Govoreći na televiziji o planovima nove vlade, njezin predsjednik je
rekao da će se nastaviti privatizacija velikih sustava. Sjedeći pred
ekranom, ja sam bio pomalo razočaran, jer je premijer jedan takav
veliki sustav izostavio: nije rekao ni riječi o privatizaciji
nogometnih klubova.
Jer, ako nečemu neodgodivo treba privatizacija, onda je to upravo
klupski nogomet. On proizvodi toliko financijskih gubitaka, toliko
političke štete i toliko općenarodne sramote da se to
naprosto više ne može izdržati. Skandali, utaje poreza,
psihijatrijska vještačenja, to je sve što danas
imamo od njega.
Na utakmice ne dolazi nitko, osim onih koji se žele tući s navijačima
protivničkog kluba, pa tako onda dobivamo još i razbijene
tramvaje i nered po ulicama. Na međunarodnom planu naši
klubovi ne mogu postići ništa, koliko god se junačili da će
prezimiti Europi. Novine su zatrpane esejima u kojima se razrađuju
duboke misli patentiranih gubitnika i bezočnih mešetara, ili
se izvještava o njihovim međusobnim svađama, pa se tako
snižava ionako mizerna razina javne komunikacije.
Ali, najvažnije je od svega što sve to košta
strahovito mnogo novaca, naših novaca. Jer, klubovi su danas
udruge građana i netko im mora dati lovu za sve one muljaže koje su za
nogomet tipične. Tko je taj netko? Država, dakako, što znači
svi mi. Krvavo plaćamo nešto što nam ne treba, da
bismo od toga imali samo štete i glavobolje.
Naravno, nismo ni mi bedasti, pa nam je jasno čemu služe nogometni
klubovi. Služe tome da prodaju igrače u inozemstvo i da funkcionari
uzmu postotak. I služe još tome da lokalni političari preko
nogometa financiraju svoju izbornu kampanju: dajući klubovima novac,
pridobivaju onu šačicu birača kojoj je do nogometa
još stalo.
Nema gore laži od tvrdnje da Dinamo reprezentira sve koji žive u
Zagrebu, a Hajduk sve koji žive u Splitu. Prošla su vremena
kad su Dinamo i Hajduk bili metafora Hrvatske; sad nas reprezentira
samo reprezentacija. Tko hoće da ga reprezentiraju Dinamo i Hajduk, taj
neka to kaže i neka za to plati.
I, zato bi klubove trebalo privatizirati. Neka lijepo postanu
dioničarska društva, pa kome je stalo do njih, neka kupi
dionice. Tako će se vidjeti koliko zapravo ima navijača i koliko su
iskrene njihove patetične izjave o doživotnoj vjernosti ovoj ili onoj
klupskoj boji.
Neka potom klubovi izađu na tržište, i neka
pokušaju živjeti od ulaznica, reklama i trgovine igračima.
Pa da vidimo. Ako na tržištu ne mognu preživjeti, neka
lijepo propadnu, i gotova stvar. Ili, još bolje: neka se
vrate amaterizmu i neka posluju po pravilima što ih
amaterizam nalaže.
A ako se kojom srećom i to dogodi, rado ćemo im dati nešto
novaca i rado ćemo svratiti na stadion da pogledamo poneku utakmicu,
jer ćemo znati da su računi čisti.
GOST KOMENTATOR