Od uspješne glumačke karijere i brojnih nagrada do života daleko od javnosti i u potpunoj samoći, životni put Edite Majić jedan je od najneobičnijih među hrvatskim umjetnicima. Bivša glumica, koja je prošle godine proslavila 55. rođendan, prije više od dva desetljeća donijela je odluku koja je iznenadila javnost i zauvijek promijenila njezin život. Edita Majić rođena je 24. siječnja 1970. u Splitu. Svoju umjetničku karijeru u početku je gradila kroz slikarstvo, koje je studirala na Pedagoškoj akademiji. Ipak, njezin se profesionalni put ubrzo usmjerio prema glumi pa je nastavila obrazovanje na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Prvu veću kazališnu priliku dobila je u predstavi „Salome“, koju je režirala splitska redateljica Nenni Delmestre. Nakon toga postala je članica ansambla zagrebačkog Dramskog kazališta Gavella, gdje je ostvarila niz zapaženih uloga. Iako je njezina glumačka karijera trajala relativno kratko, Majić je za svoj rad dobila niz značajnih priznanja. Među njima se posebno ističe Zlatna arena osvojena 1999. godine na Pulskom filmskom festivalu za ulogu u filmu „Da mi je biti morski pas“. Dobila je i Nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu, nagradu na Festivalu malih scena u Rijeci te Nagradu „Fabijan Šovagović“ na Festivalu glumca u Vinkovcima.
No u travnju 2004. godine, kada je bila na vrhuncu karijere, odlučila je napustiti svijet glume. Povukla se u samostan Sv. Josipa u španjolskoj Ávili, gdje je pristupila karmelićankama, jednom od najstrožih katoličkih redova. Ondje je uzela redovničko ime Edita Marija od Križa. Njezin odlazak iz javnog života bio je tek početak još veće promjene. Godine 2017. odlučila je napustiti samostanski život i otići korak dalje – postati pustinjakinja te živjeti u potpunoj samoći. Danas boravi na lokaciji poznatoj kao Desierto de Cristo Rey, odnosno Pustinja Krista Kralja, gdje svoj svakodnevni život posvećuje molitvi i kontemplaciji. O njezinoj odluci da se povuče u pustinjački život svojevremeno je govorila i njezina majka Jadranka Kanajet u intervjuu za Bitno.net. Ispričala je kako je Edita godinama osjećala poziv na drukčiji, radikalniji oblik života te da je još od početka znala da je privlači upravo pustinjaštvo. Prema riječima njezine majke, Edita se dugo molila i tražila odgovor na pitanje je li upravo takav život ono što Bog želi od nje. Čitala je knjige o pustinjacima i svetima koji su odabrali sličan put, a njezina želja za takvim načinom života s vremenom je postajala sve snažnija.„I tako sedam godina. Edita je čekala. Čekala je volju Božju“, rekla je Jadranka Kanajet. Prije odlaska u samoću Edita je u samostanu živjela prema strogim pravilima karmelićanskog reda. Godišnje je provodila sedam mjeseci u postu, odricala se suvremenih pogodnosti, svakodnevno molila i radila te održavala tek minimalan kontakt s vanjskim svijetom.
FOTO Bilo je to jedno od najskupljih hrvatskih vjenčanja, a brak manekenke i poduzetnika potrajao je pet godina
Svoju odluku o potpunom posvećenju vjeri jednom je prilikom sama objasnila riječima: „Za sve je zaslužan Bog. Ja sam obična grešnica kojoj se on smilovao. Nikakva moja žrtva nije dovoljna da mu vratim ljubav koju mi daje i koju osjećam.“ Njezin nesvakidašnji životni put zabilježen je i u dokumentarnom filmu „Edita Marija od Križa“, koji je snimila HRT-ova novinarka Nada Šurjak. Šurjak je nekoliko godina kasnije u intervjuu za Večernji list ispričala i neobičan događaj koji je doživjela tijekom snimanja dokumentarca. Kako je rekla, dok je boravila kod Edite, imala je viziju krila i čula njihov šum. Po povratku u Hrvatsku otišla je u knjižnicu potražiti knjige o anđelima, a u prvoj knjizi koju je uzela pronašla je, kako je opisala, odgovor na pitanje koje ju je tada zaokupljalo. „Tamo gdje se vaše želje susreću s potrebama svijeta, tamo ćete čuti šum krila anđela“, ispričala je Šurjak.
Otvori KEKS Pay
Ništa ljepše od sadržajnog i uzbudljivog samostanskog života iza rešetaka.