Ovo je zadnja prilika za oproštaj od ove Vlade. Kako god okrenuli, ona će u sljedećih tjedan dana i formalno pasti. Rezultat je to neuspjele akcije rušenja Karamarka i neprijateljskog preuzimanja HDZ-a usmjerenom paljbom iz svih raspoloživih pucačkih sprava. Sada se stvari polako vraćaju u korito i idu svojim predvidljivim tijekom. Odlučivat će se po Poslovniku Hrvatskoga sabora.
Neobično je reći da pad Vlade znači okončanje krize vlasti – obično kriza tek tada počinje – ali to je u ovom slučaju tako. Ova je Vlada bila glavni generator krize. Pružila nam je prave političke bravure iznenadnih preokreta, intriga vlasti, gaženja principa i dane riječi, neprincipijelnih savezništava i urota, izdajstava i laži, pred kojima bi bila posramljena i čuvena kuća Borgia.
Nogometno se prvenstvo, bar za nas koji smo adrenalinski ovisnici o krizama vlasti, time izvjesno završava. Teška srca utjehu ćemo morati pronaći na Europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj i bravurama pravih nogometaša, koje, doduše, nikad neće dosegnuti adrenalinsku razinu onih političkih, jer je nogometna igra teško oštećena bremenom strogog poštovanja zadanih pravila igre. Jedino što bi ovaj proces normaliziranja hrvatske političke scene moglo omesti jest sastavljanje nove Vlade, još luđe od ove. A kakve smo sreće, za to postoje dobre šanse, premda se s ovom konstatacijom ne bi složili Božo Petrov i ekipa iz Mosta, koji idu još dalje i tvrde da nakon ove Vlade nikakve nove Vlade neće biti te da slijedi potop, to jest, novi izbori. To je možda logički i matematički točno, ali to još nije dovoljno da bi bilo i realno. Ono što ovoj računici nedostaje i sklapanje nove Vlade čini izvjesnim jest dovršenje obračuna na desnici. To je, naime, proces koji je otpočeo pod sadašnjom Vladom i koji mora biti dovršen.
Postoji jedna stalna obmana u hrvatskoj političkoj analitici, a to je da se jako često govori o sukobima ljevice i desnice na hrvatskoj političkoj sceni.
Takav je sukob iluzija, on nikad nije postojao. Prije svega, hrvatska politička scena nije uopće ustrojena politički, već klanovski. Pojmovi ljevice i desnice samo su zgodan ures koji stvari uljepšava tako što skriva njihovu pravu prirodu.
Ništa u hrvatskoj politici ne možemo razumjeti ako ne razumijemo tu klanovsku prirodu njezinih političkih podjela. Druga stvar koju je važno razumjeti jest da se svi politički sukobi odvijaju unutar sličnog političkog spektra. Ljevica se obračunava s ljevicom, desnica s desnicom. Kad nastupa neka promjena, ona se uvijek odvija unutar vlastitog okruženja. Besmisleno je htjeti promijeniti one koji su različiti od nas; uvijek mijenjamo one koji su nam slični. Različite možemo prihvaćati ili odbacivati, ovisno o potrebi. Tek pridobivanjem sličnih sebi možete uvećati svoju snagu.
Dok smo imali relativno jasnu podjelu na ljevicu i desnicu, na HDZ i SDP, ništa se nije događalo, nikakvih promjena nije bilo, politička scena bila je stabilna. Pravi kaos i svekoliko političko krzmanje nastalo je tek kad je proces diferencijacije zahvatio desnicu. To je proces koji je počeo pod ovom Vladom i koji je ostao nedovršen. To je istodobno i križ koji će morati ponijeti buduća Vlada.
Vidjeli smo kako je borba oko kurikularne reforme bila iskorištena za obračun na desnici, kada je hrvatska nova desnica “Hodom za život” poslala jaku poruku HDZ-u, a HDZ uzvratio svojom, ponešto maskiranom, “centaurskom” podrškom prosvjedu “Hrvatska može bolje”. Taj će sukob sada, nakon što Most (ako u komadu preživi pad Vlade) ode u oporbu, biti preseljen unutar samog HDZ-a. Preslagivanje nove većine odvijat će se po klanovskom principu i klanovskim interesima, a ne po “ideološkoj srodnosti”, a to preslagivanje ponijet će “centaurski” ideološki ures “okretanja k centru”.
Najteži rebus koji će pritom trebati riješiti jest oslobađanje od na desnici izuzetno popularnog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, čija je popularnost sada postala balast HDZ-u jer ga se moraju osloboditi kako bi pridobili stranke manjina i centra na svoju stranu, ali time istodobno sijeku onu klanovsku granu na kojoj sjedi.
Obračun na desnici, tako, bit će okrunjen obračunom unutar jednog klana, a to je puno ozbiljnija stvar. Ako je obračun s Mostom, ma koliko težak bio, na kraju ipak pridonio konsolidiranju i jačanju kohezije unutar HDZ-a, obračun koji HDZ čeka, kako bi osvojio vlast bez Mosta, bit će pravi okidač njegove dekompozicije. Trenutak njegova trijumfa bit će i trenutak njegova raskola. Tek ta će kriza donijeti i razrješenje političke krize na desnici.
