Snijeg koji je pao u maloj zemlji za veliki odmor uzrokovao je pomalo neobično ponašanje. Pogotovo u Splitu. Sve se moglo vidjeti na internetskim videozapisima:
Desetak mladića skinulo je odjeću te su samo u gaćama, čarapama i cipelama na snijegu radili sklekove i čučnjeve. Pri tome su se histerično smijuckali i grudali. Grupica muškaraca ne baš sportskog izgleda i vrlo različite dobi zaigrala je picigin. Neki dida odlučio se baš po buri koja ledi krv u žilama bućnuti u more te poraditi na cirkulaciji. Brojni muškarci i žene iz nepoznatog razloga izvadili su skije iz ormara (ne one namijenjene skijaškom trčanju) te su uzbuđeno kružili gradom pod Marjanom. Oni poduzetniji čak su se popeli na Marjan te su odvezli lagani spust. Hrabriji derani vezali su konopce za kombije i automobile te su se Splitom i okolicom vozili na skateboardima. Jedan veliki optimist pokušao je na zaleđenom snijegu voziti kite. Riječ je o adrenalinskom sportu vožnje daskom po vodenoj (!) površini uz pomoć zmaja. Taj pokušaj nije baš izgledao ni osobito sretan ni uspješan, više nekako ludasto opasan. A klinci ko klinci. Jedni su izvadili skije za trčanje (!) te su čučeći pokušali voziti spust po strminama uskim ulicama. Drugi klinci su, što bi drugo, naravski, na snijegu i ledu zaigrali balun.
Mladići skloniji moto-sportovima izvukli su robusni motor iz garaža te su uz gromoglasno turiranje motora spaljivali zadnji kotač na snijegu. Dimilo se gotovo kao na asfaltu.
Mladež se zabavljala na ledu splitske rive s možda najstarijim oblikom neslane šale kad je u pitanju homo sapiens; međusobno su si podmetali noge. Zašto su umirali od smijeha kad bi njihov znanac s bolnom grimasom zviznuo na trticu, nije baš jednostavno objasniti.
Brojne pokušaje sanjkanja na neprikladan način (bez sanjki, samo na guzici) ne treba posebno spominjati.
Nešto stariji i politikom zadojeni, poput Duje Marasovića, primijetili su pak da je snijeg u Splitu pravi trenutak za žestoku političku igricu. Napao je Keruma jer se broj ozlijeđenih u splitskim nezgodama popeo na više od 550 iako je, objektivno gledano, broj ozljeda možda čak i sretno mali s obzirom na čudno ponašanje njegovih sugrađana. Pogotovo ako se uzme u obzir da su oni “ozbiljni” s ljetnim gumama i neprikladnom obućom više proklizavali nego se vozili i hodali.
Uz sve to, Split je postao grad koji je promovirao lopatu u nacionalnu ikonu. Iako nikad potrebnija, ta inače sveprisutna alatka teško se mogla vidjeti na snimkama bijelog Splita. Prvog dana snijega u Splitu lopate nije bilo u izvještajima, a drugi dan, kad se snijeg smrznuo, dlijeto je teško pomagalo.
Slobodna Dalmacija izdala je posebni prilog. Na tridesetak stranica “Dalmacije u bilom” u desecima zabavnih fotografija ljudi sjede goli do pasa dok pada snijeg, obnaženi se nataču žesticama, pjevaju i sviraju uz otvorene kamine i zabavljaju se valjajući se na leđima, tj. radeći otiske leptira na snijegu, a na samo jednoj fotografiji na samom kraju priloga netko čisti snijeg, i to – njome, kraljicom, jednom jedinom lopatom! Čovjek bi pomislio da nešto nije uredu s tim neobičnim superherojem s lopatom. U odnosu na sve ostale koji su se zabavljali, zapravo je on bio čudan. Uzgred, kultu lopate ovih dana pridonio je i jako simpatični ministar branitelja Fred Matić. Poveo je veliku grupu ljudina, suboraca, da pomognu jednom zabačenom žumberačkom selu. I to s lopatama! Jako simpatična akcija, ali, Fred, lopata? A mehanizacija? Traktor s ralicom, bager? Bar Tamić?
Ništa ovo nije kontra Splita. U drugim dijelovima Hrvatske ljudi su se ponašali još luđe. Skakali su na glavu u snijeg. A tek u Sarajevu! Skakali su s drugog kata zgrade na nakupine snijega, i to na glavu te, navodno, s posljedicama. Eto, i u susjedstvu je žestoka konkurencija.
Kako nama Gojko podvaljuje populističke fore glede ministra branitelja i čišćenja snijega.Očito ministar nema pametnijeg posla,a ako već čisti ,onda bi mu i satnica trebala biti čistačka ,a ne ministarska.Nažalost ,dosta ljudi ovo spuši.