Prava mala božićna bajka krije se u domu obitelji Mihić-Klingor, a ta čarobna bajka počinje već na ulazu u predivni dom Lane i Ante. Dva simpatična snjegovića udobno su se smjestila na ulazu i dočekuju goste, a kad su nam naši domaćini, PR stručnjaci Lana i Ante otvorili vrata svog doma, dočekala nas je prava božićna čarolija.
U predsoblju dobrodošlicu su nam odmah poželjeli njihovi ljubimci Kimchi, Zen i Celine koji su nam poletjeli u zagrljaj prije nego što smo uspjeli skinuti kapute.
Nakon upoznavanja s ovim neodoljivo lijepim i umiljatim psima odmah primjećujemo veliki bor koji pažnju privlači velikim bijelim ukrasima kojima je okićen. Velike bijele sove, sobovi i češeri glavni su junaci ovog božićnog drvca koje je neobično ne samo po ovim ukrasim nego i po ukrasu na njegovom vrhu. Umjesto klasične zvijezde repatice na vrhu je veliki Djed Božićnjak. Uz ovaj veličanstveni bor pažnju vam ubrzo zaokuplja kamin obrubljen bračkim kamenom iznad kojeg vise božićne čarapice s imenima članova obitelji Mihić-Klingor, a kaminom uz čarapice dominiraju i dva orašara. – Nedostaju nam još dvije čarapice za naše ljubimce Zena i Celine – objašnjava nam Lana dok se udobno smještamo pokraj kamina, njezina omiljenog mjesta u kući.– Najvažnije mi je bilo imati kamin na drva u kući i često kad sam umorna i pod stresom zaspim ispred kamina – govori nam Lana i uvodi nas u božićnu priču uređenja svog doma.
– Ponekad možda pretjeram s detaljima, ali nekako uvijek prevladavaju crveni, zlatni i zeleni detalji koji su nekako i oznake božićnog uređenja i daju toplinu domu. Čizmice iznad kamina i orašari detalji su koje posljednje dvije godine ne mijenjamo, a sve drugo podložno je promjenama. Bor se svake godine mijenja i prošle smo godine imali drvce koje je bilo doslovno do stropa. Komodu smo morali maknuti jer je bor bio ogroman i zauzimao je cijelu širinu predsoblja. Bor volim okititi nešto ranije, već početkom prosinca tako da ta čarolija Božića što dulje traje jer meni su ta dva tjedna premalo i prebrzo to prođe, a kad okitimo dom ranije, stignemo u tome više uživati – govori nam Lana i dodaje kako je zasluge za njen ovogodišnji bor i uređenje pripadaju i njezinu dobrom prijatelju Marku Pollaku.
Moram reći da uvijek u pomoć pozovem svog prijatelja Marka Pollaka koji je i ove godine poslušao moje ideje i rekao mi je: “Nemoj se opterećivati, ja ću otići u MBM i sve ti složiti.” Tako da je i ove godine ovaj bor ovakav njegovom zaslugom. Uvijek su mi se sviđali ti veliki detalji na boru, velike sove i slično, a prije sam uglavnom ukrašavala bor kuglicama i malim detaljima. Moram priznati da mi je ovo najbolji bor dosad. Marko je veliki kreativac i imam apsolutno povjerenje u njega i ovaj put ispunio je sva moja očekivanja – govori Lana. I zbilja, svaki detalj u ovoj božićnoj bajci obitelji Mihić-Klingor je poseban ili personaliziran.
Pa tako i ukrasne kuglice kojima je ukrašen interijer nose imena članova obitelji. Lana nam opisuje i koji su joj momenti posebno dragocjeni kad je kuća u ovakvom božićnom ozračju: – Meni nema ništa ljepše od toga kad je bor okićen, vatra gori u kaminu, svijetle božićne lampice, a mi gledamo televiziju s curama i uživamo. Tradicija je u obitelji Mihić-Klingor Božić provesti s obitelji. To okupljanje dosad je uglavnom bilo kod Laninih roditelja, a otkako su sagradili svoju kuću, božićno okupljanje odvija se kod njih. – Poštujemo sve tradicije uz koje smo odrasli, prekršili smo samo to da bor ne kitimo za Badnjak, ali na Badnjak obilazimo moje i Antine roditelje ili oni dođu k nama. Naša obitelj je velika i brojna i, kad se pobrojimo s braćom, sestrama, roditeljima i djecom, ima nas 32. Djeca se kao sva djeca najviše vesele boru, Djedu Mrazu i poklonima, ali mislim da im je najdraže to što smo svi skupa i što nitko nema nikakvih obaveza te im stalno dolaze bratići i sestrične i kuća je stalno puna – rekla nam je Lana, a najstarija kći Kiara otkrila nam je koji su njoj najdraži trenuci za Božić: – Najdraže mi je kad zajedno ukrašavamo bor, zajedno pjevamo božićne pjesme i kad odmatamo poklone na božićno jutro. Mlađa Marla nadovezala se kako je njoj najdraže kad uređuju bor i veseli se sa svojom obitelji, a prišapnula nam je i da za Božić želi kapu, šal, rukavice i čizme.
Ova pobjednica Celebrity Masterchefa u kuhinji stvara jela od kojih vam rastu zazubice, a u to se mogu uvjeriti svi koji na društvenim mrežama i YouTubeu prate njen projekt Slana kuharica, a što se sprema u njenoj kuhinji za Božić i Novu godinu? – Moja mama na mene je prenijela tradiciju da se za Badnjak uvijek sprema bakalar i ja se toga držim te na Badnjak pripremam bakalar ili neku drugu ribu. Za Božić su na stolu uvijek purica i mlinci, dok za Novu godinu pripremam francusku salatu i sarmu – klasika – kaže Lana čija je kuhinja ostvarenje snova svakog zaljubljenika u kuhanje. Imala je točnu viziju kako će izgledati njena kuhinja, ali taj san nije uspjela do kraja ostvariti i morala je pristati na određene kompromise.
– U kuhinji sam morala napraviti kompromis s obzirom na krov. U originalu je trebala biti jedan metar duža i zamišljen je bio veliki prozor i ispred kojeg je trebao biti sudoper za pranje posuđa, a biljke i začinske biljke bile bi na prozoru. Međutim, to je značilo da krov moramo raditi na šest voda, što je u stvari dosta komplicirana priča i najviše mi je žao što sam se morala odreći tog dijela. Ali s ekipom u studiju Plus napravila sam divnu kuhinju i oni su mi pomogli oko kreativnog dijela dizajna. Tako je radna ploha u kuhinji i šank i stol za ručanje i zadovoljna sam njome jer je funkcionalna i odlična za snimanja. Ali moram priznati da će kuhinja koju radimo u potkrovlju biti još bolja.
Potkrovlje uređujemo kao stambeni prostor, ali većinom je namijenjeno za snimanje Slane kuharice i veselim se tome. Kuhinja u potkrovlju imat će dva kuhinjska otoka od kojih je jedan dimenzija dva puta dva metra, a drugi otok je dva puta jedan metar. Nema gornjih elemenata jer ja sam niska i ne volim gornje elemente. Sve je zapravo otvoreno i nema gotovo nijednog pregradnog zida osim onih na kupaonici i sobi. Sve sam nekako prilagodila tome da kamere mogu kružiti i da im ništa ne smeta – objašnjava nam Lana i vodi nas u obilazak, a nama uz kamin za oko odmah zapinje zanimljiv i neobičan strop te stol koji se ističe svojim dizajnom i veličinom.
– Točno sam znala i sanjala sam prije kako će moja kuća izgledati i sve u kući sam ja već jednom u tim snovima vidjela. Moja najbolja prijateljica Ivana Kocsis, koja živi u Osijeku i dizajnerica je interijera, pomogla mi je brojnim savjetima.
Naime, sklona sam tome da ponekad pretjeram i pobrkam nekada stilove pa, kad imam neke nedoumice i ako Ivana vidi da idem u smjeru u kojem bih mogla pretjerati, upozori me da stanem na loptu. U kući je puno toga rezultat njenih savjeta. Primjer toga je i strop u našoj kući na kojem su vidljivi tragovi oplate i, realno, bilo tko na to bi stavio još jedan sloj žbuke i imao bi ravan strop. Ali kad je kuća bila u gradnji, Ivana je vidjela te stropove i rekla mi da to ne smijem dirati ni pod razno. Savjetovala mi je da to treba samo impregnirati, obojiti u bijelo i ostaviti ovako i to je zbilja ispalo genijalno – otkriva Lana.
Posebnu priču ima i stol za objed. – Rađen je u Tešnju i čeka se tri mjeseca, a osmislio ga je bosanski dizajner Salih Teskeredžić. Napravila ga je bosanska tvornica koja radi fenomenalne stvari. Težak je kao sam vrag, ali je neodoljivo lijep. Rađen je dimenzijama koje sam ja htjela, 240x120, a na njega sam naletjela u Radničkoj ulici dok smo još radili kuću i odmah sam se zaljubila u taj stol – prisjetila se Lana.
Dok joj je savjetima oko unutarnjeg uređenja pomagala prijateljica Ivana, kuću je kao vanjski objekt radio Ante Vrban. Lana priznaje da je Ante u njihovu slučaju napravio jedan kompromis koji inače nikada ne radi. – Ante ne radi kuće s kosim krovom i ovo je bio kompromis koji on sigurno ne bi napravio da nismo obitelj i da on nije kum mome djetetu – govori nam Lana dok sa suprugom Antom pokušava riješiti male razmirice između mlađih kćeri Marle i Mike, a istovremeno je najstarija Kiara podsjeća da joj mora pomoći oko zadaće, a i Zen, Kimchi i Celine svako malo dolaze do nje po dozu maženja. Dok gledamo kako Ante i Lana sve to uspješno ‘hendlaju’, pitamo kako uopće sve stižu.
– To je pitanje koje mi većina ljudi postavlja u inboxu na Instagramu. Sa svojim pratiteljima redovito komuniciram i mislim da je to apsolutno u redu jer, ako nešto od njih očekujete i imate društvenu mrežu koju prati 100 tisuća ljudi, onda morate dati nešto što očekuju. A kad vam se obrate, u redu je da im odgovorite, a ne da ignorirate. Najčešće pitanje koje mi postavljaju jest kako ja to sve stignem. Nedavno sam jednoj ženi odgovorila da ja samo idem i to je u stvari dobar hashtag za mene, jer ja stvarno ne razmišljam o tome koliko sam stvari u danu napravila i koliko ih još moram napraviti. Ante i ja se ujutro probudimo i ne stajemo, pa čak i kad ostanemo sami i imamo vremena leći pred televizor i ne raditi ništa, mi opet radimo.
Možda je to slučaj i sa svim ljudima koji imaju kuće jer, kažu, kad izgradiš kuću, s njom zapravo nikada nisi gotov i uvijek oko nje ima nešto. Uostalom, Ante i ja smo tip osobe koje, i kad imaju vremena, potrošit ćemo ga tražeći neki detalj za kuću ili u radu oko kuće – objasnila je Lana. Osim Božića, Lanu vesele i nova snimanja za njenu Slanu kuharicu, a pitamo je namjerava li izdati i svoje recepte u tiskanom obliku.
– Slana kuharica ići će u obliku u kojem je išla i samo ćemo imati puno više prostora za snimanje. No svakako ćemo zadržati formu kratkih videorecepata koji su prilagođeni društvenim mrežama i nešto dulji format za YouTube kanal i Facebook. Slane kuharice širit će se i na edukacijski dio koji zasad neću previše otkrivati, ali bit će to školice kuhanja koje će trajati dva dana i jako se tome veselim. Fokusirala sam se na digitalne platforme, a kuharica u tiskanom izdanju dogodit će se jednog dana kad se skupi dovoljno recepata i to je lijep poklon koji želim ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci.
Pogledajte i kamo su nestale bivše prve dame TV-a.
To kad se malograđani bez vjerskog odgoja pokušavaju utrpati u masonske trendove pa ni sami ne znaju što je tradicija. Čarape na zidu? Djed Mraz? Mi stavljamo čizme za Sv. Nikolu, a slavimo Božić - rođenje malog Isusa. Sačuvaj nas Bože ovakvih glupaka.