S eksplozivnom ljutnjom slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija
Rupela prema Hrvatskoj vrijedi oprezno postupati, kao i sa svakom
drugom eksplozivnom tvari. U naletu ljutnje Rupel je posve
nediplomatski optužio Hrvatsku za blokadu međudržavnih odnosa ne
računajući pritom samo na nekoliko mjeseci uobičajene paralize kakva
zahvaća državne strukture u predizbornom razdoblju.
Optužbe što ih je izrekao pred Vanjskopolitičkim odborom Europskog
parlamenta dio su njegove taktike da u svakoj prigodi gdje je to moguće
pritišće Hrvatsku na odustajanje od ZERP-a.
Nekoliko je razloga zbog kojih u uzvraćanju slovenskom šefu diplomacije
Hrvatska mora zadržati mjeru. Prvo, ako se jednome šefu strane
diplomacije omaknu preteški izrazi i neutemeljene ocjene, samo će loša
diplomacija odgovoriti primjenjujući iste pogreške. Hrvatsko
Ministarstvo vanjskih poslova, na sreću, u toj se stvari zadržalo na
kvalifikakaciji “osebujan način komunikacije slovenskog ministra”, i to
je više nego dovoljno.
Odbacujući Ruplove navode o 'prekidu diplomatskih odnosa’, MVP uzvraća
da je spreman na nastavak dijaloga, što je jedino logično. Već krajem
ovog tjedna u Sloveniji će se u jednom opuštenijem okviru družiti
predsjednici država Mesić i Türk, uz pokojeg predstavnika dviju
vlada, što će vjerojatno relaksirati odnose usijane u Bruxellesu.
Iako bi se Rupelov istup u pojednostavnjenom tumačenju mogao pripisati
nekom neslučajnom kočenju Hrvatske i preferiranju Srbije, možda je
realnija varijanta da se slovenskom predsjedatelju Europskom unijom
jednostavno naredalo puno toga lošeg. Nakon objave diplomatskih
bilješki s američko-slovenskog sastanka, u percepciji javnosti ta
predsjedateljska uloga već poprima konture tipičnog fijaska, u kojem se
radikaliziranje odnosa s Hrvatskom može činiti kao slamka spasa barem
na domaćoj političkoj sceni.
Slovensko predsjedanje tako postaje širi problem, unutar kojeg je
fokusiranje na bilateralne odnose s Hrvatskom samo jedan segment. Za
Hrvatsku to može izgledati kao sretna okolnost, no tu se brzo dolazi do
trećeg krupnog razloga zbog kojeg se službeni Zagreb u uzvraćanju
Rupelu ne bi trebao previše razmahati i zaboraviti na oprez.
Nije stvar u tome da bi se itko trebao bojati Rupelove moći jer u
Janšinoj vladi nekoliko mjeseci pred izbore toga je svakim danom sve
manje. Stvar je u nečem drugom. Hrvatska si, naime, ne bi smjela
dopustiti da se preko tuđe neodmjerenosti izvlači za vlastite propuste,
za ono što je trebala, a još nije učinila pripremajući se za Europsku
uniju. Hrvatskoj ne bi pomoglo da se izvlači na Sloveniju iako joj se
može dogoditi da, uz nekoliko mjeseci izgubljenih zbog izbora, realno
izgubi i preostalih pet mjeseci slovenskog predsjedanja.
No čak i u toj nepovoljnoj varijanti isplativije je dovršavati “domaću
zadaću” u okviru priprema za EU nego se iscrpljivati u polemikama s
Rupelovom zlovoljom prema Hrvatskoj. Hrvatska ima na stolu nekoliko
problema. To su ZERP i zaostaci u reformama, a ni jednome od toga nema
sustavnog i otvorenog pristupa, koji bi bio javnosti razumljiv i
prihvatljiv. Za Hrvatsku je to veći problem od ponašanja dužnosnika
jedne od 27 članica EU.
Posljednji, ako ne i prvi, razlog za suzdržanost svakako su učinci što
ih preteška, javno izgovorena politička riječ može imati na široku
javnost. Hrvatska već plaća račun za mržnju posijanu u jednoj fazi
novije prošlosti i s tim se valjda više nitko ne bi želio poigravati,
dok Slovenija čini se, tek sada prolazi kroz to iskustvo.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
