Karte su sada na stolu. Šest je parlamentarnih stranaka u
prvom predizbornom sučeljavanju iskrcalo pred javnost svoje poglede na
stanje hrvatskog gospodarstva, a naposljetku je to napravio i
predsjednik Mesić. Iako je rekao da se neće opredjeljivati ni za jednu
stranku, šef države ocrtao je takvu viziju
uspješne gospodarske politike iz koje se moglo
iščitati da je ipak promijenio mišljenje ili
barem da nije daleko od toga da se svrsta. Tko hoće dobiti izbore, kaže
otprilike naš predsjednik, mora znati kako povećati
proizvodnju i smanjiti nezaposlenost, ostvariti rast od najmanje
šest posto, zakočiti inozemno zaduživanje, ulagati u izvoz,
a i zalagati se za promjenu tečaja.
Ne sumnjam da će se neki prepoznati upravo u tom supermenskom profilu i
da će reći kako se baš sve to iščitava iz njihova
programa. Prvo, te se odrednice, osim one o tečaju, doista nalaze u
preambulama većine stranačkih programa. I drugo, rasprostranjeno je
uvjerenje da predsjednikovo političko pokroviteljstvo može osigurati
premoć na biralištima.
Je li zaista tako i koliko gospodarski programi doista utječu na
stavove birača, veliko je pitanje. Kad bi se cijenilo samo po
gospodarskom programu, puno bi glasova otišlo na stranu
HNS-a. Zašto? Program te stranke već je dugo u optjecaju,
zaokružen je i sadržajan, dostupan u on-line verziji, u Čačićevoj
knjizi, a više od godine dana predstavljan je “od
vrata do vrata” po cijeloj Hrvatskoj.
SDP, odnosno kandidat te stranke za premijera, Ljubo Jurčić najprije je
zapalio javnost bombastičnim natuknicama iz svog programa (od
industrijalizacije prema formuli 4 puta 4), do uvođenja poreza na
kapitalnu dobit. Odjeci takvih ideja u stručnim krugovima, čak i među
onima koji su mu po prijateljskoj liniji naklonjeni, bili su takvi da
su natjerali Jurčića da te svoje ideje preoblikuje i modificira. Danas
kad on govori o industrijalizaciji i regionalizaciji, kad se dakle
dotiče formule 4 puta 4 koju je sam izmislio, Jurčić napominje da nije
riječ o odabiru posebnih industrija, nego o pripremanju infrastrukture
i horizontalnih poticaja industrijskim tvrtkama jer one jedine mogu
odbaciti veći rast proizvodnje na kratki rok. A to je već prilično
drugačija priča od izvorne ideje, koju smo čuli u proljeće ove godine.
HDZ se nije niti trudio cizelirati gospodarski program. Ako ikad
napravi nešto što će se zvati predizborni
gospodarski program, bit će to sažeta i prilagođena verzija jednog
opsežnog Vladina dokumenta otprije dvije godine. Ali koliko znam, to
još nije na vidiku. HSS i HSP ubacili su u utrku na
gospodarskom terenu dvojicu široj javnosti nepoznatih, ali
ne i nezanimljivih stručnjaka, čime su u prvom predstavljanju bili
hendikepirani čak i u odnosu na HSLS, koji se opredijelio za
Šterna, bivšeg ministra gospodarstva. Uzmemo li
kao kriterij provedbenu snagu, haenesovac Čačić opet bi dobro stajao s
obzirom na autocestu i na sve što radi u Varaždinskoj
županiji.
No pogledamo li istraživanja javnog mnijenja, rezultat kao da je
obrnuto proporcionalan. HNS, unatoč gospodarskom programu, kotira
slabije od ostalih, SDP-u nije bitno naškodilo reteriranje
od nekih prijašnjih stavova, a ni HDZ nije pretrpio velike
štete zato što ne maše ukoričenim
gospodarskim programom.
Ne može se, dakle, tvrditi da su biračima gospodarski programi onoliko
važni koliko se to ponekad čini niti im se to može zamjeriti. Tijekom
proteklih izbora naslušali su se obećanja i brojki, koje
život nije uvijek potvrđivao, a s tom realnošću računaju i
neki političari, pa više ne licitiraju brojkama i postocima,
nego idu prema biračima na druge načine. Nisam, dakle, sigurna da će se
Mesićev trud isplatiti.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
