Hoće li se i ministar Dragan Primorac uskoro morati učlaniti u HDZ kao
što Ljubo Jurčić potpisuje učlanjenje u SDP?
Dosadašnja Jurčićeva pozicija neformalnog i nestranačkog
kandidata za premijersko mjesto aktualizirala je, naime, debatu o tome
kakvi su dometi nestranačkih političara u današnjoj
Hrvatskoj, a paralelu SDP-ova gospodarskog stratega i HDZ-ova
reformatora školstva povukao je u jednom
jučerašnjem dnevnom tisku hadezeovac Andrija Hebrang.
Primorčevi veliki projekti poput obvezne srednje škole
propadaju samo zato što on nema zaleđe u HDZ-u, istaknuo je
Hebrang u članku osnovna poruka kojega je da u Hrvatskoj
teško netko može postati premijer ako nema snažno stranačko
zaleđe.
Ako u Hebrangovoj usporedbi nije bilo neke zabune ili
“šuma u kanalu”, Primorčevi
školski projekti nisu dobar primjer. Prvo, ne stoji tvrdnja
da propadaju Primorčevi veliki projekti jer on i njegov tim uglavnom te
projekte guraju. S problemima i preprekama s kakvima se mora računati i
pri puno jednostavnijim poslovima nego što su
racionalizacija udžbenika i školskog gradiva, reforma
visokog obrazovanja, ukidanje treće i druge smjene u osnovnim
školama... Drugo, obvezno srednjoškolsko
obrazovanje prvi je u javnost lansirao upravo šef stranke u
čijoj je vladi Primorac nestranački ministar. I ne bi se moglo reći da
Primorac u tom projektu nema podršku HDZ-a, pogotovo sad kad
produžetak obveznog obrazovanja podržava i velik dio javnosti.
Iako je ilustracija nespretna, Hebrangova poanta stoji.
Formalno je svakako moguće da netko tko nije član stranke postane čak i
premijer ako o tomu postoji visoki konsenzus unutar stranke. Drugim
riječima, ako svi oni koji su godinama sudjelovali u radu stranke sami
sebi priznaju da među sobom nemaju nikoga doraslog u pogledu volje i
sposobnosti za preuzimanje premijerskih odgovornosti. Stvarnost je u
pravilu drugačija od takvih idealnih situacija, no to je
unutarstranačko pitanje, koje SDP mora rješavati sam.
Vladajući, uostalom, imaju svojih briga. S jednom nedavnom odlukom
uspjeli su protiv sebe dobiti pet župana iz pet sjevernih županija. Sve
ih je u čvrstu frontu protiv Vlade povezala jedna naoko bezazlena
odluka objavljena nedavno u Narodnim novinama. Pod naslovom
“Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za
statistiku” skrojen je, naime, plan triju statističkih
regija, na temelju kojih će se povlačiti novac iz fondova EU. Kako
regija ne može imati manje od 800 tisuća stanovnika, Zagrebu su
pripojeni Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska,
Koprivničko-križevačka i Međimurska županija. Sve te županije boje se
da će zbog toga dobivati manje novca iz europskih fondova jer će im
relativno bogati Zagreb podizati prosjek na temelju kojega se određuje
pravo na financijske potpore.
Slučajno ili ne, u svim su tim županijama župani iz opozicijskih
stranaka, dvojica iz HNS-a i troje iz HSS-a. I sad bi ih trebalo
uvjeriti da takva podjela na tri regije, sjeverozapadnu,
središnju i istočnu, te jadransku Hrvatsku, nema nikakve
veze s trenutačnim rasporedom političkih snaga.
Vladajući se mogu izvući samo na činjenicu da ni dosadašnji
pokušaji krojenja regija nisu bili uspješniji, a
bilo ih je barem desetak, što formalnih što
neformalnih. Zbog jednog od tih pokušaja s dužnosti je morao
otići i jedan ravnatelj Državnog zavoda za statistiku. Uvijek bi netko
planom regionalizacije bio nezadovoljan i Hrvatska je s tim poslom u
debelom zakašnjenju. Ali ljutitu petorku opozicijskih župana
na čelu s u010Cačićem ne moraju zanimati alibiji vladajućih. Pogotovo
je to teško očekivati uoči izbora.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
