Eric Clapton, legendarni gitarist poznat pod nadimkom Slowhand i danas slavi svoj 80. rođendan. Njegova karijera, koja traje više od šest desetljeća, svjedočanstvo je nevjerojatne izdržljivosti, glazbene genijalnosti, ali i dubokih osobnih borbi i tragedija koje bi slomile mnoge. Unatoč svemu, Clapton i dalje stvara i nastupa, ostajući jedna od najvažnijih figura u povijesti rock i blues glazbe.
Rođen kao Eric Patrick Clapton 30. ožujka 1945. u Ripleyu, Engleska, njegov život započeo je s tajnom. Odrastao je vjerujući da su mu baka i djed roditelji, a majka starija sestra. Istina, koju je saznao s devet godina, duboko ga je potresla i oblikovala njegovu povučenost. Utjehu je pronašao u glazbi, posebno američkom bluesu. Nakon što je dobio gitaru za 13. rođendan, isprva je odustao zbog težine sviranja, no kasnije se, inspiriran glazbenicima poput Roberta Johnsona i Muddyja Watersa, potpuno posvetio instrumentu.
Njegov talent ubrzo postaje očit. Nakon kratkih angažmana u bendovima The Roosters i Casey Jones & The Engineers, 1963. pridružuje se The Yardbirdsima, gdje zbog svog opuštenog stila sviranja dobiva nadimak "Slowhand". Nezadovoljan komercijalizacijom benda, prelazi u John Mayall & the Bluesbreakers, gdje njegov virtuozitet dolazi do punog izražaja na albumu "Blues Breakers with Eric Clapton", a grafit "Clapton is God" u londonskoj podzemnoj željeznici postaje urbana legenda. Godine 1966. s Jackom Bruceom i Gingerom Bakerom osniva Cream, supergrupu koja redefinira rock zvuk mješavinom bluesa i hard rocka, ostavljajući neizbrisiv trag hitovima poput "Sunshine of Your Love" i "White Room". Nakon raspada Creama, osniva kratkotrajni Blind Faith, a zatim Derek and the Dominos, s kojima snima kultni album "Layla and Other Assorted Love Songs", inspiriran neuzvraćenom ljubavlju prema Pattie Boyd, tadašnjoj supruzi njegovog najboljeg prijatelja Georgea Harrisona.
GALERIJA: Pogledajte tko je sve stigao na 32. dodjelu Porina
Unatoč kritičkom uspjehu, "Layla" je komercijalno podbacila, a Clapton tone u trogodišnju ovisnost o heroinu, povlačeći se iz javnosti. Njegov povratak 1974. albumom "461 Ocean Boulevard" i hit obradom Marleyjeve "I Shot the Sheriff" označava početak iznimno uspješne solo karijere. Albumi poput "Slowhand" (s hitovima "Cocaine" i "Wonderful Tonight") potvrđuju njegov status superzvijezde. Njegov rad prepoznat je s 18 Grammy nagrada, četiri Ivor Novello nagrade i jedinstvenim trostrukim uvođenjem u Rock and Roll Hall of Fame (kao član Yardbirdsa, Creama i kao solo izvođač).
Ipak, iza blještavila slave krila se mračna strana. Ovisnost o heroinu zamijenio je teškim alkoholizmom koji je trajao godinama. U najgorim danima heroinske ovisnosti, trošio je, prema vlastitom priznanju, oko tadašnjih 16.000 dolara tjedno. Njegov brak s Pattie Boyd (s kojom se vjenčao 1979., pet godina nakon njezina razvoda od Harrisona) bio je obilježen njegovim alkoholizmom i nevjerama. Tijekom braka dobio je kćer Ruth (1985.) s Yvonne Kelly i sina Conora (1986.) s talijanskom manekenkom Lory Del Santo.
Upravo je rođenje sina Conora potaknulo Claptona da se ponovno pokuša othrvati ovisnosti. "U najnižim trenucima života, jedini razlog zašto nisam počinio samoubojstvo bio je taj što sam znao da neću moći piti ako budem mrtav", priznao je kasnije. Ljubav prema sinu dala mu je snagu za novi pokušaj liječenja u klinici Hazelden 1987. godine. Ovog puta, bio je odlučan ostati trijezan za Conora.
A onda se, 20. ožujka 1991., dogodila nezamisliva tragedija. Četverogodišnji Conor igrao se skrivača s dadiljom u stanu Lory Del Santo na 53. katu nebodera u New Yorku. Čistač prozora ostavio je jedan veliki prozor otvoren. U trenutku nepažnje, dječak je protrčao kroz sobu i pao kroz otvoreni prozor. Clapton je bio u obližnjem hotelu, spremajući se povesti sina u zoološki vrt, kada ga je nazvala histerična Lory. "Vrištala je da je Conor mrtav. Mislio sam da je to smiješno. Kako može biti mrtav?", prisjetio se u svojoj autobiografiji. Morao je sam identificirati tijelo svog sina. Conor je pokopan u Ripleyu, u crkvi gdje je Eric kršten.
Gubitak sina bio je udarac koji ga je mogao vratiti u pakao ovisnosti, ali Clapton je, uz podršku prijatelja i programa 12 koraka Anonimnih alkoholičara, uspio ostati trijezan. Glazba je ponovno postala njegovo utočište. U samoći svoje kuće i kasnije na Antigui, počeo je pisati pjesme kao terapiju. Nastale su "Circus" (o posljednjoj večeri sa sinom u cirkusu) i "My Father's Eyes" (povezujući gubitak sina s ocem kojeg nikad nije upoznao). Najpoznatija, "Tears in Heaven", nastala je iz pitanja hoće li se ponovno sresti sa sinom. "Nisam ih pisao za objavu, radio sam to da ne poludim", rekao je. Pjesma je, na nagovor redateljice Lili Zanuck, uključena u film "Rush" i postala ogroman hit, osvojivši tri Grammyja. Kasnije je uvrštena na trijumfalni "Unplugged" album (1992.), najprodavaniji album njegove karijere. "Ako želite znati koliko me zapravo koštao, idite u Ripley i posjetite grob mog sina", napisao je Clapton.
Tragedija i trijeznost dale su novi smisao Claptonovom životu. Posvetio se pomaganju drugima, osnovavši 1998. Crossroads Centre, centar za liječenje ovisnosti na Antigui. Ponovno je uspostavio kontakt s kćeri Ruth, čije je prisustvo bilo ključno za njegov oporavak. Godine 2002. oženio se Meliom McEnery, s kojom ima tri kćeri: Julie Rose, Ellu Mae i Sophie. Čini se da je napokon pronašao mir u obiteljskom životu.
Iako se posljednjih godina bori sa zdravstvenim problemima poput periferne neuropatije i tinitusa, Eric Clapton ne pokazuje znakove usporavanja. Nedavno je objavio album "Meanwhile", a najavljeni su i novi koncerti. Njegova glazba i dalje odjekuje, a njegov život ostaje priča o nevjerojatnom talentu, ljudskoj krhkosti, borbi s demonima i snazi da se preživi i najdublja bol.
Otvori KEKS Pay
