"Odlazak koji me spasio", tako Nika Turković opisuje osjećaj iz kojeg je nastao njezin novi singl "Nisam k'o ti". I možda je upravo ta rečenica najbolji ulaz u razgovor s glazbenicom koja danas djeluje sigurnije, slobodnije i neopterećenije nego na početku karijere. Dok radi na svom trećem studijskom albumu, Nika sve manje razmišlja o tome što bi "trebalo" proći, a sve više o tome što joj "radi nešto u trbuhu". Govori otvoreno o ljubavi, granicama koje je naučila postavljati, odrastanju, anksioznosti, pritisku javnosti i potrebi da privatni život zadrži za sebe. Danas, kaže, puno je bolji prijatelj samoj sebi i možda je upravo u tome njezina najveća promjena.
Kakvu poruku nosi vaš novi singl "Nisam k'o ti", sjećate li se trenutka kada ste zapisali prve stihove ove pjesme?
Ne bih rekla da nužno nosi poruku, niti da mora nositi neku poruku, ali osjećaj koji me vodio kroz prve ideje i stihove koje smo Anja Papa, Luka Vidović i ja pisali jest "odlazak koji me spasio". Na tome smo gradili narativ i slikali neku priču koja bi pratila taj osjećaj novog početka, pronalaska sebe na najljepši mogući način i neku slobodu. Voljela bih da si svatko pronađe neko svoje značenje, ali to je recimo bilo moje.
Ova pjesma će se naći na vašem trećem studijskom albumu, u kojoj je fazi album i kakav zvuk donosite publici novim materijalom?
Treći album je u radnoj fazi, ima tu još puno posla, ali mi zvuči onako kako sam to i zamišljala, a to me jako veseli. Neki miks onoga što radimo Ivan Pešut i ja već neko vrijeme je taj pop/rock zvuk koji ja obožavam, ali uz dodatak nečeg malo mekšeg, emotivnijeg i nježnijeg, jer ipak to najviše volim i ne želim od toga bježati. Držimo se zvuka gitara i benda (jer imam genijalan bend), tako da će to prevladavati i na ovom albumu.
Pišete li češće pjesme kada ste zaljubljeni i sretni ili kada nešto boli i kada pokušavate razumjeti vlastite osjećaje?
Definitivno ne kad sam sretna, to mi je previše intimno i tu se baš moram jako potruditi jer te stvari o sebi ne želim dijeliti. Ali nekad se izrodi neka pjesma kao "tvoja" koja savršeno opiše sve najljepše što osjećam i onda shvatim da je to nekako baš lijepo. Svakako više i bolje pišem kad raskopavam neke prijašnje traume ili razmišljam o nekim dramatičnim scenarijima.
Kada danas pogledate sve što ste napisali o ljubavi, što mislite da ste kroz te pjesme najviše naučili o sebi?
Mislim da sam ipak kroz život i ljude naučila najviše o sebi, kroz glazbu sam samo to nekako objasnila i prenijela na ljepši način.
U jednom razgovoru rekli ste da danas jako dobro znate što više ne želite proživjeti. Je li bilo teško postaviti granice u nekim odnosima i je li vas to koštalo?
Ne volim baš razmišljati ako me nešto "koštalo". Svi mi smo prošli kroz neke i dobre i loše stvari koje su nas oblikovale i dalje nas oblikuju. Rekla bih da je najvažnije iz toga izvući upravo to; znati što ne želimo više i gdje su naše vlastite granice. Jako je lijepo kad ste okruženi ljudima i odnosima koje ste godinama gradili i ti ljudi vas samo iz dana u dan čine boljima, a ne obrnuto; i to je nekako oduvijek bio moj cilj.
Jeste li kao klinka imali više samopouzdanja nego danas ili je ovo samopouzdanje koje danas pokazujete nešto što ste morali tek izgraditi?
Definitivno sam kao klinka imala mnogo više tog scenskog samopouzdanja i mislila sam da sam baš sjajna, nešto čega mi danas u poslu često fali hah. S druge strane, danas sam razvila neko životno samopouzdanje, koje odvajam od ovog performerskog, kojeg nikada do sada nisam imala i moram reći da to sigurno dolazi s godinama i zrelošću, tako da to ne bih mijenjala za ništa.
Kakvo je bilo vaše djetinjstvo i koliko je ono utjecalo na način na koji danas doživljavate ljubav, odnose, prijateljstva i samu sebe?
Moje djetinjstvo je bilo stvarno šareno, prekrasno, puno prilika i prekrasnih ljudi. Definitivno mi je postavilo neka visoka očekivanja od života i ljudi, pa sam trebala ispočetka naučiti da nije sve uvijek tako i da je na kraju onako kako si sam postaviš, ali i to je ljepota puta i života. Definitivno je na to kako gledam na ljubav, odnose, prijateljstva i samu sebe; najviše utjecalo moje odrastanje, ne djetinjstvo. Tu sam najviše naučila.
Tko je vaš prvi filter za novu pjesmu? Kome je prvome pošaljete kada je napišete i čije mišljenje stvarno može utjecati na to hoće li neka pjesma završiti na albumu?
Moje najbolje prijateljice. Volim čuti što kažu jer su sve jako različite i sve slušaju potpuno različitu glazbu, pa me uvijek zanima koja je njihova primarna reakcija i/ili emocija koju imaju kad nešto poslušaju. A onda generalno uvijek Ivan Pešut kojem pošaljem sve i čije mišljenje nekako najviše cijenim.
Kada biste morali usporediti Niku s prvog albuma "11" i Niku koja danas radi na trećem albumu, što je najveća razlika između njih, u glazbi, ljubavi i odnosu prema samoj sebi?
Mislim da mi se zvuk dosta oblikovao i konkretizirao, što mi je super. Ovo kako danas pišem je vrlo slično kao i uvijek, ali je puno slobodnije, puno kreativnije i s puno manje nekih razmišljanja hoće li ili neće nešto "proći". Više radim glazbu koja mi nešto radi u trbuhu i zbog koje se veselim, nego što planiram dal je nešto poslovno dobar potez. Uživam puno više rekla bih. Vjerujem da je to i do toga što sam si puno bolji prijatelj danas, što sam puno zrelija i puno manje opterećena. Sve to jedno vuče drugo, a kad pogledam na to prijašnje razdoblje, mislim da se danas sebi puno više sviđam.
Vaš glazbeni i vizualni identitet danas djeluju vrlo povezano. Koliko vam je estetika važna kada stvarate pjesmu, vidite li određenu boju, odjeću, spot ili atmosferu već dok je pjesma još samo demo?
Ja sam netko tko baš uživa u tom vizualnom dijelu priče, tako da uvijek kad nešto čujem, automatski i vidim. Često su to boje, ali većinom su odmah i slike, scenariji, outfiti i slično. Jako volim da je to cijela priča, bilo da pričamo o vizualima ili spotovima. Mislim da to baš obogati priču i lakše prenese stajalište izvođača/autora, bez da se puno mora reći.
Koliko je danas teško sačuvati privatnost kada si javna osoba i imate li osjećaj da publiku zanima ne samo ono što radite nego i s kim si, gdje ste i kako živite?
Mislim da ljude uvijek više zanima s kim se spava, nego što se radi u životu, ali nekako sam taj dio prihvatila i zato svoj privatni život 90 posto vremena zadržavam za sebe. To sam naučila kroz brojna iskustva, kad sam bila mlada i veselilo me da svima sve pokažem, sve podijelim i sa svime lijepime se na neki način "pohvalim", a danas mi se radi sve potpuno suprotno. Mislim da se privatnost može sačuvati, ali da se određene odluke i žrtve moraju napraviti, što je sve potpuno u redu.
Koju svoju osobinu najviše volite, a koju biste najradije "ugasili" na jedan dan?
Najviše volim to koliko volim svoje ljude i koliko bih za njih napravila bilo što na svijetu. Najmanje volim svoju anksioznost i paniku, za njih bih rado potpisala da me zauvijek napuste.
Postoji li nešto što nikada ne biste napravili zbog karijere, bez obzira na to koliko bi vam to moglo pomoći?
Postoji puno stvari, neke od kojih sam imala priliku napraviti, pa nisam i stojim pri tome dan danas. Ne bih imenovala, jer smo svi drugačiji i nešto što ja ne želim za sebe, ne znači da netko ne bi mogao za sebe napraviti sjajno, ali ja uvijek biram spavati mirno i time se vodim.
Od tinejdžerskih dana ste pred kamerama, koliko vam je trebalo da prestanete svoj izgled doživljavati kao nešto što je stalno pod tuđom procjenom?
Mislim da me danas manje briga i da sam ja generalno osoba koja bi radije bila pametna nego lijepa, ali definitivno je to neki dio drugačije samosvijesti i samopouzdanja koje danas imam, pa iskreno ne razmišljam o tome što drugi misle o meni, pogotovo o nečem toliko površnom poput fizičkog izgleda. Ljepota je jedna toliko subjektivna stvar i kad sam to shvatila, dosta toga mi se promijenilo u glavi.
Koliko je teško živjeti u vremenu u kojem se od žena istodobno očekuje da budu prirodne, dotjerane, uspješne, ženstvene i cool, a da pritom ne djeluju kao da se previše trude?
Da ste me to pitali prije par godina, izgubila bih se u odgovoru i trudila se da ispadne točno tako; suviše kul haha. Danas mi je dovoljno da sam ja "ja", i da sam ja sretna s onime što ostavljam iza sebe, oko sebe, pored sebe. Mislim da taj "coolness" dolazi s nekim životnim samopouzdanjem i vjerom da je to što radiš iskreno, jednostavno i tvoje. Da ne moraš pokušavati mijenjati ono što jesi kako bi se nekome svidio i/ili graditi neku personu jer misliš da tako treba biti da bi bilo više seksi, kul i privlačno drugima. Meni je sasvim okej tko ja jesam i volim to što radim, volim svoje ljude i to mi je dovoljno. Iz toga se svaki dan rodi neka nova lijepa stvar u kojoj se osjećam uspješnije, ljepše, bolje, ambicioznije, sretnije i nabrijanije na nove stvari. I to me vozi naprijed.
Koja pjesma, a da nije vaša, najbolje opisuje i pristaje Niki Turković i zašto?
Uuuuh, mislim da se to uvijek mijenja kod mene, ali trenutno bi to bila Gracie Abrams "Hit the Wall" koja me ne opisuje danas, ali me točno opisuje prije par godina i osjećam je kroz svaki stih. Mislim da je Gracie super uspjela opisati osjećaj kad je sve raspalo i kad se sva životna očekivanja i planovi raspadaju ispred tebe i kad moraš iz toga nekako izrasti ispočetka. Bar to meni tako znači i obožavam tu stvar. Slušam ju na repeat otkada je izašla.
Koliko je izazovno i teško održati vezu na daljinu?
Mislim da ništa nije teško ako si tako to postaviš, pogotovo ako je na cilju osoba koju voliš najviše na svijetu. Još ako si racionalan, razuman, emotivno zreo i komunikacija ti štima; nema granica.
Kad ugasite telefon, zatvorite vrata stana gdje nema publike u kakav svijet utonete i čemu se posvetite tada?
Iskreno, rekla bih nešto pametno i inspirativno, ali nažalost - treš reality televiziji. To je moj glavni porok i uopće mi to ne smeta.
Otvori KEKS Pay
