“Opus Dei je duboko pobožna katolička sekta koja je nedavno upala u skandal zbog svjedočenja o pranju mozga, prisili i opasnoj praksi trapljenja tijela”
Dan Brown, “Da Vincijev kod”
Ovo me ljeto prijatelj ugostio u svom stanu u Amsterdamu. Smjestio se u krasnoj četvrti: dvije ulice dijelile su ga od Van Goghova muzeja s jedne strane, dok ste zaokrenuvši na drugu stranu ubrzo gledali izloge otmjenim trgovina poput one Cartiera. U takvom otmjenom kvartu prvi susjed mog prijatelja bilo je društvo “Opus Dei”.
“Vidiš tko tu živi”, rekao je nekako tajnovito. Znala sam za “Opus Dei”, tajno katoličko društvo koje okuplja mnoge uglednike u svijetu i koje je toliko moćno i bogato da u New Yorku na Manhattanu imaju sebe čitavu zgradu od 14 katova. Ali nisam znala čime se točno bave, kako bih ih definirala kao instituciju i odakle im uopće toliko novca da posjeduju zgradu vrijednu 47 milijuna dolara u centru Manhattana, kao i mnogobrojne ustanove diljem svijeta.
Mnogobrojni članovi pokreta (ne sekte!) Opus Dei, kroz 90-ak godina svog postojanja, zauzimali su istaknuta mjesta u svjetovnom životu, pa su tako u Španjolskoj svojedobno čak osam ministara pripadala ovom pokretu. Poklonivi Opus Dei objasnili su to rečenicom u knjizi "s obzirom da se u Opus Dei primaju laici, svjetovni ljudi s običnim poslom, zar ne bi bilo čudno da netko od brojnih sljedbenika ne pripada svijetu politike? ". Danas su članovi Opus Dei mahom bogati i ugledni građani, a ima ih u svim krajevima svijeta. Razlog zbog kojeg su oni postali tako bogati, a ne druge vjerske skupine okupljene oko Crkve, autorica objašnjava tvrdnjom : “jedna od posebnosti pokreta Opus Dei, koji za razliku od mnogih drugih vjerskih skupina, potiče svoje članove da stječu imovinu i sudjeluju u svjetovnim poslovima i pothvatima, sigurno je pridonijela jačanju moći te organizacije.”
Mračnu zavjesu nad pokretom digla je i afera oko suradnje s Francovim režimom u Španjolskoj, podupiranju Hitlera i pomaganje nacistima da se nakon Drugog svjetskog rata sakriju diljem svijeta, a danas im se najviše predbacuju konzervativni stavovi oko homoseksualnosti, pobačaja i razvoda te kažnjavanja pripadnika pokreta. Osim toga, veliki trn u oku jest gore spomenuta financijska moć pripadnika Opus Dei i posebno utjecaj na odluke u Vatikanu.
Najpoznatiji pripadnik Opus Dei danas je Joaquin Navarro-Valls, vatikanski glasnogovornik i prijatelj pokojnog pape Ivana Pavla II, za čije je vođenja Crkve osnivač pokreta Opus Dei Josemaria Escriva beatificiran.
Opus Dei vs. "Da Vincijev kod"
Opus Dei većinu vremena ne privlači pozornost “običnih” ljudi, osim ako ju nešto ekplicitno ne izazove, poput prošlogodišnjeg svjetskog bestsellera “Da Vincijev kod”
Teorija urote koja se povlači kroz cijeli Brownov roman nanijela je veliku štetu društvu Opus Dei, tvrdi autorica knjige “Što je Opus Dei?” Noam Friedlander : “kao svako religiozno društvo, Opus Dei se može kritizirati u nekim stvarima, pogotovo u pitanjima homoseksualnosti i pobačaja, ali Brown je s opisom pokreta prevršio sve mjere.
U Brownovoj knjizi “Da Vincijev kod”, Opus Dei spominje se u kontekstu redovnika Silasa koji počini umorstvo kako bi zaštitio Sveti Gral. Ono što posebno šokira čitatelje jest krvavo samobičevanja Silasa i nošenje cilice., ”Svaki novoprimljeni član dobije cilice i discipline. Cilice je lanac sa šiljcima koji se nosi na gornjem dijelu bedra dva dana svaki dan osim nedjeljom, blagdanom i u određenim razdobljima tijekom godine. Cilice je bolno trapljenje koje ostavlja male rupe na koži”...”Discipline je bič od čvoraste užadi kojim se jednom tjedno bičuju stražnjica i leđa. Članovi Opus Dei moraju tražiti odobrenje da ga koriste češće, što neki i rade”. Opus Dei je nakon izlaska Brownove knjige dao izjavu u kojoj tvrdi kako “Katolička crkva savjetuje ljudima da vrše trapljenje. Otajstvo muke isusa krista pokazuje da dobrovoljna žrtva ima nadnaravnu vrijednost i da može drugima donijeti duhovnu korist”, a za cilice i discipline kaže da “uopće nije moguće tako se ranjavati pomoću njih”.
Sharon Clasen, bivša članica Opus Dei slaže se kako je krvavo samobičevanje Silasa u “Da Vincijevom kodu” pretjerano, no tvrdi da je blaže od onog koje vodeći ljudi pokreta žele priznati. Osim toga, kaže kako je po izlasku iz pokreta bila nesposobna samostalno voditi život jer “ste se navikli da vam govore kako da se ponašate u svakoj okolnosti” te da su joj trebale godine da povrati “sposobnost kritičkog razmišljanja i moć koncentracije.”
Pitate li se kako možete ući u Opus Dei, odgovor bi vas mogao razočarati jer je ulaz moguć jedino pozivom - dakle jedino ako ste “odabrani”. Takvo novačenje članova pridonosi razvoju teorija o elitizmu i isključivosti te organizacije, koja danas broji preko 80,000 članova među kojima su brojni uglednici iz duhovnog i svjetovnog života.
Neki od trenutnih i bivših članova pričali su s autoricom Noam Friedlander, a ona njihove je razgovore i razmišljanja okupila na jednom mjestu i nama ponudila iscrpan izvještaj o svemu onom što nas muči oko ovog pokreta. Neke stvari su sada jasnije.
Gdje kupiti knjigu?
Knjigu možete kupiti u Nakladi Ljevak i svim boljim domaćim knjižarama.
Idealan je poklon onima koji su čitali "Da Vincijev kod" Dana Browna.
Otvori KEKS Pay
