'Mladi se dave u raku, žena neutješno plače': Vedrana Rudan opisala stravične prizore iz bolnice

Ni vrag neće

Nakon što je nekim ljudima poručila da crknu, "dirnula" ju je vlastita empatija prema umirućima i njegovateljima..od kojih mnogi imaju i prijatelje i rodbinu među onima koji bi, po njoj, trebali crknuti. Vedrana, crkni više.

Do kada?

Uzasno. Kao netko tko je prosao kroz metastazirani rak, kemoterapije i operacije mogu samo reci da ju treba biti sramota sto uopce iznosi ovo kroz medije i vuce neke paralele. Da, i ja sam se svacega nagledao na onkologiji (neki su i umirali pokraj mene dok su mene pokusali izljeciti), da, ima ok sestara i doktora, ali ima i ruznih sestara i doktora koji nisu za taj poziv. No, ovako necemu nije mjesto u medijima. Onkologija je jedan ruzan odjel gdje nitko ne zeli zavrsiti, jer malo tko izadje potpuno izljecen od tamo. A oni koji tamo zavrse sigurno ne zele dijeliti ovako nesto.

Mogu li se izraziti ko ona? Odjebi babetino.

Ova ce krepavati slijedecih dvadeset godina, tako je i dezulović glumatao rak

Ovaj ljudski otrov niti vrag u pakao primiti nece htjeti!

Ova mučenica navodno umire već ko zna koju sezonu i to u epizodama.Možda je to neki njen novi roman u nastavcima?

Da, Vedrana...to je nolnica, to je onkološki odjel. Ženo, nisi u MonteCarlu na odmoru nego u borbi za život. Ajde malo poštovanja, kad već nemaš prema sebi onda barem prema drugima.

pa što mi obični građani ove zemlje govorimo cijelo vrijeme, da smo normalni i da nas se vrijeđa na sve moguće načine. mi smo medicinari, smetlari, službenici, građevinari, sportaši, seljaci, prijevoznici... dok ste nas vi i takvi vrijeđali i vrijeđate. eto sad, nažalost u boli i patnji, shvatili ste da nismo krvoloci. bar se nadam. mi ćemo i sad platiti nova poskupljenja ne bi li se liječili i oni koji vole Hrvatsku i poneki koji je mrze, pa čak i naši dragi gosti. lp i sve najbolje.

Svi bi trebali otići dok su zdravi i mladi , volontirati u bolnice, u umobolnice, u staračke domove u domove za invalidnu i ostavljenu djecu koja danima leže u krevetima ako im nitko ne dođe, u palijativnu skrb, vidjeti što to rade grobari, koliko je duboka raka koju kopaju..i vjerujem da bi svi bili milostiviji, manje nasilni i sa manje loših navika.Ljudi nisu loši, samo ne znaju. Zato trebaju od malih nogu razumjeti da život nije samo ples i pjesma i rad, ui trošenje i ljubakanje, nego i bolest, a to je najteži dio svačijeg života o kojem se premalo brinemo da će ipak doći.

I Rudanka izgleda prestaje ujedati i gristi, blizina kosca čini nas eve humanijima, malko kasno al eto.

U zvjezdani ekran beskrajnog neba večeras gledam ja. Trepere zvijezde, krijesnice neba, svaki ih čovjek zna. I što sam ja u beskraju tome, pitanje se rađa iz duše? Trunka prašine u noći ovoj i lahoru koji puše. Pa ipak gordostst oćutih svoju, oćutih divan san, prostranstvo Božje, harmonija neba i moj, dakle, je stan. Spoznah u trenu, sklopivši oči: Da svi smo dio neba, svatko u svojoj zvjezdanoj noći sebe vidjeti treba. Pogled na čisto zvjezdano nebo u meni želju budi, koliko ima zvijezda ne nebu, da ima i dobrih ljudi. Ali mi nebo poruku šalje, neka se i to zna, budimo ljudi da naša zvijezda uzalud ne sja.

U drzavi u kojoj velik dio populacije kleci pred krezubim konobarom i utajivacem poreza iz Cavoglava - neopisive turske zabiti, Rudan kao pojava je cista slucajnost