Najveća zvijezda srpske narodne glazbe, Miroslav Ilić, koji je žario i palio prostorima bivše Jugoslavije i izvan njezinih granica nastupio je u Ivanskoj kraj Bjelovara i svoje obožavatelje do kasnih noćnih sati podsjećao na velike hitove. Ponesen atmosferom Ilić se pokazao velikim profesionalcem, pri čemu je nastup pretvorio u ispunjavanje želja obožavatelja. Raspoložen i susretljiv samo je potvrdio pravilo da su najveće zvijezde ustvari najpristupačnije, a što je dokazao i u razgovoru, otvorivši dušu i priznavši da mu je Bjelovar posebno prirastao srcu.
Srnjakov trofej
- Mnogo sam puta gostovao u Bjelovaru, ali jedan je posjet bio poseban, te mi je trajno ostao urezan u sjećanje. Bilo je to 1983. godine kada sam imao dogovoren nastup u restoranu Rikona. No domaćini su me pozvali da dođem dva, tri dana prije kako bih išao u lov. Svidjela mi se ideja, jer to mi je bilo prvi, a do danas i jedini put u životu da sam bio u lovu. Stoga i dan danas u kući čuvam trofej, a bilo je riječ o srnjaku – otkriva M. Ilić.
Nadalje mu kaže srce zaigra kada se sjeti koncerata u Školsko-sportskoj dvorani, ali istodobno ističe kako kao ljubitelj sporta vrlo dobro poznaje bjelovarsku rukometnu povijest, naglašavajući da se malo koji grad može podičiti igračima kao što su bili Pribanić, Horvat i ta cijela zlatna generacija, koja je pod bojama ORK Partizana osvojila naslov europskog prvaka.
Izvrnuta estrada
Na upit koliko koncerata godišnje održava u današnje vrijeme u usporedbi s danima najveće slave, Ilić je imao iskren odgovor.
- Danas je sve izvrnuto na estradnoj sceni i svjedoci smo prekomjernog lažiranja brojki. Sinko, koncerti su vrlo rijetki. Naime mnogi nastupe i gaže u omanjim prostorima nazivaju koncertima, a to nikako ne može biti isto kao kad nastupate pred nekoliko tisuća ljudi. Da se razumijemo nikako ne podcjenjujem bilo kakvu komunikaciju s publikom, bilo da je riječ o svadbama ili rođendanima. To druženje s publikom nas održava na životu, ali ipak neke stvari treba staviti na svoje mjesto i priznajem da su mi po tom pitanju ipak najdraži koncerti. A jedan od takvih je zasigurno i onaj u zagrebačkoj Areni u kojoj je u ožujku bilo oko 10.000 posjetitelja. Takve se stvari ne mogu zaboraviti – pojašnjava Ilić. Sličnog je stava i kada je riječ o tiraži, pri čemu u prvi plan ne želi isticati broj snimljenih albuma.
- Iskreno ne znam točnu brojku, jer nikad nisam brojao albume, ali ponosim se drugom činjenicom da je riječ o miljunskim tiražama o kakvima se danas može samo sanjati, jer većina je suočena sa realnošću u kojoj treba priznati da se jedva opstaje – izravan je Ilić.
U cijeloj višedesetljetnoj karijeri priznaje kako se najviše vezao uz pjesme, pa stoga ne zazire od pitanja koja mu je najdraža.
- Većina mojih kolega nije vam iskrena, a istinu skrivaju iza floskula u stilu da ne mogu izdvojiti koja im je najdraža pjesma, a obrambeni gard pravdaju uzrečicom da je to nemuguće reći, jer to je kao da ih pitate koje im je djete draže. Bit ću otvoren, u mom slučaju ponosan sam na četiri, pet pjesama koje će me fizički dugo nadživjeti, ali među njima nije moja najdraža. Nedvojbeno najviše osjećam pjesmu koja mi je prirasla srcu a riječ je o pjesmi “Rastanka se našeg sjećam” - u razotkrivanju pozadine estrade Ilić nastavlja kako mu zbilja ubija volju za stopostotnim angažmanom.
Pretposljednji album
- Previše je neukusa i s tim se treba pomiriti, ali to me usporava, pa je objavljivanje mog zadnjeg albuma bilo davno. Ali evo otkrit ću da spremam novi i nadam se da ću ga završiti početkom jeseni. Govorim li o njemu u razmišljanjima o nazivu, u šali znam reći kako mislim da ću ga nazvati “Pretposljednji” - ležeran je Ilić, čiji je život i dalje vezan za automobil i putovanja, a isto će vrijediti i za predstojeće ljeto.
- Nastojat ću balansirasti između onoga, malo rada, malo odmora. Kad smo kod ljeta moram priznati da sam se od svega najviše zaželio Dubrovnika, koji je moja omiljena destinacija, e da, hotel President – Babin Kuk - sjetan je Ilić, a osmjeh na lice vraćen mu je upitom o omiljenom hobiju.
- Iako sam u dobroj kondiciji, te bi mogao upražnjavati razne zabavne sadržaje, najdraži hobi nedvojbeno su mi mi moja dva unuka od šest i dvanaest godina. Na njih sam ponosam iz milijun razloga a jedan je i spoznaja da već znaju pokoju djedovu pjesmu – dodaje Ilić, ali i za kraj otkriva kako mu je nogomet nakon pjesme druga najveća ljubav, pa kad god stigne prati Euro.
Blago nama,na blagdan Ivana Krstitelja pozvati praoslavca,pa još i na Dan Državnosti.No eto pjevao je pod Hrvatskom zastavom.