Subota 28. travnja
Kusićev konspirativni prijenos računa HAZU
“Zašto su predsjednik HAZU i njegovi suradnici potajice obavili prijenos u državnu riznicu?” – pita akademik Davorin Rudolf. A on izražava mišljenje još 36 akademika nezadovoljnih svojim čelnikom Zvonimirom Kusićem i njegovim ukidanjem neovisnoti najvažnije kulturno-znanstvene institucije u Hrvatskoj, neovisnosti duge gotovo 160 godina. Riječ je o prijenosu svih novčanih sredstava Akademije, kunskih i deviznih, među njima i onih 20 posto koje HAZU samostalno ostvaruje, s Akademijinih bankovnih računa u državnu blagajnu. Treba li Akademiji, na primjer, jedna poštanska marka, ne može je kupiti sama jer nema ni kune na računima te mora podnijeti zahtjev Ministarstvu financija koje njezin zahtjev rješava!!! Uza sve, osobito se predsjedniku zamjera što je novac prenio u državnu riznicu konspirativno, a poslije “pobunjene” akademike, među kojima su velikani hrvatske znanosti i kulture koji od Kusića imaju neusporedivo veće značenje – Davorin Rudolf, Ivan Aralica, Vladimir Paar, Mislav Ježić... – nazvao “manipulatorima”. Kusić jest visok, jest da je ulizivanjem Plenkoviću htio biti još viši, ali i za ovaj slučaj vrijedi Lecov aforizam – kepeci najbolje podmeću noge, to je njihovo područje.
Nedjelja 29. travnja
Živi zid postavlja prava pitanja, ali – prekasno
New age je pokret različitih nazora i sekta kojima je zajedničko odbacivanje dogmi najvećih religija. Zamislimo li HDZ i SDP kao najmoćnije hrvatske političke religije, onda su neke stranke, poput Mosta i Živog zida, određena vrsta političkih sekta. I sektaški se drže – samo oni valjaju, samo su oni bogomdani za upravljanje Hrvatskom, samo su oni sposobni, čestiti i pošteni. Ali tko zna, možda poslije nekoliko posrnuća Mosta, kojemu potpora u anketama nije osobita, Živi zid učini puno više i u hrvatsku politiku donese toliko potrebne prevrate. Na prvom kongresu te stranke istaknuto je – nećemo dopustiti da se Hrvatska pretvori u koloniju, odluke ćemo donositi u Hrvatskoj, za interes hrvatskog naroda, hoćemo drukčiji HNB, novi ovršni zakon, novi način izbora sudaca, iziđimo iz NATO-a, iziđimo iz EU... No što može jedna još nejaka stranka u državi koja već jest kolonija, u kojoj su inozemni profiteri već pustili duboko korijenje, koja nema ni financijske ni gospodarske suverenosti, kojoj bi izlazak iz EU i NATO-a donio okrutnu osvetu zapadnih moćnika...? Ali valja reći – nitko tako ozbiljno i nesuzdržano kao Živi zid nije postavio pitanja sudbonosna za naciju i nitko nije konkretan kao ta stranka – za početak dovoljno, no za nadu nije previše.
Ponedjeljak 30. travnja
Zločinac Tito ‘krasi’ zid SDP-a, policija ne dolazi
Čudi se jedan internetski portal što “sastanke mladeži zagrebačkog SDP-a još uvijek promatra Josip Broz Tito”. Objavljena je i slika na kojoj na zidu dominira lik “krvnika kojeg su svi važniji povjesničari uvrstili među 20 najgorih svjetskih diktatora 20. stoljeća”. Ako su mladi SDP-a budućnost te stranke, može se reći da put u tu budućnost ustrajno utiru. Sjetimo se kako je u izbornoj noći 2007. godine u prostorijama SDP-a crvena mladež svoga “narodnog heroja” Milanovića dočekala pjesmama “Od Triglava do Vardara” i “Po šumama i gorama”. Držanje Titove slike, pjevanje partizanskih pjesama, isticanje petokrake – nikome ne smeta. No zamislite, na primjer, da mladež neke desne stranke drži na zidu Pavelićevu sliku, da pjeva “Evo zore, evo dana”, nosi kape s velikim U – kako bi se potresla cijela država, kako bi se uznemirili Plenković, Pupovac, Božinović, Stazić..., kako bi se tražio kazneni progon, itd. Ili zamislite da neki poznati TV voditelj i urednik kaže da je NDH bila normalna građanska država a Jasenovac radni logor u koji su odvođeni oni koji su to zaslužili, kao što je Aleksandar Stanković nezapamćena četnička zla u Hrvatskoj nazvao “građanskim ratom”! Odletio bi istog trena, a potom bi ga dohvatila Plenkovićeva policija, tužitelji i sudovi.
Utorak 1. svibnja
Zašto se ljudi iseljavaju iz Plenkovićeve bajke?
Bajkovita Plenkovićeva čestitka za današnji Praznik rada. Hrvatsku, “uređenu europsku zemlju”, u kojoj su “jednake mogućnosti za sve”, resi “jačanje gospodarstva”, “otvaranje novih radnih mjesta”, “socijalni dijalog”, “društvena solidarnost”..., a makroekonomski pokazatelji su “potvrda dobrog smjera pokrenutih reformi.” No od premijerovih bitno se razlikuju drugi pokazatelji, a dva, o alarmantnom padu industrijske proizvodnje i srozavanju obrazovanja, mediji objavljuju točno kad i njegovu čestitku. Idemo redom – na karti bogatstva Hrvatska je, kaže jedan novinski naslov, “dno dna Europe”. U provođenju strukturnih reformi “Hrvatska je najlošija u EU”, kaže drugi naslov. Ispod trećeg naslova “Rumunji nas debelo prešišali...” piše: “Hrvatska je uz Grčku u četvrtom tromjesečju 2017. zabilježila najslabiji rast BDP-a.” Po korištenju europskih fondova “Hrvatska na dnu Europe”, kaže četvrti naslov. U šestom, sedmom, desetom, stotom naslovu piše kako je Hrvatska, čije je gospodarstvo među tri najlošije ocijenjena u EU, na dnu ili pri dnu po iznosu minimalnih plaća, po satnici, po ravnopravnosti spolova, u zdravstvu i tako dalje. Ali smo na vrhu po korupciji. Po opijanju i pušenju. I po iseljavanju iz Plenkovićeve bajke.
Srijeda 2. svibnja
Što su bitna pitanja za šefa oporbe Bernardića
Kad biste građane u anketi pitali što je presudno za život u Hrvatskoj, zacijelo bi golema većina odgovorila – plaće, mogućnost zapošljavanja, povoljni stambeni krediti, prestanak iseljavanja iz zemlje, socijalna pravda, zdravstvo, školstvo... Premda se danomice piše i svađa o antifašizmu, borbi protiv nasilja nad ženama, Istanbulskoj konvenciji, reviziji Vatikanskih ugovora, o Crkvi, vjeronauku, pobačaju, LGBT zajednici – te bi teme na ljestvici za život najvažnijih zacijelo bile daleko iza spomenutih. I onda se doista zapanjite: za Davora Bernardića upravo su to “bitna pitanja” koja zaobilazi Živi zid, kojeg je žestoko napao u povodu kongresa te stranke i svakomjesečnog uspona u anketama. Ne možete povjerovati da u zemlji u kojoj tonu gospodarstvo, kupovna moć, standard, u kojoj su pučke kuhinje sve krcatije, sve duži redovi za socijalnu pomoć i za karte za put u inozemstvo, vođa najjače oporbene stranke pitanja koja nisu ni u kakvu doticaju s gospodarstvom, (ne)zaposlenošču, životnim standardom, sa siromaštvom ljudi, masovnim iseljavanjem... postavlja u središte pozornosti. I tako zapravo otkriva razloge zbog kojih rejting SDP-u pada, a Živom zidu raste.
Četvrtak 3. svibnja
Bogata Hrvatska pomaže siromašnoj Njemačkoj
Čitam naslov “Pobuna dioničara HT-a: Žele da im se isplati dividenda umjesto da se novac šalje Nijemcima”, a ispod njega vijest o skupštini dioničara Hrvatskog telekoma na kojoj je bilo “prepucavanja” između uprave i manjinskih dioničara koji su “već dulje nezadovoljni dividendama koje ta kompanija isplaćuje, dok stotine milijuna kuna na razne načine odlaze u inozemstvo.” Ma zašto se bune? Gdje im je srce i savjest, gdje im je zahvalnost kad prosvjeduju što prebogata kolonija Hrvatska pomaže siromašnoj Njemačkoj? Znaju li oni što su naši dragi prijatelji Nijemci učinili za nas? Zar ih nismo pomagali i u NDH kad smo im davali sirovine i radnu snagu iz zahvalnosti što smo prihvaćali njihove nacističke zakone i njihovo upravljanje našom državom? Da su u Titovo vrijeme stotine tisuća hrvatskih radnika, s rizikom da se njihovi potomci odnarode, što se i dogodilo, išli pomagati u izgradnju siromašne Njemačke? Da smo Nijemcima budzašto prodali strateški važne telekomunikacije i druga dobra kako bi se njihova sirota zemlja oporavila, kao što smo i drugim sirotim europskim zemljama budzašto prodali gotovo sve banke i velike državne tvrtke? Znaju li drski dioničari HT-a da smo mi u EU, u “obitelji europskih naroda”, a članovi obitelji moraju se međusobno pomagati. Danke, Deutschland!
Petak 4. svibnja
Žute trake uvedene su u Srbiji prije nego u NDH
Na riječi Andreja Plenkovića da Hrvatska nije ista kao i Srbija, ni sada niti je bila devedesetih, srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić uzvratio je nevjerojatnom ali tipičnom srpskom krivotvorinom koja doista potvrđuje da je hrvatski premijer u pravu. Dakle, kaže Dačić: “Točno je da nismo jednaki, mi nismo bili na strani Hitlera, nismo provodili holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi tijekom Drugog svjetskog rata – Židovi žute, a Srbi plave trake”. Holokaust u Nedićevoj Srbiji bio je tako temeljit da je već 1942. u suradnjii s Nijemcima očišćena od Židova te proglašena “judenfrei”. A žute su trake uvedene mjesec dana prije nego u NDH, gdje su protiv te diskriminacije prosvjedovali Crkva i Stepinac, a u Srbiji nije prosvjedovao nitko.
Procjenjuje se da je u Nedićevoj Srbiji od 17.000 Židova ubijeno 15.200, a u koncentracijskim logorima stradalo je 80 do 100 tisuća ljudi. Osim toga, 6478 knjižnica, 1670 škola, 30 fakulteta, 19 muzeja, 7 kazališta, 52 pravoslavne crkve i manastira, 216 džamija, 63 sinagoge i više od 60 znanstvenih ustanova uništeno je ili opljačkano. Nasljednik te Srbije, ali u Hrvatskoj i BiH, bila je devedesetih godina stranka Slobodana Miloševića i Ivice Dačića.
Ne trebamo ići toliko daleko u prošlost. Pa ti isti Dačićevi orci su očistili republiku smrdsku od nesrpskog stanovništva do razine statističke greške....to rade u svom okruženju prema svim susjedima još od balkanskih ratova.... ista meta, isto rastojanje, isti krvnici....