Jacques Houdek jučer je na Facebooku napisao veliki status o problemima s kojima se susreće zbog svoje debljine i osuda javnosti. Pisao je o tome kako su nakon što je otišao s plaže o njemu ispred djece govorila dva bračna para, a u šalama je prednjačio čovjek u invalidskim kolicima.
- Ironično, najviše se samnom sprdao jedan čovjek u invalidskim kolicima, po svakoj zdravoj logici osoba koja bi, upravo zbog svoje životne situacije, trebala biti “veća”, te itekako senzibilizirana za različitost. Pred svojom su preslatkom djecom toliko toksina pustili, da je mojoj ekipi doslovno pozlilo. Konfrontirao ih je i posramio moj menadžer; hvala mu što je stao u moju obranu. Rekao im je da ih može biti sram pričati pred djecom tako ružno o nekome koga uopće i ne poznaju, a gospodinu u invalidskim kolicima koji o meni ima tako “divno” mišljenje je napomenuo da sam za osobe poput njega odradio nebrojene akcije, humanitarne nastupe i donirao novac - napisao je Jacques.
Danas nam se javio čovjek u invalidskim kolicima, koji je iznio i svoju stranu priče. Denis Marijon sa suprugom Svjetlanom osnovao je udrugu Zamisli, koja promiče kvalitetno obrazovanje mladih s invalidtetom.
- Bili smo na plaži. U jednom trenutku je klinac od jednog trećeg poznanika komentirao: "vidi, onaj barba jede previše kruha". Tata mu je objasnio da se to ne priča i ta da to nije u redu. Neobično nam je bilo da smo tek kasnije skužili tko je to. On je otišao, a netko je od prijatelja komentirao kako nije u redu da se tušira pod tušem na plaži sa šamponom. To jednostavno ekološki nije u redu i po meni je to ovdje najveći problem. To je komentirano nakon što je on otišao. Njegov menadžer je ostao sam na plaži i valjda to čuo. Istina, ja sam komentirao neki glupi štos. Ne djeci nego frendu koji je stajao kraj mene, djeca to nisu ni čula nit ih interesira, ali je bilo u kontektsu kao da pričam djeci - priča nam Marijon koji misli kako su šale najbolji lijek za razbijanje diskriminacije.
- Baš zato što se desetljeće i pol bavim diskriminacijom različitih, dubokog sam uvjerenja da su šale na nečiju različitost najbolji lijek za razbijanje stereotipa i prihvaćanja različitosti. Bezbroj puta su se oko toga složili svi koje znam a bave se diskriminacijom različitih. Osobno, da je meni netko rekao kako je netko drugi prepričao štos na moj račun nakon što sam otišao s plaže, to bi mi bilo samo štosno. Uostalom, to je neki nivo na kojem se često svi zezamo - misli Marijon. Problem je, kaže, nastao kad im je prišao Jacquesov menadžer koji je bio vidno uzbuđen.
- Odgovorio sam mu da prihvaćam, da mi je žao što su to tako shvatili jer nije bilo zlonamjerno i da primam na znanje. Međutim on je ostao još i još i postajao sve neugodniji. Počeo je s prijetnjama s policijom iako ne znam po kojoj osnovi, i nastavio s naglašenim tonovima: „da bog da vam djeca bila debela kao Jacques“- ?! Točno to je rekao tim riječima. Tad smo shvatili da je čovjek prešao granicu i uz pomoć nekih ljudi sa strane maknuli tog čovjeka. To je bila nezamislivo čudna scena, kao neka sekta. Hvalio se kako su oni povezani, kako je 15 godina uz njega, to je tako emotivno shvatio da je bilo baš… jako čudno. Dakle, smatram da su tu dva problema: Prvo, molim vas nemojte se šamponom tuširati na plaži. To se – ne radi. Bio to Jacques ili bilo tko. Drugo, ono za što svi mi koji se bavimo ovom tematikom naglašavamo jest da osim što se različitosti trebaju prihvatiti, i sami mi koji jesmo različiti trebamo sebe prihvatiti takve kakvi jesmo. Jedno bez drugog ne ide. Drugim riječima, ne treba imati komplekse. Znači, Jacques uopće nije prisustvovao toj sceni ni tome što je prethodilo - kazao je Denis Marijon i dodao kako nema ništa protiv Jacquesa.
- Daleko mi je sve to oko njegove životne priče i vrste umjetnosti kojom se on bavi. Želim čovjeku samo sve najbolje - zaključio je Marijon.
Najveći problem je kad ljudi misle da su svi invalidi nužno dobri i empatični ljudi. Ne želim diskutirati o tom, ali ima ih ogorčenih, zlobnih, pokvarenih, kao i u svakom "presjeku" stanovništva.