Vlagom natopljen, blatom zamrljan hrapavi kamen, a unutra hrpa poroznih
kostiju kojima su stoljećima rovali crvi. No ipak – Riječanima
fascinantno otkriće! Enigmatični kasnoantički biskup, vojni zapovjednik
ili bogataš odbrojavajući krajem 4. stoljeća svoje posljednje dane na
ovom svijetu, nije ni slutiti mogao da skupi sarkofag, tek usputna
točka pri prijelazu na onu stranu za njegovu dušu, neće ostati i vječni
dom za njegovo izmoreno tijelo. Tisuću i šest stotina godina kasnije,
znatiželjne ga ruke pipaju, fotoaparati blicaju, oči zure, a plava
najlonska vrećica štiti ga od pljuska i juga.
Kameni kovčeg razbuktao je maštu jednako građana kao i arheologa koji
od srpnja u riječkoj Užarskoj ulici i na trgu oko Kosog tornja lopatama
na površinu izvlače slojeve povijesti grada – od rimskih termi sa
sustavom podnog grijanja, preko novovjekovnog groblja s tisuću i
dvjesta kostura do kasnorimske bazilike na čiji se zid i naslanja ovaj,
dosad najzanimljiviji, pronalazak. Tko je on? pitanje je na koje ćemo
odgovor dobiti tek kad ga dizalicom “rastavimo” od sakralne građevine,
a analizom kostiju u Hrvatskom restauratorskom zavodu pokušamo doznati
više.
Dotad, možemo samo nagađati. Na prvi pogled neugledna, jednostavna
grobnica bez ornamenata laiku neće izmamiti uzdahe divljenja, no znalcu
govori da je riječ o vrlo važnoj i imućnoj osobi koja si je mogla
priuštiti ovakav način ukopa u doba kad su Tarsaticu – naselje na
području današnjeg Staroga grada – od napada germanskih plemena branili
Rimljani. Keramika, brončane kopče vojnika, narukvice i novčići
pronađeni lani na lokalitetu principije (rimsko vojno zapovjedništvo)
svjedoče o bujanju života oko hrama unutar zidina pa se lako može
pretpostaviti da je kakav konzul ili vođa legije za svoje posljednje
počivalište odabrao crkvicu nekoliko stotina metara niže, na današnjem
lokalitetu Trga Pul Vele crikve.
No možda je ipak riječ o biskupu, s obzirom na to da se u 4. stoljeću
kršćanska religija, nakon što ju je car Konstantin Milanskim ediktom
313. “legalizirao”, naglo proširila Zapadnim Rimskim Carstvom, o čemu
svjedoče i ostaci nedavno “iskopane” bazilike. Kako je kršćanstvo vrlo
brzo počelo utjecati na ustroj i politiku Carstva, svećenicima je bio
dopušten poseban, raskošniji ukop.
Kosti odlaze na analizu u Zagreb
O identitetu bogatog pokojnika maštat ćemo još samo nekoliko dana, poručuje Josip Višnjić, voditelj arheoloških istraživanja na lokalitetu. – Sarkofag se jednim dijelom naslanja na baziliku, a drugim na groblje. Trebat će nam kamion s dizalicom da ga izvučemo iz temelja. Kosti potom odlaze na analizu u Zagreb, a zatim se vraćaju “matičnom” muzeju u Rijeci. Zasad pretpostavljamo da je riječ o nekom visokom crkvenom službeniku – objašnjava Višnjić.
