Kolovoz 1976, kasni odjeci hippy kulture. Srednje stojeća francuska obitelj, rastavljena majka s djecom, iznajmljuje zaprežna kola i bicikle, i odlazi na ljetovanje. Mlađi brat Gilles, veseo, pomalo hiperaktivan, pjeva neku bezveznu pjesmicu, a nije baš da umije pjevati. Starijega Jean-Louisa to nervira. Igraju se tako, dok sjede na kočijaškom sjedalu, a onda Gillesu na um pada da siđe s kočije, da vidi gdje je mati, koja se za njima vozi na biciklu, ili da pređe u stražnji dio kočije, da učini nešto… Brat mu govori da sačeka, govori mu da ne silazi tako na cestu. Za Gillesa, međutim, igra se nastavlja, zašto ne bi sišao, i tako kreće, Jean-Louis hvata ga za ruku. Nailazi jureći automobil i otrgne mu iz ruke brata.
Odvije se tako jedna od onih trajno nepopravljivih životnih situacija, kakvih je mnogo, u mnogim obiteljima. Ne odrede samo jedan život, trenutak, dan, ni godinu u kojima su se zbile, nego takve situacije zadaju i usmjere obiteljsku povijest, odrede sudbinu generacije i svakog njezina pojedinog člana.
Nesreća se zbila u nekoj ljupkoj provinciji, pomalo na kraj svijeta. Kao što su, kada se dogodi nesreća, sve lijepe turističke pokrajine na kraj svijeta. Automobil je bez zaustavljanja odjurio s mjesta nesreće, i sada malena francuska obitelj, siromašnija za njega koji sad leži na asfaltu, čeka da naiđe netko tko će alarmirati Hitnu pomoć. Kolovoz je 1976, davna su doba prije mobitela i svih drugih sredstava pokraj puta, koja služe da se dozove pomoć.
Kada pomoć napokon stigne, dječak je još uvijek živ. Odnose ga, i prolazi vrijeme prije nego što stariji brat Jean-Louis uspijeva stići do bolnice. Kad stigne, njega više neće biti. U policijskoj stanici slučajno, ne znajući, sreće dvoje mladih. Vozača i suvozačicu, koji su pobjegli s mjesta nesreće. Slijedi suđenje, koje je besmisleno i besciljno kao što su besmislena i besciljna suđenja za sve prometne nesreće, koliko god strašne one bile. Još prije toga odvili su se žalosni, vrlo socijalni i doživotno upamtljivi pogrebni rituali, koji naravno uključuju sve administrativne pojedinosti. Prije toga trebalo je nazivati oca, koji je sa svojom novom ženom upravo bio na nekom ljetovanju. Trebalo ga je dočekati, trebalo je podijeliti taj čudni i nerazrješivi osjećaj krivnje za dječakovu smrt. Svatko je tu, naime, po vlastitom osjećaju, za nešto kriv. I svi u pogledima onih drugih slute vlastito okrivljivanje.
Četrdesetak godina kasnije Jean-Louis Tripp francuski je crtač stripova, ilustrator, slikar i kipar, te kanadski profesor. Među najzanimljivijim je i najboljim europskim crtačima našega doba. Pa po vlastitome scenariju i u veoma širokom i obuhvatnom zahvatu, na preko tristo velikih stranica, crta rekonstrukciju događaja, osjećaja i cjeloživotne traume, svoje i svih svojih bližnjih. U hrvatskome prijevodu naslov je vjerojatno bolji nego u originalu: "Braco" ("Le petit frère"). Riječ je o doista velikom crtanom romanu, jednom od možda najvećih i najozbiljnijih koje je Fibra objavila, romanu koji istovremeno izlazi izvan okvira žanra i potvrđuje svu njegovu jedinstvenost i nenadomjestivost. Naime, ono što je Tripp uspio ispričati, opisati, donijeti, na čitatelja i gledatelja prenijeti svojim djelom mogućim biva samo u - stripu. Ovo ne mogu ni film, ni književnost, ovo ne može antropološka ili sociološka analiza. Istovremeno, to onda znači da će onaj tko stripove ne čita, ili tko misli da su stripovi niža vrsta, dječja danguba i intelektualna zabava, ostati uskraćen i osakaćen za jedno univerzalno iskustvo. Iskustvo koje pritom, naravno, nije samo estetsko, a ni samo emocionalno, nego na različite načine, u raznim društvenim, obiteljskim i životnim situacijama bila jedinstveno i svepovezujuće iskustvo čovjekovo. Kako preboljeti, prežaliti i preživjeti nešto što se zapravo i ne preživljava, nije u "Braci", te u interpretaciji Jeana-Louisa Trippa važno u smislu mogućeg odgovora. Jer odgovora, zapravo, nema. Važno je u smislu postavljanja pitanja. Ta pitanja s vremenom se mijenjaju, transformiraju, gube. Na čovjeku je da ih uvijek, sa svakom promjenom, s odrastanjem i starenjem, umije pravilno postavljati.
VEZANI ČLANCI:
Što bi se dogodilo da počinitelj nije pobjegao s mjesta nesreće? Možda bi dječaku, ipak, bilo spasa? Suđenje je proteklo mlako, jadno i beznadno. I nikad se počinitelj nije javio obitelji. Jean-Louis na kraju razmišlja, dokona što je s tim čovjekom na kraju bilo, tko je zapravo on, ali nikakvog odgovora nema. Na neki čudan način to je možda najgore. Počinitelj nije obitelji žrtve pružio mogućnost da mu oproste. Nije im učinio tu milost.
Trgovina
Dvotomno remek- djelo, u Fibrinom prijevodu objavljeno prije dvanaest godina. Tripp ga je crtao u suradnji s još jednim velikim meštrom stripa, Régisom Loiselom. Obojica su radila i na scenariju, i na crtežu. Priča je iz kvebečke zabiti, iz maloga frankofonog kanadskog seoca i lokalne trgovine u njemu. Zbiva se u godinama nakon Prvoga svjetskog rata, i započinje na čudan način: prirodnom, običnom ljudskim smrću vlasnika dućana. Priča je, premda ne do kraja dosljedno, ispripovijedana iz njegova prvog lica, kao neka vrsta izvještaja iz skore budućnosti. (Čitatelju je i gledatelju ta budućnost, naravno, vrlo davna prošlost…) Ono što Tripp i Loisel rade skoro da je neviđeno: konstruiraju od ljudskih intima veliku epsku priču, i stvaraju crtež koji se razlikuje od onoga što rade i jedan, i drugi. Pritom, teže za krajnjom etnološkom, povijesnom, socijalnom autentičnošću. Veliki rad.
Tripp
Kanadski profesor stripa, načinio je prilično dugu pauzu u radu, za koje se bavio slikarstvom i kiparstvom. A poslije i ilustriranjem dječjih knjiga, slikovnicama. Jedan od onih zanimljivih, ovom njegovom poštovatelju naročito inspirativnih umjetnika, koji u svom radu insistiraju na mimetičkim i poetičkim krajnostima. Istovremeno, Tripp je umjetnik snažno izraženog autobiografskog refleksa, i fascinantni maštar, imaginativac, imaginarist, koji se koristi bajkovitim podrijetlom stripa. Između autobiografije i bajke, ili intimističkog epa iz kanadske nigdine, za većinu golema je razlika. Međutim, umjetnost je bajku pisati uvjerljivo kao autobiografiju.
VIDEO Rade Šerbedžija otkrio neugodnu situaciju koju je imao s Al Pacinom: 'Nikad si to neću oprostiti'
