Kultna serija "Bolji život" 5. studenog vraća se na ekrane

Djeca Violeta (Lidija Vukičević), Aleksandar (Boris Komnenić) i Slobodan (Dragan Bjelogrlić) posebna su priča. Gospodarska kriza nagriza društvo, ali njih pomiluje sreća jer svatko nasljeđuje 2 milijarde «starih» dinara prerano preminule očeve sestre. No uvjeti su da Boba završi četvrti razred s četvorkom, da se Saša zaposli, a Viki u braku izdrži godinu dana. Ništa teže!

Slobodan je perspektivni «želatinac» koji nakon nategnute četvorke u završnomu razredu gimnazije, zahvaljujući Istrebljivačevoj (tako učenici zovu profesora Markovića, glumi ga Voja Brajović, zbog nepopustljivosti u ocjenjivanju) naklonosti prema njegovoj majci, dobiva svoj par milijardi. Odmah pokušava izbjeći mutnu vodu što nosi ljude u propast. No posrće na početku, njegov prvi poslovni partner završi u zatvoru, a on na sudu jer je branio atraktivnu kavansku pjevačicu (Snežana Savić) od pijana lokalnoga budžovana. Ulijeće u vezu bez perspektive, zbog očite razlike u godinama i pogledima na svijet, i odmah se sukobljava s njezinim starijim ljubavnikom Stevicom Kurčubićem (Ivan Bekjarev), tipičnim socijalističkim direktorom poduzeća Slobodanova oca.

Violeta je neshvaćena glumica koja na život gleda kao na vrtuljak. Oko nje se vrte neuspješni mačo-tipovi i nikako ne uspijevaju odigrati važniju ulogu u njezinu životu. Čak ni do ženidbe, dok se ne pojavi naočiti liječnik (Aljoša Vučković) koji će s ocem (Boris Dvornik) u seriji progovoriti i dalmatinskim narječjem.

Aleksandar je mnogo sporije izašao na životnu pozornicu, stoga se kasno uspio vjenčati i zaposliti. I to nakon višegodišnjega lutanja, sve dok se otac nije sjetio potražiti pomoć zemljaka Jataganca (Josif Tatić), moćna komunističkoga rukovodilaca kojemu su noge u privredi, stražnjica u fotelji, glava u politici, leđa debela, a pipci svuda. Nije izgledalo bajno, posao je dobio u tvrtki što samo što nije «otišla na doboš», ali situacija se mijenja iz korijena - Saša ubrzo postaje prinudnim upraviteljem.

I baš je Sašinu tvrtku Pavić odabrao za kotač zamašnjak koji će seriju nezaustavljivo pokrenuti prema legendi. U seriji se pojavljuju novi genijalni umjetnici. Dolazi trenutak kada je kamera naprije fokusirana na toplo pečeno pile i veliku ruku koja nemilice otkida masne komade. I onda je kadar zauzela velika glava. Pred gledateljima je najprije osvanula glomazna ljudska i glumačka veličina – Taško Načić. Sjećamo ga se i kao trapavoga lovca iz slavom ovjenčanoga filma «Ko to tamo peva». U «Boljemu životu» glumi Božidara Majkovića, šefa koji do 12 sati ima pauzu, a od 12 više ne radi sa strankama. Ubrzo otkrivamo da će svoju nezaobilaznu rolu imati i iznimna Jelisaveta Sablić (Seka), izvanredno dočarati ljubiteljicu pljuge, cuge, praznih priča i ostalih slobodnih aktivnosti usred radnoga vremena. Vlastimir Velisavljević (inženjer Đorđević), pak, junak je iz sjene i autor slogana koji bi danas postidio bulumentu bjelosvjetskih marketinških stručnjaka: «Samo potpun kreten ne jede alvu ćeten»!!!

Bilo bi neporavedno zaboraviti još nekoliko srbijanskih glumačkih ikona. Mija Aleksić, kao umirovljenik Dimitrije Krkić, izgovorio je nekoliko proročanskih rečenica. Nakon što je umirovljen i u žestokoj konkurenciji ipak uspio dobiti jedini preostali stan u tvrtkinu vlasništvu, stare kolege nazivaa braćom. A oni ga u nevjerici pitaju: «Otkada smo postali braća?». Krkić nastavlja: « Otkako smo raščistili što je čije. Tako je to kod naših naroda i narodnosti. Čim se raskusuramo, povadimo oči, izbijemo zube, sve se sredi i onda možemo da pijemo i jedemo!!!»

Olivera Marković (na HRT-plusu vidjesmo da je pjevajući «Do viđenja» u emisiji posvećenoj Antunu Nalisu, iz 1987. godine, natjerala poznatoga postolara iz «Maloga mista» da razbije čašu usred studija) glumi Istrebljivačevu «taštu», osobu duga jezika i cinična rječnika, koja briljira u trenucima kada otkriva da profesor Marković ima drugu i istodobno primjećuje da njezina Lelica (Ljiljana Lašić) treba naočale. I to ne za sitna slova, jer ih vidi odlično, nego da primijeti sitne ljude! Čkalja se pojavljuje samo u početnim epizodama, glumi «ludoga» Brankovića koji ne preza da direktora Kurčubića nazove smutljivcem, đubretom, mufljuzom, hohštaplerom, pokvarenjakom. Istodobno otvoreno kaže da je poduzeće prepuno lopova koji su se povezali kao svinjska crijeva.

Rođeni Zagrepčanin Petar Kralj u seriji je briljantno odradio ulogu Gigina odvjetnika Radujkovića, razbarušenim rječnikom pokazao kako virtuozni umjetnik glumi advokata, što je nedostižna misija za njegove pandane u hrpi američkih serija o pravnicima i njihovim žrtvama. Jelica Sretenović glumii brbljivu i otvorenu Koku. Tako drugu Jatagancu ne oklijeva reći da je pomiješao mnogobrojne funkcije. Kada mu je prišla kao muškarcu, ponašao se kao rukovodilac, kada mu se obratila kao rukovoditelju, pokazao se kao zec, a sada, kada su ju «isfurali» iz poduzeća, sada bi htio biti muškarac! Velimir Bata Živojinović, koji je najbolju ulogu odradio u hrvatskoj «Brezi», glumi grobara Macolu i ima uzrečicu za sva vremena: «Ako jedan želi dobro da živi, mora barem dvojicu da ukopa!!!»

I pri kraju nekoliko rečenica o Ivanu Bekjarevu, čovjeku koji je u Pavićevoj seriji odradio ulogu života (direktor Kurčubić), ostao poznat po legendarnomu tiku s kragnom. Bio je on šaraf što je pasao u svakomu mehanizmu, paradigma socijalističkoga direktora premazanoga svim mastima, s putrom na glavi, sposobnoga da kliže na ledu, balansira po žici, hoda po truloj dasci ili sjedi na dva stolca. Znao je da bi njegova propast u privrednu ili političku anonimnost povukla još petoricu bolje pozicioniranih. Imao je nesreću da ga svaki put izda «trgovački nerv» jer se čak i bugarska ćeten-alva, što ju je nadobudno uvezao, nije prodavala poput halve, nego je trunula u skladištu. No ni to ga nije uništilo, ubrzo se prešaltao na vrh tvrtke što je pokušavala zakoračiti u tržišnu privredu i potom na čelo strančice koja je tražila mjesto pod slabim zrakama demokratskoga sunca.

Napokon malo zdravog humora. Količina gluposti koje nam godinama servira htv,nova,rtl tzv. domaćim i ino serijama koje bi trebale biti humoristične, postala je nepodnošljiva. Oni svakog gledatelja tretiraju kao idiota. Sva sreća pa ne moramo svima plaćati pretplatu, jer bi to bilo prestrašno. Sve su nam televizije naprosto jadne,bjedne i užasne.

Bogu hvala što ne moram gledati TV nego se družim sa svojom obitelji, prijateljima i imam svakodnevne aktivnosti.

Žene sa Dedinja, Bolji život, Miris kiše na Balkanu, pa film po seriji Grlom u jagode. Jednostavno smo zatrpani sa srpskim serijama, filmovima i vijestima iz Srbije. Kao nekad američkim sada srpskim.

kome se ne svidja ne mora da gleda ,ko hoce da gleda gledace ,a druga stvar je sto hr ne znaju da snime film ,seriju a o smejuriji od glume da ne pricamo , ,nista nije obavezno,postoji hvala bogu dugmeme na dljinskom ,stvar resena ,

u svakom slučaju je bolja serija od današnjih sapunica....

Lijepo je to, volio sam tu seriju, tu i "Policajac s Petlovog brda"..... Krasno su napravljene, onako građanskog duha..... Ali to je bilo nekad, majka mu stara, pa današnje vrijeme nema ama baš nikakve sličnosti s radnjama koje teku u toj seriji. Serija prikazuje gradski život jedne obitelji u Beogradu 80 - tih godina prošlog stoljeća..... Je, ima smiješnih scena, ugodno je za vidjeti, no meni se čini da motiv prikazivanja nije samo sjećanje na neko sretnije vrijeme, već bi to bila jugonostalgija..... Mislim da u ovom vremenu teške neimaštine objektivno osiromašene hrvatske države, to može samo rezultirati još većim animozitetom prema zemlji i prema svom vlastitom narodu. Ponekad treba pogledati i takve emisije, ali ne bih rekao da je baš sad vrijeme za to.

Serija je odlicna bez obzira odakle dolazi i cesto je gledam na you tube kao i tesnu kozu,vruc vetar,gruntovcane.... uopste sve te stare serije su mnogo bolje nego ove danasnje,gdje ima vrlo malo smjeha sve nesto mracno a jos kad pogledam boje zidova u danasnjim serijama jeza me uhvati sve neke tamne hladne boje

Prvi put sam gledala seriju kada je moj sin imao nekoliko meseci sada ima 25 godina i svaki put kada gledamo reprizu gledamo je skoro svi tj. ja ,sin,ćerka i povremeno glava familije i mislim da se čujemo "na ulicu" toliko je sve već viđeno kao da nije prošao ceo jedan život.