Na današnji dan, 9. srpnja 2013. godine, hrvatska javnost oprostila se od Željka Malnara, čovjeka kojeg je nemoguće svesti na jednu definiciju. Bio je pustolov, putopisac, autor dokumentarnih filmova, novinar i kontroverzni televizijski voditelj, ali iznad svega, bio je originalna i karizmatična ličnost koja je živjela po vlastitim pravilima. Njegov životni put kretao se između dviju krajnosti: s jedne strane bio je svjetski putnik koji je istraživao najudaljenije kutke planeta, družio se s filozofima i poglavicama, a s druge strane bio je samoproglašeni doživotni predsjednik utopijske Republike Peščenice, okružen živopisnim likovima s društvene margine. Upravo je u tom spoju nespojivog ležala njegova genijalnost i snaga kojom je beskompromisno secirao hrvatsko društvo.
Rođen u Zagrebu 12. travnja 1944., Malnarov avanturistički duh probudio se rano. Već s dvadeset godina, nakon završene gimnazije i dok su njegovi vršnjaci razmišljali o fakultetskim obvezama, on je organizirao svoju prvu ekspediciju u Perućicu, jedinu europsku prašumu. Bio je to tek početak putovanja koja će mu obilježiti život. Znatiželja ga odvodi u New Delhi, gdje na Indijskom institutu za masovne komunikacije studira novinarstvo za nerazvijene zemlje. Indija ga je očarala i zadržala punih deset godina, tijekom kojih je proputovao gotovo cijelu Aziju, studirao indijsku filozofiju i neumorno slao reportaže i dokumentarne filmove za tadašnju Televiziju Zagreb. Njegov serijal "Put na istok" iz 1977. godine postigao je golem uspjeh, otkrivajući domaćoj publici svjetove o kojima su dotad mogli samo sanjati.
FOTO Janica Kostelić ima novi posao, a pogledajte kako se mijenjala kroz godine
Malnarova biografija čita se kao scenarij za pustolovni film. Prošao je pustinju smrti u Afganistanu i džungle Šri Lanke, vodio je speleološke pothvate i surađivao s inozemnim produkcijama. Za američku kompaniju Tropic Ventures od 1982. do 1986. vodio je golemu ekspediciju "Around the tropic world", iz koje je nastala dokumentarna serija "Journey to other worlds". Njegov doprinos zbližavanju kultura prepoznat je i službeno - 1986. godine gradonačelnik Fort Wortha u Teksasu uručio mu je ključeve grada. Ipak, možda najegzotičnije priznanje stiglo je iz Polinezije, gdje je postao jedini stranac s titulom Seiuli, što u prijevodu znači "Poglavica koji govori" države Samoa. Svoja iskustva pretočio je u više od 70 dokumentaraca i knjigu "U potrazi za staklenim gradom", napisanu s Bornom Bebekom, koja je postala bestseler. Bio je čovjek svijeta, intelektualac koji je živio ono o čemu su drugi samo čitali.
Srž "Noćne more" činili su njezini protagonisti, Malnarovi prijatelji i susjedi s Peščenice. Riječ je bila o ljudima s društvene margine – siromasima, alkoholičarima i socijalnim slučajevima o kojima je Malnar privatno skrbio, a pred kamerama ih je pretvorio u nacionalne zvijezde. Tako je Hrvatska upoznala galeriju likova koji će steći kultni status: Zvonimir Levačić "Ševa" postao je ministar obrane, Vladimir Matijević "Jaran" novinar, Remzo Krak-Sirotković urednik vijesti, a Sead Hasanović "Braco" CroRom zastupnik romske manjine. Uz njih su bili i Tarzan, Cezar, Laki i mnogi drugi, a iza kulisa je sve konce vukao producent Nedjeljko Badovinac Jumbo, majstor provokacija i duhovitih podvala koje su postale legendarne. Emisija je bila nepredvidiva, sirova i često na rubu incidenta. Psovalo se, vrijeđalo, pilo, a ponekad je dolazilo i do fizičkih obračuna. Gledatelji su se mogli uključivati telefonom, što je često rezultiralo urnebesnim svađama. Sam Malnar znao je satima držati cinične monologe, vrijeđati vlastitu publiku ("Jadnici, ugasite televizor i idite spavati!") i paliti cigarete u programu, prkoseći svim pravilima. No, upravo je ta autentičnost i brutalna iskrenost privukla vojsku obožavatelja.
Popularnost "Noćne more" bila je tolika da su u njoj gostovale najveće zvijezde hrvatske estrade, sportaši i političari, od Siniše Vuce do Stjepana Spajića. Vrhunac je bio dolazak NBA zvijezde Dennisa Rodmana 2003., koji je u Zagreb doletio isključivo zbog emisije, ne vjerujući da takvo što zaista postoji. alnar je provocirao moćnike, postavljao im pitanja koja se nitko drugi nije usudio, dok je svoje "ministre" uzdizao, pokazujući kako je tanka linija između elite i polusvijeta. Emisija je bila puna svađa, vulgarnosti i pijanih ispada, što je izazivalo zgražanje i optužbe za iskorištavanje hendikepiranih osoba, no njezina prava svrha bila je dublja: razotkriti licemjerje, manipulaciju medijima i beskrajnu ljudsku glupost. Nominacija za Plaketu Grada Zagreba 2004. potvrdila je njezin značaj, unatoč kontroverzama.
Željka Malnara najbolje opisuju stihovi "da te mrze, a da ti se dive". Za jedne je bio bahat, vulgaran i pun samohvale, dok su ga drugi vidjeli kao genijalnog satiričara čiji je sarkazam pogađao točno u metu. Bio je majstor provokacije koji je izigravao neznalicu kako bi raskrinkao umišljene goste i doveo ih u neugodne situacije. Njegova sposobnost da spoji nespojivo – visoku intelektualnu znatiželju svjetskog putnika s purgerskom uličnom spikom – bila je ključ njegovog šarma. Ostavio je iza sebe i brojne upečatljive aforizme koji svjedoče o njegovoj životnoj filozofiji, poput onog: "Bolje se roditi glup pa znaš na čemu si, nego pametan, a ne možeš to dokazati".
Iako je prošlo više od desetljeća od njegove smrti, nasljeđe Željka Malnara i dalje živi. Stvorio je vlastitu mitologiju i nametnuo je suvremenicima, pretvarajući kvartovske likove u ikone popularne kulture.
Kroz "Noćnu moru" je, kako je sam tvrdio, htio educirati gledatelje o mračnoj strani televizije koja ljude pretvara u poslušne marionete, ali i pokazati da su "ljudi s vrha i dna jednako animalni". Posljednjih šest godina života borio se s teškom bolešću pluća, no do samog kraja nije odustajao od svog stila, liječeći razočaranje svijetom porocima. Preminuo je u 70. godini, a njegov odlazak ostavio je prazninu koju nitko nije uspio popuniti. Sahranjen je na zagrebačkom Krematoriju, ali njegov duh i dalje živi kroz snimke emisija, knjige i sjećanja na čovjeka koji je bio veći od života i koji je, kako je rekla njegova supruga Emira, svaki dan pretvarao u pustolovinu.
Otvori KEKS Pay
Genijalac. Najbolji je bio kada ga je u emisiju nazvao Vrdoljak i napao ga zašto je pozvao Predraga Raosa u emisiju. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da smiri Vrdoljaka rekao mu je Tonči oprosti, ali ne mogu ti biti jamac za kredit😎