Pandemija ima i drugih žrtava osim ljudskih. Kina ne rade, premijera filmova nema. Tako svoju službenu premijeru nije imao ni “Capone”, film u kojem vjerojatno najpoznatijeg gangstera u povijesti tumači Tom Hardy. Zbog njega rastu dionice uratka koji potpisuje mladi američki filmaš koji je autor, recimo, “Fantastične četvorke”. Ta je kombinacija trebala biti nešto neočekivano, pa smo nešto takvo i dobili. No, rezultat se ne mora svidjeti svakome. Odnosno, naše je mišljenje kako vam se prije neće svidjeti nego da hoće. Film se bavi posljednjom godinom života gangstera koji je postao poznat tijekom prohibicije, odnosno doba ga je prohibicije i Velike depresije lansiralo kao zloglasnu medijsku i povijesnu ličnost. Pripisuju mu se najmanje 33 ubojstva, izravno ili neizravno, a njegov Chicago Outfit bio je najmoćnija kriminalna organizacija američkog Srednjeg zapada s utjecajem i u Kaliforniji i na Floridi. Deirdre Marie Capone, koja je jedina gangsterova rođakinja koja javno priznaje srodstvo s njim (ostali su promijenili imena) u svojoj knjizi “Uncle Al – The Untold Storyfrom Inside His Family” piše kako Capone vjerojatno ne bi bio tako ozloglašen da prohibicije nije bilo. Alphonse Caponea već je u zatvoru sifilis zahvatio mozak, a potkraj 11-godišnje kazne zbog izbjegavanja poreza, pušten je nakon procjene da više ne predstavlja nikakvu opasnost. Ostatak života proveo je s najbližom obitelji i prijateljima na Palm Islandu u Floridi.
Regresija do razine 12-godišnjaka
A tim se zapravo najneslavnijim razdobljem njegova života film bavi. Kako je izgledao njegov život u to doba, objašnjava medicina. Neurosifilis je infekcija koja zahvaća središnji živčani sustav. Može se javiti u ranoj fazi bolesti, bez simptoma ili u obliku sifilitičnog meningitisa, ili u kasnoj,u obliku meningovaskularnog sifilisa, opće pareze ili tabes dorsalisa, što je povezano s poremećajima ravnoteže i sijevajućim bolovima u nogama. Tom Hardy imao je težak zadatak prikazati o kakvim se točno situacijama radi, kakvim je bolovima osoba izvrgnuta, a istodobno pokušati proniknuti što se događalo u Caponeovoj glavi u nadi da je ipak bila riječ o kajanju. To ne može znati nitko, a treba priznati kako isto nije jasno ni iz filma. Teško je razlučiti osjeća li Trankov i Hardyjev Capone kajanje zbog onoga što je učinio ili je ipak riječ o iskonskoj zloći. Trebalo bi biti ovo prvo, no nismo uvjereni, pogotovo zato što ne znamo ni što je Hardy želio postići svojom interpretacijom. To za njega nije nešto novo, a ovdje mu je posao dodatno otežan jer se sve vrti samo oko Caponea, a ostali su u filmu, iako se radi o kvalitetnim glumcima poput Matta Dillona i Kylea MacLachlana, primjerice, tu tek kao pozadinski likovi. Fizičke tegobe koje je osjećao gangster – krkljanje, grgljanje, nekontrolirana probava, regresija do razine 12-godišnjeg djeteta, a na kraju i moždani i srčani udar – teško je bilo prikazati. Tako je to bilo u stvarnosti, a u filmu je raspored ponešto drugačiji. No što se događalo u njegovoj glavi, nemoguće je znati. Riječka vila Kroz film se provlači i priča o navodno skrivenom gangsterovu novcu koji nije nikada pronađen, a za koji se zanimao i FBI, koji je Caponea navodno i nadgledao do kraja života ne vjerujući u priču o njegovoj onesposobljenosti. Savršeno je jasno kako se od gangsterova života mogao napraviti bitno bolji i sadržajniji film. Ili se usredotočiti na neki zanimljiviji dio njegova života. A mogli smo nešto takvo napraviti i mi u Hrvatskoj. Jer, Al Capone ima neke, doduše prilično labave poveznice s Hrvatskom, točnije Rijekom, a nakon te naše luke i preko jednog gospodina koji je bio jednim od prvih naših forenzičara.
Gore spomenuta gospođa Deirdre Capone izjavila je svojedobno za Novi list kako se u obitelji pričalo kako Alova majka Teresa zapravo nije rođena u talijanskom gradu Angriju, kao i njegov otac Gabriele, nego upravo u Rijeci. Angri je mjesto pokraj Napulja, do Rijeke je očito dug put, no nije samo jedna osoba tvrdila takvo što.
– Meni je rečeno da je moja prabaka Teresa Raiola Capone rođena u nekome drugom gradu od onog koji se spominje, što bi mogla biti Rijeka. Postoji izvod o njezinu rođenju u kojem stoji da je rođena u Angriju, ali mislim da je krivotvoren. Nisam sigurna je li on bio vlasnik kuće u Rijeci, ali ako je riječ o 1924. godini, vjerujem da je u kuću o kojoj govorite tada doveo svoju majku nakon što mu je ubijen brat Frank – rekla je Capone za Novi list.
Riječ je o vili na Biviju pokraj Rijeke, u Opatijskoj 3. Tvrdnja je kako je gangster inkognito boravio tamo nakon što mu je 1924. godine u obračunu ubijen brat Frank, što je pogodilo toliko majku da je zatražila od sina da je pošalje natrag u Angri, gdje su u lokalnom samostanu živjele njezine sestre. Prema ovoj priči, nije otišla u Angri, već upravo u Rijeku, gdje joj je Al osigurao smještaj u prekrasnoj vili, pa čak i financirao gradnju lučice ispod nje. Navodno, nismo mogli provjeriti, postoje zapisi o Caponeovu putovanju u Europu te godine pa je ovo moguće. Samo što ni u svojoj knjizi gangsterova nećakinja ne navodi odlazak u Rijeku, pa čak ni da je sam Capone majku pratio natrag kući, nego samo da je Teresina tražila da ode na neko vrijeme u Angri. Još je jedna osoba tvrdila kako je Caponeova majka zapravo Riječanka, štoviše Slavko Dasović, čikaški taksist tvrdio je da mu je to rekao gangster osobno tijekom vožnji do suda. Prema ovoj priči, koja se može pronaći na stranicama Yugopapira, faksimil je iz nekadašnjeg magazina Zoom reporter, u kojem Dasović tvrdi i da mu je vožnje plaćao FBI. A prije zadnjeg suđenja, kada je osuđen zbog utaje poreza, Capone mu je tutnuo nekoliko desetaka dolara govoreći kako Hooverovi ljudi rade za dnevnicu pa od napojnice ništa. Ako mu je on ne da, naravno. I za tih vožnji, tvrdi Dasović, gangster mu je govorio kako mu je majka – Riječanka. Nema nikakvog načina da se potvrde riječi Zagrepčanina koji je u Chicagu živio pod imenom Louis Davis i 14 godina vozio žuti taksi. Priča o vili na Biviju postaje i zanimljivijom jer se periodično pojavljuje u medijskim napisima zbog svojih gostiju.
105 milijuna godišnje
To je nekada bila i vila u kojoj se odmarao moćni šef Udbe Aleksandar Ranković, a u novije vrijeme spominjalo se kako ondje inkognito ljetuje obitelj Tuđman, pa onda i sadašnji predsjednik Milanović u doba kada je bio premijer, pa onda i nekadašnji premijer Tim Orešković. Prema nekima, Al Capone je imao u Rijeci i stan, na Brajdi pokraj KBC-a Rijeka. Ništa se od ovoga ne može dokumentirati. Ali zašto ne bismo i dalje maštali. Jer domaći su mediji jedno vrijeme pisali kako je gradnju riječkog nebodera, istog onoga na kojem je za proslave Rijeke kao Europske prijestolnice kulture bila istaknuta petokraka, financirao Marco de Arbori. Ili Albori, već kako gdje nađete. Bio je on povratnik iz Amerike koji se vratio u Italiju u Mussolinijevo doba, a fašistički je diktator želio da Rijeka postane biserom na koji će susjedi, Kraljevina i poslije NDH, gledati sa zavisti. I tako se u Rijeku puno ulagalo. A kako je de Arbori navodno bio Caponeov knjigovođa, nastala je teorija da je riječki neboder građen upravo Caponeovim novcem namaknutim od šverca alkoholom.
Tog de Arborija ne nalazimo u službenim spisima, netko sličnog imena doista se bavio krijumčarenjem alkohola u Kaliforniji, no nema spomena o tome da je vodio Caponeove knjige. Bio bi to i stanovit problem s obzirom na procjenu da je u jednoj godini, 1926., ‘zarada’ njegova ‘outfita’ iznosila za ono vrijeme golemih 105 milijuna dolara. A očito je da onaj tko je vodio Caponeove račune nije u tome bio osobito uspješan jer je čikaški mafijaš na kraju iza rešetaka završio upravo zbog utaje poreza. Ima, međutim, još jedna poveznica Hrvatske i Ala Caponea. Eduard Luka Miloslavić čovjek je koji je 1935. godine utemeljio Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, a u Zagrebu je bio i sveučilišni profesor koji je podučavao mlade generacije liječnika. Poslije je dr. Miloslavić istraživao zločin u Katynskoj šumi, u kojoj su pobijene tisuće poljskih časnika i intelektualaca. No, ovaj je naš znanstvenik imao karijeru i u Americi. U povodu izlaska knjige “Sovjetski zločin u Katynskoj šumi, uloga doktora Eduarda Luke Miloslavića” dr. Mario Jareb kazao nam je sljedeće:
– Ne baš bogati podaci upućuju na to da je kao jedan od istaknutih stručnjaka koji je tada živio na američkom Srednjem zapadu sudjelovao u rasvjetljavanju zločina koje je na Valentinovo 1929. godine u Chicagu počinila banda Ala Caponea, masakriravši sedam članova suparničke bande. Na taj se zločin, Pokolj na Valentinovo (St. Valentine’s Day Massacre), u SAD-u još i danas gleda kao na jedan od poznatijih slučajeva mafijaških obračuna. Do podataka o Miloslavićevu sudjelovanju u istraživanju toga zločina došao je svojedobno dr. Vladimir Dugački, a ja sam preuzeo rezultate njegova istraživanja.
Masakr sačmaricama
Riječ je o svakako najpoznatijem zločinu iza kojega je stajao Al Capone. Odnosno, tako se barem vjeruje. Na Valentinovo 1929., u ranim jutarnjim satima, godine četvorica su nepoznatih počinitelja, dvojica odjevena kao policajci, dvojica u civilu, u jednoj garaži čikaške četvrti Lincoln Park poredali sedmoricu članova bande North Side i jednostavno ih strijeljali. Svjedoci tvrde kako su dvojica u civilu osula paljbu iz automata marke Thompson, jedan punjen spremnikom od 20 metaka, a drugi bubnjem od 50, ispraznivši ih, a onda su dvojica u uniformama dovršila posao sačmaricama gotovo raznijevši glave dvjema žrtvama. No, teško da je iza pokolja mogao stajati netko drugi, jer u to vrijeme plamtio je rat između Caponeove i bande Georgea Bugs Morana, a moguće je kako ni policija nije u tom slučaju stajala po strani, imala je motiva zbog ubojstva sina jednog od čikaških policajaca. Bio je to i jedan od prvih važnih slučajeva u istrazi u kojem je korištena forenzička balistika za utvrđivanje oružja kojim su počinjena ubojstva.
Kuća u Palm Islandu u kojoj je gangster umro, na prodaju je. Capone ju je kupio 1926., četiri godine nakon rušilačkog tornada 1922. godine kada ju je dobio povoljno, za ondašnjih 40.000 dolara, to bi bilo današnjih 986.000. Njegova udova Mae prodala ju je 1952. godine. Samo u odlazećem desetljeću imanje za koje je gangster govorio kako ima najveći bazen u Miamiju a u njoj je navodno planirao upravo Masakr na Valentinovo, prodana je 2013. godine pa onda opet 2014. da bi onda 2015. bila renovirana kako bi mogla izdržati sve češće udare tornada na Floridi. Da bi onda bila ponuđena opet za 14.9 milijuna ali bez uspjeha, pa je krajem ožujka ta cijena smanjena na nešto manje od 13 milijuna. Tko zna, možda Trankov film pomogne da vila još jednom nađe vlasnika.
