Sreća je u nesreći što je ovaj prvi zaraženi u Hrvatskoj informatičar pa mu ni nakon romantičnog produženog vikenda u Milanu nije pošlo od ruke da zarazi djevojku…, zadnja je od desetak korona-šala kojima me ekipa zasipa ovaj tjedan.
Većina medija koronavirus je najprije prizivala i željno iščekivala – „samo što nije došao u Hrvatsku“, „sigurno će doći u Hrvatsku“, iz duboke provincijalne žudnje da se ne bude „mimo svijeta“ tj. da se prate globalni trendovi. Onda kad je došao, krenulo je dramatično bombardiranje iz minute u minutu. Za neke se stječe dojam kako su namjerno sijali paniku. A onda, kad su je obilno posijali, intervjuiraju stručnjake koji pozivaju ljude da ne paničare.
Mediji su, umjesto političara, sportaša i starleta puni prirodnih znanstvenika, svih vrsta, od epidemiologa do voditelja zvjezdarnice. Svi govore isto, nije riječ o kugi, golema većina, ako se i zarazi, neće imati nikakve posljedice, ali problem nije samo epidemiološki, već i širi društveni, prije svega ekonomski, pogotovo u zemljama koje ovise o turizmu.
Vrhunac pameti je reći kako od klasične gripe umre svake godine više ljudi nego što je do sada pokosio koronavirus. Ali to je slaba utjeha, gripa će svakako uzeti svoje, kao i prometne nesreće, udari groma i padovi u kupaonici, ali ovo je nešto što se još dodaje pride. Neki znanstvenici, valjda jer su i sami još uvijek relativno mladi, umirujući javnost prosipaju neukusan ejdžizam, tvrde kako ne treba brinuti jer je smrtnost visoka samo kod starijih ljudi. Kao, neka se brinu Soroš, Manolić i Budo Lončar, što nas briga. Ali pomisao većini ljudi ide na vlastite roditelje, djedove i bake, prijatelje u poznoj dobi, pogotovo ako su kronični bolesnici.
Ljudi su povodljivi jednako kao i u vrijeme srednjovjekovnih kuga. Dovoljno je da se manji dio njih počne ponašati iracionalno, već se pokreće lavina unutar koje se onda ostali počinju ponašati racionalno, a takvoj situaciji racionalno je prilagoditi se posljedicama iracionalnog ponašanja drugih.
Dan prije potvrde prvog slučaja zareze u Hrvatskoj, s više strana sam i osobno svjedočio posljedicama panike zbog koronavirusa. Prijatelj, vlasnik turističke agencije, zove me i jada se kako mu nakon naslova „Panika u Jeruzalemu“ na notornom portalu za zlobnu i priglupu publiku ljudi otkazuju aranžmane za Svetu zemlju, traže povrat novca, a on ga ne može dati jer su avioprijevoznik i hotel već plaćeni, a Izrael nije proglasio nikakve izvanredne mjere. Naravno da u Jeruzalemu još nije bilo zaraženih, niti je to pisalo u tekstu, ali naslov djeluje.
Već sada je jasno, da će se, sve da se i širenje virusa čudom zaustavi, osjetiti posljedice po turizam, jer će ljudi nevoljko putovati u strane zemlje. Ne toliko iz straha da će umrijeti od koronavirusa, već zbog neugodnosti koje mogu imati na putovanju, od toga da nešto poput jače gripe zahvati vas i djecu u inozemstvu ili da vas prisilno zatvore u višetjednu karantenu, a morate se vratiti na posao. Pomišljam na prijatelje u Dalmaciji koji su se prenapregnuli u investicijama u apartman više. Ako propadne sezona, odakle će vraćati kredite i posudbe? A malo tko je računao na to da preko noći nešto može poći po zlu.
Istog dana, mama koju susrećem šećući bebe u parku, potpuno razumna žena, kaže mi da je dan prije, vidjevši što se događa u Italiji, krišom od muža da joj se ne bi rugao kako je poludjela kupila zalihe hrane za mjesec dana i skrila u ostavu. Iste večeri muž joj kaže kako bi trebalo kupiti zalihe hrane jer se ljudi već ponašaju nenormalno.
Koliko ih je samo definitivno prelomilo i otišlo u megakupnju nakon što je premijer Plenković pozvao narod da ne stvara zalihe!?
Predvečer, na roditeljskoj Viber grupi Peti-A upozoravaju da se porazgovara s djecom o koronavirusu, jer se među njima šire svakakve priče. Već se po školi govori kako je neki trećaš zaražen i da je jedna nastavnica to potvrdila pa se očekuje da ih sutra pola neće doći u školu. I sve to prije nego što je potvrđeno da je virus stigao u Hrvatsku.
Bolja strana cijele priče su novi vicevi, od pervanovskog kako je Slovenija toliko mala da je ni virus nije uspio naći, do mostarskog crnjaka kako su u Federaciji BiH oboljele od koronavirusa naručili za pregled krajem rujna.
U međuvremenu nas mediji, između ostalog, poučavaju kako prati ruke. Kao da to dosad nismo znali.
Dio ljudi komentira kako su već preživjeli i SARS i ptičju gripu i ebolu i zikavirus pa se ne brinu.
Laiku je teško razlučiti jesu li te pošasti zaustavljene zahvaljujući brzoj reakciji sustava ili se digla nepotrebna panika, iza čega su stajali nečiji interesi.
Djelomičan uzrok sve većem nepovjerenju u vlast i struku jest i sporost i netransparentnost sustava. Ministar Beroš kaže kako se provjeravaju samo putnici koji dolaze iz pokrajina Lombardija i Veneto, a već dan ranije znalo se da su se slučajevi pojavili i na Siciliji i u Toskani. Nije utješno djelovala ni činjenica da velika tvrtka u kojoj radi prvi zaraženi nije o tom slučaju dobila službenu obavijest nego je o svemu doznala iz medija. Ovo je dragocjen trenutak da se produbi spoznaja o sebi, susjedima, sugrađanima, društvu, narodu, svijetu u cjelini. U kriznoj situaciji dublje istine o zajednici izlaze na vidjelo, kao da je netko protresao cijelo društvo. Vidi se koliko je krhka suvremena civilizacija, kako lako pada u primitivizam te kako ljudi brzo zaborave na sve društvene obzire i brinu se isključivo o svojoj koži.
Tu lekciju nije loše imati na umu kada se sve smiri, kako se ne bi olako vjerovalo u kojekakve utopije.
Virus ko virus ...nestaje sa toplim vremenom . Šetajte po šumi a ne se “zabiti” po kafićima !