Netko naivan ili sklon humoru mogao bi se u upitati zašto
kardinal Bozanić, koji često točno opisuje neke loše pojave
u hrvatskoj politici i društvu, ne spomene ljude koji su za
te pojave najviše odgovorni. Evo je, recimo, prekjučer na
misi posvećenoj Danu državnosti ispred sebe imao četiri vodeća
političara u Hrvatskoj - Mesića, Sanadera, Bebića i Bandića - a govorio
je o podaničkom mentalitetu u odnosima s Europom, o tome kako se pod
pritiscima interesnih skupina popušta pod izlikom da to od
nas traži Europa, "a radi se o lažima i manipulaciji građanima".
Kako su za taj podanički mentalitet kriva konkretna državna tijela i
institucije koje vode ljudi s imenom i prezimenom, ne bi li bilo dobro
da ih je kardinal - a bili su mu nadohvat oka i jezika - i
spomenuo!? Ali crkvena i politička vlast su slične, a kako su jedna o
drugoj podosta ovisne, javno će se međusobno "zamjerati" samo do
granica do kojih jedna drugoj neće naškoditi. Pa se, eto,
može dogoditi da državni dužnosnici koji su krivci za pojave o kojima
kardinal govori uveličaju misu na kojoj on to govori! To je otprilike
kao da su farizeji, saduceji, rimski dužnosnici i židovska svećenička
elita svojom nazočnošću uveličali neki Kristov
govor.
Za Hrvatsku i brigu o narodu i vjernicima bio bi jako razočaravajući
zaključak da je zapravo Bozanić ravnodušan i neutralan i
prema onome što sam govori, i prema pojavi o kojoj govori i
prema onima koji su za tu pojavu, to jest za podanički mentalitet,
odgovorni. Samo neka se Crkva izbori za neke svoje interese, uglavnom
materijalne, a ostalo ćemo savjesti radi usput spomenuti, ali tako da
se nikome ne zamjerimo! Utoliko više što je
sličnu, ali opravdanu ravnodušnost i neutralnost, prema
članstvu Hrvatske u Europskoj uniji, u najnovijoj anketi bruxelleskog
Eurobarometra, iskazala relativna većina, to jest oko 40 posto Hrvata,
dok ih 30 posto taj ulazak smatra dobrom a 25 posto lošom
stvari. U zemljama kandidatkinjama za EU, Makedoniji i Turskoj,
postotak pozitivnih mišljenja o članstvu u EU mnogo je veći
- 49 i 72 posto.
Neutralnost Hrvata zapravo je nezainteresiranost, izostanak volje da se
prema Europi bude ili pozitivan ili negativan, izraz nemoći da se na
bilo što utječe, pomirenje sa stanjem u kojem je građanin
posve nevažan. Zamislite s jedne strane tu silnu dramatičnost s kojom
političke elite i mediji primaju vijesti iz Europe koje se odnose na
ulazak Hrvatske u EU i s druge strane čak 65 posto ljudi koji su prema
članstvu u EU ili neutralni ili ga smatraju lošim za
Hrvatsku!
U ovih devet godina, otkad je Hrvatska "izišla iz
izolacije", dogodio se proces u kojem su očekivanja vlasti i građana
bila posve suprotna. Kako se pojačavala ljubav politike, i Račanove i
Sanaderove, za Europsku uniju, tako je privlačnost EU za narod slabila.
Jer sve što je dolazilo od Europe bile su političke ucjene i
grabež za hrvatskim bankama i drugim nacionalnim bogatstvima, dok su se
hrvatske vlasti sve dublje srozavale u podaništvo o kojem
govori kardinal.
Tako je danas ulazak u Europsku uniju uglavnom elitistički interes i
opsesija koja nalikuje na opsesiju samim sobom čovjeka koji ide ulicom
i sa samim sobom razgovara. Kad voditelj HTV-ova Dnevnika na samom
početku te emisije priopći dramatičnu vijest o nekoj nepovoljnosti koja
se u približavnju prema EU ispriječila Hrvatskoj, golema većina ljudi
ravnodušno ga sluša misleći da se to na njih ne
odnosi. Doista, hrvatskoj će vlasti trebati ili neka velika
krivotvorina ili neka čudotvorna moć ne bi li dokazala da se u novi
savez ne ulazi mimo volje naroda kako se tri puta ulazilo u posljednjih
devedeset godina: 1918., 1941. i 1945.!
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
