega loših ljubavnika kojima moć udari u glavu i morate im pokazati da to ne prolazi. Dobro je i javno ih osramotiti, da pripazi ostatak tih insekata što radi. Ali prvenstveno vjerujem u individualni pristup i ne trebaju mi nikakve grupe potpore jer time samo potvrđujemo da smo slabi. Tvrdim da su žene danas puno snažnije i da se testosteron preraspodijelio, tako da nema straha. Da, imala sam dosta nemoralnih poruka i uznemiravanja. Reagirala sam odmah kako jedino treba reagirati. Odbiti! To košta. Nije me spriječila cijena koju sam morala platiti da i dalje tako mislim. Netko će reći, nisu svi tako hrabri kao ti. Ako nisu, neka nauče. Nije uopće teško. A i neka borilačka vještina nije na odmet, u slučaju da ne čuje dobro. Evo! Znala sam da neću uspjeti odgovoriti na to pitanje. Zato svima preporučujem film po istinitom događaju "Bombshell" ili prevedeno kod nas "One su bombe". Tu se krije odgovor na ta pitanja i sva mudrost oko toga.
Koji je vaš "guilty pleasure"?
Šetnja pod ruku. Tišina i razumijevanje bez riječi.
Otvori KEKS Pay
Oženio se i moj susjed ali ne mogu nigdje naći vijest