Bog Dylan očitao bukvicu i upozorava da prelazimo Rubikon
Dylanovo iskustvo svjedoka i protagonista “curi” pjesmama punim tekstualnih referenci i aktualan je kao vaše jutrošnje vijesti
Komentari 3
Vecernjakov novinar, bas kao ni predsjednicki povjesnicar CNN-a Douglas Brinkley koji je uradio interview sa Dylanom za The New York Times, skoro da se nisu ni dotakli glavne teme... a to je 17-minutna pjesma "Murder Most Foul" i ubojstvo Johna F. Kennedyja 1963. godine u Dallasu. Interview u NYT-u jasno naglasava da Brinkleya nije ni najmanje zainteresiralo to sto Dylan moze reci o atentatu na predsjednika Sjedinjenih Drzava Johna F. Kennedyja, cije ubojstvo je na najgori moguci nacin najavilo devoluciju SAD-a u septicku jamu multikulturalnosti koja je od te drzave postala. Brinkley je radio ono sto rade svi glavni korporativni mediji... osiguravajuci da se istina krije iza toka pop-kulturalnih referenci i pitanja koja ce se svidjeti starijim citateljima New York Timesa koji su nostalgicni za mladoscu dok razmisljaju o starosti i smrti... To isto radi i ovaj novinar, pa zato u clanku ima mjesta i za americkog gangstera Georgea Floyda cija smrt bi u neka normalnija vremena prosla ili nezapazeno ili kao kratka agencijska vijest, a ne povod za divljanje ljevicarskih i anarhistickih ekstremista.
Ispravak - album: Everyday life, pjesma Trouble in town
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Jako dobra recenzija albuma! Ipak, potrebna je referenca da je i sam Dylan rođen u Minnesoti kao i to prema posljednjem članku vašeg kolege kolumnista Borislava Ristića već 50 godina vladaju demokrati. Na kraju se čovjek zapita kako su završili ti ideali '68 i kontrakulture ako i što je posljedica 50 godina vladavine demokratske stranke u toj državi? I kakve veze s tim ima Donald? Stvarno ne vidim poveznicu osim sljedećeg: 2009. U2 snima album u Maroku koji se zove No Line On The Horizon na kojem je pjesma I"ll go crazy if I don't go crazy tonight koja zapravo najvešćuje arapsko proljeće sa projekcijom zapadnjačkih želja - znamo kako je zo završilo. 2019. imamo sličnu situaciju sa Coldplayem na njihovom albumu Orphan na kojoj poatoji pjesam o policijskom nasilju sa umetnutim zvukom policijskog nasilja. I onda se dogodi Floyd i zapali vatru. Slučajno? Baš i ne. Čini se da lijevo orijentirani umjetnici nadahnjuju na istim mjestima... a u pozadini neomarksizam ili mozda samo udovaljavanje ciljanoj publici za vecu zaradu. No slucajno nikako nije...