Kako biste reagirali da pročitate da Metkovci uvoze mandarine, Slavonci kulen ili pak Bosanci šljive? Naravno, rekli biste: “Ma, nemoguće.” Kao što to vjerojatno nije istina, vijest da se u Hercegovinu uvozi kamen iz cijelog svijeta točna je. Nevjerojatan je podatak da se u Bosni i Hercegovini 85 posto kamena uvozi. Da, dobro ste pročitali, zemlja kamena svoj prirodni resurs ne koristi kao sirovinu za preradu, već ga uvozi iz dalekih zemalja.
Prema podacima državne Porezne uprave, Bosna i Hercegovina za prvih osam mjeseci ove godine uvezla je arhitektonsko-građevnog kamena u vrijednosti od pet milijuna eura. Od toga je 80 posto granita, a ostatak uglavnom mramor. Koliko je apsurdna ova poslovna politika, najzornije ilustrira procjena da baš tog granita samo u Jablanici u rezervama ima oko pet milijardi eura. U jednakim količinama i vrijednostima ima i posuškog tvrdog, pločastog bilećkog i drugih vrsta krečnjačkog kamenja. Rezerve arhitektonsko-građevnog te lomljenog kamena za zidanje i popločavanje samo u polovini države (Federaciji) ima 37 milijuna četvornih metara. Nažalost, tako kvalitetna sirovina iz BiH ne koristi se kao izvozni adut. Sve manje odlazi u svijet. U prvih osam mjeseci izvezeno je tek nešto više od pola milijuna eura vrijednosti. Ponajviše u Italiju i Kinu. Apsurd je tim veći što čak stranci koji su ušli u vlasničku strukturu kamenoloma u Bosni i Hercegovini izvoze kamen na obradu u svoje države. Poput Kineza, koji su većinski vlasnici kamenoloma u Berkovićima.
Hercegovci su najzdraviji i najžilaviji dio hrvatskog naroda, za razliku dijelova Hrvatske gdje su levi kojima smeta sve hrvatsko