Dok se građani prema svim anketama u ponedjeljak ujutro kane probuditi realni ili pak prilično ravnodušni spram ulaska u uniju i dok se Zagrepčani ususret nadolazećem prometnom kolapsu spremaju na masovni egzodus iz grada, televizijskim eterom vlada neobuzdana EUforija. Evo, recimo, RTL-ova Ana Brdarić. Dok dopraća i otpraća dvominutni video prilog u kojem europski čelnici na domicilnim jezicima žele dobrodošlicu Hrvatskoj ushićena je i razigrana poput djevojčice. Novopronađeni optimizam, međutim, nije rezerviran samo za vijesti s eupredznakom. Negdje između premijerova pjenušca u Bruxellesu i predsjednikove klavirske bravure na Pantovčaku, bombardirani smo, za promjenu, samo dobrim vijestima, poput privatizacije brodogradilišta 3. maj, a sportski izvjestitelj Nove TV EUforično javlja o ugovoru Slavena Bilića s turskim Besiktasem teškim pet milijuna eura kao da ih je osobno pospremio u džep.
Za posve drukčiju stvarnost potrebno je u širom luku zaobići "prime time" i pogledati HTV-ovu "Hrvatsku uživo". Kako do njih, čini se, nije dospio "ružičasti naputak", Maja Sever i Lela Knežević poslale su novinare na druženje s očajnim radnicama DTR-a. U televizijskoj povijesti svoje mjesto mora pronaći i trenutak kad s putanje svog prosvjeda ove žene nakratko silaze u Zavod za transfuziju pa slijedi izjava jedne od njih. "Samo smo htjele ovo malo krvi što nam još nisu popili dati onima kojima je to najpotrebnije". Za tu vijest u dnevnicima nije bilo mjesta, kao ni onu o smjeni dr. Vesne Bosanac. Valja pričekati neka treznija vremena.
PLUS
Emisiju "Sportski ambasadori" HTV-a trebalo bi propisati statutom. I scenu kad Goran roni po travi Wimbledona, a Mićo kaže: Ne sramite se zaplakati.
MINUS
Jest da su teška vremena, ali bolje da je RTL emitirao "snijeg" nego "Hajde da se volimo 3". Još smo dva dana na Balkanu, ali zadržimo razum i dostojanstvo.
