Kad su seljaci demonstrirali pred Ministarstvom poljoprivrede, mene je
najviše mučilo pitanje zašto su došli baš na traktorima. Zar im ne bi
bilo udobnije i brže da su se dovezli autobusima, pa onda udarili u
govorancije? Zar su mislili da će im izazivanje kolapsa u prometu
pribaviti podršku onih građana koji zbog prosvjeda gube vrijeme i
živce? A onda mi je sinulo: oni i nisu mogli izabrati ništa drugo osim
traktora, jer traktor je simbol onoga sistema za koji se oni zalažu i
koji žele ponovno uspostaviti, naime socijalizma.
Svi njihovi zahtjevi svode se na to da ih država zaštiti od tržišta. To
znači: da im garantira povoljne cijene mlijeka i pšenice i da im odgodi
vraćanje kredita. Svi drugi proizvođači posluju na tržištu i vraćaju
kredite, bez obzira na recesiju. Samo bi seljaci trebali biti pošteđeni
tržišta. Samo bi oni trebali poslovati u dogovornoj ekonomiji i živjeti
u socijalizmu. Drugim riječima, oni žele biti državni službenici.
Država im plati poticaje, oni posiju, požanju i urod prodaju državi:
sve čisto i jasno, nema sekiracije. Zovu sebe farmerima, a zapravo im
je ideal da budu zaposlenici socijalističkog
poljoprivredno-industrijskog kombinata. Tamo se znalo: radiš koliko
hoćeš, a plaća ti je zagarantirana.
Nema tržišta, nema rizika, nema muke. Još ako se uzme u obzir kako
mnogo poslova u poljoprivredi danas obavljaju strojevi, ispada da bi
takav život mogao biti pravi raj. Mogao bi, samo kad bi bio ostvariv,
kad bi takva čarolija postojala. Ali ne postoji, i nije je moguće
izvesti ni drečanjem u mikrofone ni zaprečavanjem cesta. A ne postoji
zato što država nema svojih novaca.
Sve što dade seljacima, mora od nekoga uzeti. A seljaci traže da uzme
od nas, koji kupujemo ono što seljaci proizvode. I onda još očekuju
našu podršku. Pa ako oni sami ne vide kako stoje stvari, morali bismo
vidjeti mi ostali: oni traže da budemo solidarni s njima, a da pri tome
oni ne budu solidarni s nama.
Kako ćemo odgovoriti na taj zahtjev? Ne mislimo valjda kako je svatko
tko nešto traži od države automatski u pravu? U razvijenom svijetu
takve su ideje odavno odbačene, kao kakva zastarjela vozila. Zato su
traktori na kojima su se seljaci dotruckali u Zagreb simbolični još u
jednom smislu: kao što traktore na cesti prešiša svaki najobičniji
auto, motorkotač, pa čak i bicikl, tako su na putu u budućnost ideje
što ih seljaci zastupaju neka vrsta dotrajalih traktora.
GOST SURADNIK
Otvori KEKS Pay
