Ljudski život, na veliku žalost, ipak ima cijenu. Čak i šansa da uopće dođeš u priliku da budeš liječen, da pokušaš ama baš sve da ostaneš živ, ima svoju cijenu. To je surova realnost s kojom i zdravi i teško bolesni žive svaki dan, ali ovi prvi mnogo rjeđe razmišljaju o tome. Pa ipak postoje trenuci kada istovremeno stotine tisuća ljudi razmišljaju o cijeni ljudskog života, o pravu na liječenje i cijeni koju za to pravo treba platiti. Jedan od takvih trenutaka događa se baš ovih dana kada s velikom pažnjom, ali i velikom empatijom pratimo borbu malene Nore Šitum i njene obitelji protiv zloćudne bolesti. Ali i birokratske barijere. Zakon je takav kakav jest – Zavod za zdravstveno osiguranje jednostavno ne može odobriti plaćanje liječenja eksperimentalnim metodama. Ali zašto zakon ne bi bio drukčiji? Kao što već postoji Fond za nabavu skupih lijekova kojima se svakodnevno liječe naši građani, zašto ne bismo osnovali i Fond za eksperimentalna liječenja? Taj se fond ne bi nužno trebao puniti isključivo iz državnog proračuna, nego i donacijama građana. Uostalom, i u ovom slučaju građani su odigrali glavnu ulogu.
Odlična ideja, svaki zaposleni Hrvat bi morao uplaćivati od 1,00 do 100,00 kn mjesečno, sukladno svojim primanjima i obvezama, a u koliko želi može dati i dodatne dobrovoljne priloge. Obrtnici i firme morale bi dio svoje dobiti uplaćivati u taj isti fond, jedini problem, a možda i nije, bio bi nadzor rada, ali i to se da izregulirati!!!!