I tako sam se zamalo ispovraćao – s gađenjem je zaključio Žnora prepričavajući vijest kako je neki nesretnik uhvaćen u štali na hipodromu spuštenih hlača.
– Možda je bila nužda – cerio se Gajba dvosmisleno.
– Nužda svakako – pljunuo je Žnora – a da se nije tek samozadovoljavao – izbjegavši ekspresivniji izraz.
– Hlače na koljenima i bačva kraj mlade ždrebice ne moraju značiti da ju je obljubio. Može biti i nesretan splet okolnosti. Tako vam je u životu. Nema toga tko nije bio uhvaćen u situaciji da osjeća kako ga je netko naguzio. Ozloglašena pozicija trpnog položaja naša je perspektiva. Razlika je jedino u faktoru vremena i u kvantiteti – relativizirao sam i branio mladi par.
– A u kojoj su ga poziciji uhvatili – Gajba je nastavio šiljiti.
Žnora ga je pogledao bijesno. – U kojoj poziciji! Majmune, pa u koitus atergo iliti po srpski “kerećem”. Ajde se ti probaj zaigrati s konjem u klasičnom misionarcu – uključio se i Glava.
Zagrcnuli smo se. Svi osim Žnore.
– Treba vas odvesti Sakomanu pa da vaš šalje u neku komunu – viknuo je.
– Možda da nas pošalje u lipičku ergelu – odvalio je Glava i sve popratio divljim rzanjem.
– Ne znam, stvarno ne znam što da mislim – započeo sam ozbiljno – sve to što se danas događa ne može voditi dobrom. Previše nenormalnog postaje uobičajeno, ono što je još jučer bila osobna ili društvena sramota, danas je pitanje prestiža – nabrajao sam, a Žnora je kimao s olakšanjem jer, kao, pronašao je saveznika.
– Evo, recimo, ovaj tip na hipodromu. Moguće majstor uopće nije imao zle namjere s mladom ždrebicom i možda je to bila prava ljubav, a ne tek veza za jednu noć – poentirao sam.
Gajba i Glava zakuglali su se od smijeha, a Žnora je pozelenio.
– Kad si se ti to osjetio „upotrebljenim“? – sjetio se Glava.
– Misliš kad mi se učinilo da kraj svojih nogu vidim onu bačvu, rekvizit za penetraciju? Ihaj, bilo je toga, samo to u važnim trenucima skužiš naknadno. Na prvu ti je uvijek lijepo, poslije zaboli, ono, u dubini duše. Recimo, kad je Tuđman vikao „imamo Hrvatsku“, vjerovao sam da misli na sve nas, a on je to doslovno mislio na svoju ekipu. Onda kad su Račan i Mesić došli na vlast i rekli da će vratiti, koliko ono milijardi iz inozemstva i da će poništiti pretvorbu. Pa onda kad je Sanader isijavao civiliziranošću, a sve je zapravo bio paravan za hakl na dva mala s „našim dečkima“. Da ne govorim o haraču kao domoljublju, domoljublju kao haraču – odmahnuo sam rukom u stilu „zaustavite me“.
– Kakve sad to veze ima? – Gajba je zabrinuto pogledavao moju već očitu melankoliju.
– Jebiga, još malo pa ćemo zbog idiota trebati i „sigurne štale“ – sad ja nisam kužio kuda to naginje Glava.
– Da se to lako riješiti. Policija, pendrek, zatvor – Gajba je mijenjao ploču.
– Takve se stvari ne rješavaju silom nego prevencijom – poučio nas je Glava.
– Okej, onda neka mladunčad na pašu vodi dječja pravobraniteljica.
Večernji list je veliki ozbiljni hrvatski dnevnik te piše samo o probranijm temama koje čitaju samo fini ljudi. Normalno da se rugam. U njemu baš svašta. Pa i ovoj gnusnoj temi. Istina, uvijek je bilo nastranosti i ima je ali se nije pisalo na sva zvona. Možda je sve ovo normalno, a da ja nisam sorastao današnjem vremenu. Prije nekoliko godina tako sam se čudio natpisima o homićima i pederima. A malopo malo danas čitam i o normalnim brakovima koje sklapaju pederi i pederke. Usvajaju i djecu. Grozno. Perverznost pšostala normala. I zato se ne čudim da se pervezno seksualno općenje sa životinjama polako provlači kroz medije kao nešto što treba postati normalno. Tako ćemo uskoro morati govoriti o normalnim brakovima čovjeka sa kobilo, krmačom, zmijom, kučkom itd. S punim poštovanjem ćemo govoriti o njihovoj bračnoj usvojenoj djeci: ždrijbcima, krmčićima, malim zmijama, malim psićima i td. Kuda ide ovaj svijet! Netko, Sotona, uziva u ozakonjenjima ovih perverzija. A onaj tko ne bude uzvišeno govorio o ovim civilizacijskim dostignućima smatrat će se nazadnikom kojemu je mjesto u ludnici ili u zatvoru. Izvolimo!