Misterij sada već karizmatične popularnosti, inicijalno prikazivanog “dosadnim kao smrt”, predsjednika zemlje u kojoj se još uvijek tako strasno igra kauboja i Indijanaca, “crnih” i “crvenih”, lako je dešifrirati. Iako je htio “zacrveniti” Hrvatsku, pa je posjetio Bleiburg, zatim nije realizirao projekt “nove pravednosti”, ispričao se u Sarajevu, previše intimizirao s Borisom Tadićem, očitovao se kao agnostik... Pozicija Ive Josipovića vrlo je komotna, jer nema pitanja koje njega može zaobići, a gotovo ni za što nije odgovoran. Ali, “komentatorske” ovlasti koristi bolje od ikoga. Ima ga svuda, osobito tamo gdje treba biti. Priča koliko treba i nema gafa ili pogreške koju nije ispravio, ili bi mu bili zapamćeni kao prepreka na putu prema drugom mandatu. Znao je iznenaditi i one koji mu po vokaciji nisu skloni. Za razliku od prethodnika, odmjereniji je, uravnoteženiji i prihvatljiviji predsjednik svih Hrvata. Uspio je ostaviti i dojam odmaka od SDP-a. Njegov je imidž na najvećoj kušnji bio na dan izricanja presude generalima, ali njegov kolega Theodor Meron oslobodio ga je neugodnih obveza i pitanja jesu li se pravi ljudi našli u Haagu. I zbog vrlina skloni su mu proširiti ovlasti, ali oprezno, jer to se ne čini samo za Josipovića!
Najlakše je pričati ,a ni za šta biti odgovaran tj. da ne kažem da je najlakše pametovati tj. da ne kažem prodavati maglu ! Trebaju ga samo još pitati i za vremensku prognozu -Vjerujem da bi i na to imao odgovor ! ? .