A činilo se kako se sve poklopilo baš kako treba. Od anketa do analitičara. Opet je dio medija vrištao s naslovnica o gužvama na biralištima u Mostaru, o misama održanim u neposrednoj blizini birališta, a i fotoreporteri ulovili su “kapitalca”, jednog birača koji je na biralište došao u majici sa simbolom HOS. I onda se dogodio nikad viđeni preokret na biračkim mjestima. Očito su još uvijek mnogi posljednjih tjedana živjeli u paralelnom svijetu koji nema veze s realnošću. Lako ih se moglo prepoznati. Uljuljkani u slatkorječive medijske analize i ankete, očekivali su još jednu u nizu, od HDZ-a i niza manje ili više slučajnih okolnosti, serviranih izbornih pobjeda Davoru Bernardiću. Ali, umjesto zapravo stvarno prvoga uspjeha, nakon teškog “knock downa” otužno izobličena lica nisu mogli sakriti samo jedno pitanje: “Što nam se to dogodilo”.
Hrvatska je simbolično pokazala srednji prst Bernardićevu novom početku s Titom, “fašizaciji” Hrvatske, “kriminalizaciji” Vlade Andreja Plenkovića, HDZ-a pa i simbolike iz Domovinskog rata, katolibanizaciji Domovinskog pokreta Miroslava Škore, bračnog para Raspudić i Mosta, politici pretjeranog kritizerstva temeljenog na poluistinama pa i neistinama, besplodnom politikantstvu i politizacije svega i svačega s nerijetko jedinim ciljem “uvijek kontra HDZ-a” pa makar bilo i pogrešno. Umjesto izvanrednog stanja, zabrana, ograničenja, diktiranja i dirigiranja, birači su izabrali ono što su Bernardić i ideološki zaslijepljeni poput njega vidjeli kao “crni mrak”. Ljevica je prepustila Restart u ralje desnice.
Unatoč HDZ-ovoj “najkorumpiranijoj” Vladi u hrvatskoj povijesti iz koje je otišlo 14 ministara, unatoč aferi “vjetrenjača”, unatoč tomu što Plenković nije otišao u samoizolaciju, unatoč “HDZ-ovu” Stožeru i širenju zaraze, “favoriziranju” održavanja misa umjesto škole i noćnih klubova, unatoč preventivnoj zabrani rada nedjeljom, unatoč tomu što su analitičari likovali jer Bernardić nije izdominiran na sučeljavanju, unatoč i tomu što su se svi mogli uvjeriti kako premijerski kandidat “izgara” od želje pa se kao loš štreber pogubio u “press-cutting” materijalima, unatoč obećanjima o Titu, zabrani simbola HOS-a, uvođenju pravnog reda kroz izvanredno stanje..., politika Davora Bernardića i Restarta brutalno je poražena!
Birači su ih na okrutan način vratili u realnost. Pretvorili su ih u žrtve vlastitih ideologizacija i političkih fabulizacija. Očito su dojadili onima koji su dosad glasovali za njih, ili su ih svojim zastrašivanjima samo natjerali da se pitaju imaju li razloga izložiti se riziku od zaraze, dok su onima s druge strane bili izvor takve motivacije da im se ni pomisao na zarazu nije činila tako strašnom kao četiri godine života pod vodstvom Bernardića. Svima osim Josipu Manoliću. Ljevica je ta koja treba novi početak, očito bez Tita. I oni kojima Plenković nije izbor, sasvim sigurno su zadovoljni što je Hrvatska dobila stabilnu i zbog sužene potrebe za kombinatorikom nikad jeftiniju vladu, koja bi, baš kad nam to i treba, nikad brže mogla početi odnosno nastaviti s radom. Hrvatska je birala i dobila političku sigurnost.
I ovi su izbori pokazali zapravo zrelost biračkog tijela koje je preferencijalnim glasovima odaslalo neke jako važne poruke.
Da, kroz glasove koje je dobio Vili Beroš kao neformalni, ali i drugi formalni članovi Stožera, HDZ je očigledno kapitalizirao svoje upravljanje koronakrizom jer su birači nagradili trud, znanje i pristup bez obzira i na neka manja spoticanja i pogreške. Birači su na sve to jasno rekli kako ne vide u tomu problem. Pokazali su i do čijih stavova drže u svim političkim opcijama, te koliko se cijeni politička osobnost. Za HDZ-ove kandidate na većini lista preferencijalno je glasovalo pretežito više od 70 % birača, a svugdje više od 60 %. Međutim, lista Restart koalicije u 9. izbornoj jedinici nije dobila niti 50 % preferencijalnih glasova što im se s Rankom Ostojićem sasvim sigurno ne bi dogodilo.
Pojedinci su na listama različitih opcija osvajali dodatne mandate za svoju listu, ali i neke liste s manjim brojem iskorištenih preferencijalnih glasova očigledno su dobile mandat kao tim, što je uočljivo na nekoliko mandata Mosta i Domovinskog pokreta, što govori o kreditu koji uživaju njihovi lideri i vodstvo. Po prvi put se dogodilo da birači nakon oporbenog mandata nisu okrenuli leđa nekom pokušaju “trećeg puta”, pri čemu je uspjeh Mosta to veći jer su potvrdili dobili samostalno i bez obzira na to što su neka stara lica “pet do 12” zamijenili “novima”. Glasovi za Miroslava Škoru samo su potvrdili zaključak naše detaljne analize predsjedničkih izbora kako su Škorini birači ipak uglavnom njegovi autentični glasovi, koje su nekoć rasipale pravaške stranke.
vlastite građane je nazvao fašistima. Ima sreće da ga netko nije izlupao. Vrijeđa narod i piša po svima koji su se borili za Hrvatsku. Dečko ako ti se sviđa - sretan put.