Nostalgija za Tuđmanom

Nakon Tuđmana hrvatskom politikom upravljaju inozemne obavještajne službe. Po smrti predsjednika Tuđmana sve moguće strane službe otpočele su operacije kojima je cilj bio dovesti na bitna mjesta ljude sklone \'suradnji\'. Na čelu svih njih bile su SAD i Velika Britanija.. Ovaj dvojac ili ako ih obično zovu \'dva brata\' ozbiljno su prionuli poslu ... U to vrijeme američki veleposlanik u Hrvatskoj bio je William Montgomery. Sjedinjenim Američkim Državama zadaća izabiranja među hrvatskim političarima, u potrazi za najboljim kandidatom tj onim koji im ne će praviti poteškoće prevelikom samostalnošću, nije bio osobit problem. Montgomery je početkom 2000 imao susrete s osam ljudi iz samog vrha HDZ-a (Valentić, Granić, Hebrang, Sanader te još četvoricom) i postavio im sasvim jasna pitanja: Jeste li spremni udaljiti se od hrvatske dijaspore? Jeste li spremni napustiti Hrvate u Bosni? Jeste li spremn koalirati sa strankom hrvatskih Srba? Na ova pitanja gotovo svi su ispitanici odgovarali niječno. Nikica Valentić je, sjeća se jedan suvremenik, rekao veleposlaniku Montgomeryju \'da mu ne pada na pamet visjeti naglavačke sa svjetiljke na Jelačićevom trgu\' što je ovaj doživio kao dobru šalu. Od svih \'anketiranih\' političara samo se jedan jedini složio sa svim pitanjima-sugestijama................ Sanader. Nakon ovoga, potpora američke politike i službi Ivi Sanaderu do samih stranačkih izbora postala je neupitna i svakodnevna. Poplava SMS poruka pred same izbore je prema riječima upućenih također koordinirana američkim sredstvima komunikacija. U predvečerje izbora Sanader je s Božom Biškupićem bio u posjetu tzv ne-vladinoj organizaciji International Republican Institute (za kojeg čak i na Wikipediji piše da ga financira američka vlada!) kada je dobio konačni \'briefing\' glede neposredne budućnosti. U mandatu ove institucije je \'interpretacija slobode u svijetu\' a što se pod time misli možda najbolje govore hrvatska stvarnost u kojoj ovaj isti Biškupić, ali sada s položaja ministra, novcem hrvatskih poreznih obveznika tiska velikosrpsku promidžbu. Kad se dođe do ovakvih informacija postaje jasno gotovo sve što se u Hrvatskoj dogodilo u proteklom desetljeću. Cjelokupna politika HDZ-a tj. Ive Sanadera svodi se na klijentelizam najvišeg ranga: radi što se od tebe očekuje i dobit ćeš sve što želiš. Što se od njega očekivalo Sanader je odlično pokazao. Uključivanje Srba u hrvatsku politiku bez obzira na što je tko od njih radio 1990-1995 i najnovije; stvaranje vijeća srpskih općina u Slavoniji, sve je to izravna posljedica Sanaderova dogovora s Montgomerryjem i američke potpore bez obzira na sve. To onda objašnjava i Sanaderovu beskrajnu nadutost i sigurnost jer je znao da dok Washington bude zadovoljan, sva njegova taština imat će prostora za bujanje. Na kraju, nemajući mjere zaglavio je ne snalazeći se više u tome kojeg služiti cara. Je li u pitanju Hypo banka i ogroman tajni račun na koji su naišle obavještajne služne Njemačke (za kojeg se pokazalo da je Sanaderov) u istragama puteva novca kojim se financiraju teroristi ili je pak Njemačkoj dojadilo raditi s čovjekom koji se nije mogao odlučiti sjedi li mu gazda u Berlinu ili u Washingtonu tek poznato je: Sanader je nestao po nalogu Angele Merkel. Nema dakle dvojbe u jednome: svi tajanstveni obrati HDZ-ove politike posljedica su Sanaderova častohleplja i apsolutnog nedostatka bilo kakvih moralnih vrijednosti koji su došli do izražaja kroz provođenje stranih interesa. Sanader je zapravo bio američki čovjek poput srednjeameričkih generala, guatemalskih pukovnika i slične faune koja je i danas neizbježni dio američke vanjske politike i diplomacije. Hrvati u BiH i Hrvati u svijetu svi su oni pali kao žrtve američkih interesa na Balkanu. Sjećamo li se svi večeri nakon izbora kad se 2003 HDZ varaćao na vlast i kad smo naivno očekivali kako postoji barem mala mogućnost za savez između HDZ-a i HSP-a? Kakve li neopisive naivnosti... Oni koji misle kako je cijelo prvo desetljeće XXI stoljeća prošlo u ozračju posve nehrvatske politike koju je provodila vlada, i više su nego u pravu. Manjak vjerodostojnosti i potpuni manjak logike u provođenju politika, čiji su okvir navedena Montgomerryjeva pitanja, nadoknađivao se viškom prijeteće drskosti Ive Sanadera.

A što reći,desni nesposobnjakovići rade predstave s Tuđmanom a lijevi s obnovom jugogospodarske (točnije hrvatsko-srpske ) ekspanzije, a jedni i drugi zaslužuju batine od naroda koji nije nikada u povijesti iskusio tu draž, dobro istući i izubijati takozvanu elitu. Polako,tek smo državu dobili. Stići će vas i ta ruka !

Nepobitna cinjenica; dr. Franjo Tudjman je Hrvatsku poceo zlatnim slovima pisati, ali je na kraju drekom zapecatio.

Za Tuđmana novac nije bio imovina. Zato su njegovi posilni i opljačkali državu i nikom ništa. Jer ukradeni novac je običan papir pa kako da nekoga optužiš ako nema imovine?

sta reci o stranci kojoj je na celu bio covijek optuzen za ratni zlocin, ili ovaj drugi koji ce, najvjerojatnije, biti optuzen za kriminal?nista ne treba reci ovo govori dovoljno.

Otac domovinedr.Franjo Tuđman.

Vidi i partizanka se javlja.

Kao što sam već jednom prilikom napisao, dr. Franji Tuđmanu za razliku od većine ostalih naših političara uopće nije bio važan novac, ili da bude \"simpatičan\" vani. Tuđmanu je bila važna jedino slobodna i samostalna Republika Hrvatska. Tuđman i hrvatski branitelji su najzaslužniji što naša država danas uopće postoji, a onako kako se mi i naši političari budemo odnosili prema sebi i svojoj državi, tako će nam i biti.

Intervju: Fra Petar Jeleč Kakva je situacija sa bosanskim Hrvatima nakon izbora? Bosanski Hrvati, kao uostalom i svi drugi građani BiH, nalaze se u teškoj situaciji i izloženi su manipulacijama pridošlima s različitih adresa. Njihov je broj u stalnom opadanju,, prije svega zbog okrutne agresije Karadžićeve vojske, u kojoj su opustjeli krajevi na kojima su dotad živjeli (naprimjer Posavina, Krajina i dr.), a onda i zbog sukoba s Bošnjacima, u koji su bosanski Hrvati uvučeni od strane hrvatskih vlasti iz Zagreba i Gruda, radi temeljitijega iseljavanja s njihovih stoljetnih ognjištva i naseljavanja u gospodarski pasivnim i pustim krajevima Hercegovine i Hrvatske (Drvar, Glamoč, Grahovo, Šipovo, Bobanovo, Šuškovo, Knin, Gračac, Lapac, Korenica itd.). Treći val iseljavanja teče od završetka rata i, što je najzanimljivije, upravo najviše iz sredina u kojima Hrvati već dvadeset godina suvereno vladaju (Rama, Livno, Duvno, itd.), što samo pokazuje od koga im zapravo prijeti najveća opasnost. Velik je problem što bosansko-hercegovačke Hrvate predvode ljudi ogrezli u kriminalu, korupciji, ljudi koji parazitiraju na širenju straha i mržnje prema drugima i drugačijima, i koji ne poduzimaju ništa za poboljšanje položaja hrvatskoga naroda u BiH. * HDZ konstantno vodi politiku hercegovinizacije bh. Hrvata, kao da oni ne žive širom BiH. Čini se kao da oni koji žive van Hercegovine zapravo nisu bitni. Zašto je to tako? HDZ od samoga početka vodi takvu politiku i ona svoje čvrste temelje ima upravo u devedesetim godinama, u politici Franje Tuđmana i Gojka Šuška, koji nikada nisu iskreno prihvatili Bosnu i Hercgovinu kao samostalnu državu, niti su im bosanski Hrvati, s kojima su se okrutno i bešćutno poigrali, bili bitni u njihovim suludim planovima s ovom zemljom. Politika HDZ-a upravo je najodgovornija za ovo stanje u kojem se danas nalaze bosanski Hrvati, ali ta je politika dugoročno jednako štetna i za hercegovačke Hrvate. Iako je, nažalost, većina ljudi u Hercegovni, zajedno s Crkvom, i danas na tragu ove protubosanske politike koju Čovićev HDZ nastavlja voditi, ipak je potrebno reći kako i tamo postoje ljudi koji ukazuju na sebičnost i pogubnost jedne takve politike i koji zbog takvih svojih stavova imaju nemalih problema u vlastitim životnim sredinama. * Da, ali jedan broj katoličkih sveštenika ima otvorene profašističke istupe na koje vrh Crkve uopšte ne reaguje? Smatram to sramotnim i degutantnim i takvo ponašanje je za svaku osudu. Dok se, s jedne strane, ono malo svećenika koji argumentirano upućuju kakvu kritičku riječ o nedoličnu ponašanju crkvenih elita, promptno poziva na odgovornost i „crkvenije“ djelovanje, s druge strane nema nikakve reakcije prema onim svećenicima koji takvim svojim ponašanjem zapravo najviše štete ugledu Katoličke crkve. To samo pokazuje svu licemjernost službene crkvene politike u kojoj se prašta sve osim argumentirane kritike, iskrenosti i autentičnosti. * Kolika je sprega politike i klera u BiH i i Hrvatskoj? Crkva je nakon propasti komunizma, u kojem je bila na marginama društva, u devedesetim godinama postala miljenica vladajuće stranke (HDZ) koja je uvidjela da joj ta veza s Crkvom može itekako koristiti za održavanje na vlasti. Stoga su druženje i fotografiranje s crkvenim velikodostojnicima i klerom na terenu postali praksa velikih „domoljuba“ iz te stranke. Bio je to brak iz interesa: političari bi preko lokalnih klerika, župnika i biskupa, znali kako utjecati na glasače, a Crkva bi zauzvrat dobivala pozamašna materijalna sredstva i donacije i time postajala sve moćniji dio društva. Smatram kako je Crkva u svemu tome dobila malo, a izgubila mnogo. Izgubila je ugled i ogroman kapital koji je imala u doba komunizma: veliko povjerenje svoga naroda. Inače, nije dobro da Crkva bude na strani moćnih i vladajućih struktura društva, jer time izdaje svoje vlastito poslanje. * Kako vidite politiku srbijanskog predsjednika Tadića i hrvatskog predsjednika Josipovića prema Bosni i Hercegovini? Što se tiče politike predsjednika Borisa Tadića prema BiH, ja bih je ukratko definirao kao politiku licemjerja, gdje Tadićeve na prvi pogled lijepe riječi o Bosni i Hercegovini uopće ne prate njegova djela. Tadić više nego aktivno podržava Milorada Dodika koji javno tvrdi da ga Bosna i Hercegovina ne zanima i koji sve radi na dezintegraciji ove zemlje. Skandalozno je, s druge strane, da predsjednik Srbije dolazi na predizborni skup jedne političke partije u RS-u, da se po BiH šeće bez potrebe da o tomu konzultira središnje državne institucije u glavnom gradu te zemlje, itd. O njegovoj tobožnjoj proeuropskoj politici napisani su odlični tekstovi upravo na vašem portalu, a Srđa Popović lucidno je razotkrio svu lažnost i licemjerje politike Tadićeve administracije. Predsjednik Ivo Josipović, osim prvoga dolaska u BiH prilikom kojega je održao zapažen govor u Parlamentu BiH i posjetio neka mjesta stradanja naših naroda, vodi isto tako vrlo problematičnu politiku prema BiH koja ozbiljno dovodi u pitanje iskrenost njegovih postupaka. Upada u oči Josipovićeva potreba da se svidi svima, politika tobožnjega nemiješanja u bh prilike i nezauzimanja jasnih stavova koje onda svatko može tumačiti na svoj način, što se moglo vidjeti upravo prilikom njegova nedavna posjeta Mostaru i nakon izjava Dragana Čovića, te opširnog izvještaja SRNE kako se „Hrvatska više ne iscrpljuje u jalovom jurišanju na Republiku Srpsku, kao što je to činila za vrijeme dok je hrvatski predsjednik bio Stjepan Mesić, nego će Zagreb podržati stvaranje hrvatskog entiteta, odnosno federalne jedinice u Bosni i Hercegovini”. Nalazimo se pred prividnim apsurdom: čovjek, koji je izrazio žaljenje zbog Tuđmanovih postupaka prema BiH u devedesetim godinama, svojom dosadašnjom dvojbenom i nejasnom politikom zapravo najviše ide na ruku upravo podržavateljima takve hrvatske politike iz devedesetih godina koja i dalje najveću štetu nanosi bosanskim Hrvatima i interesima ove zemlje. Jednako mi je potpuno neobjašnjiva Josipovićeva potreba da višekratno daje izjavu kako je Milorad Dodik „ispunio sve što je obećao“. Bio bi red da se javnosti prikaže što je to Milorad Dodik obećao, a što je pak ispunio. Josipović bi trebao znati kako i tijekom ove godine Republika Srpska iz svoga proračuna nije izdvojila niti jednu konvertibilnu marku za povratak Hrvata na njihova ognjišta (je li i to Dodik obećao i ispunio svoje obećanje?). Osobno više vjerujem svojim očima i svjedočenjima ono malo povratnika u Posavinu od Doboja, Dervente, Bosanskog Broda, Šamca, Modriče itd. koji na svojoj koži odlično osjećaju svu „ispunjenost tih Dodikovih obećanja“. Kad se sve to ima u vidu, onda je sasvim razumljivo da su Kopanjine i Dodikove Nezavisne novine ovih dana upravo Josipovića nagradile kao ličnost godine, a repriza te nagrade slijedi uskoro u Mostaru, gdje mu se po svoj prilici smiješi i Čovićev Večernjakov pečat za iste zasluge. Znam da europska (odnosno britanska) politika forsira priču o potrebi za regionalnom suradnjom, protiv koje osobno nemam ništa pod uvjetom da ona bude postavljena na zdravim principima i osnovama i da se postojeći problemi ne guraju pod tepih. U tom kontekstu treba tumačiti ove učestale susrete Josipović-Tadić, pa i Josipovićeve pohvale Dodiku. Volio bih da se varam, no sve me to podsjeća na neke već viđene scenarije i bojim se kako se ovakva politika ne znam koji put vodi preko leđa Bosne i Hercegovine i njezinih interesa. Taj me proces zabrinjava i smatram kako se predsjednik Josipović u čitavoj ovoj priči o „regionalnoj suradnji“ nije prema BiH ispravno postavio, za razliku, recimo, od predsjednika Stjepana Mesića koji je zapravo prvi udario temelje za suradnju između Hrvatske i Srbije, pokrenuo proces pomirenja i izrekao riječi isprike srpskom narodu, ali je pritom vodio principijelnu politiku prema BiH i nije radio ništa nauštrb Sarajeva, Podgorice, Prištine... Čini mi se kako je „stavljen na led“ i od strane predsjednika Josipovića i predsjednika Tadića i to jedino zbog toga što je kritizirao licemjernu politiku koju prema BiH vodi predsjednik Tadić, što se postavio ispravno glede samostalnosti Kosova i što je Miloradu Dodiku rekao ono što mu očito nikada neće reći nijedan od njih. Zbog svega toga im je Milorad Dodik nedavno u Banja Luci upravo preko Nezavisnih novina iskazao svoju veliku zahvalnost.------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Hrvatska žudi za ovakvim ljudima kakav je fra Jeleč i don Grubišić.

Vraćanje HDZ-a Tuđmanu bila bi besmislica . Zašto ? Zato što su se vremena promijenila i da je Tuđman živ on bi zasigurno vodio drukčiju politiku nego onu kojoj vodeći hadezeovci nostalgično sada pale svijeće . Tuđmana treba obraniti od pakosne detuđmanizacije, ali pri tome ostati objektivan jer i on je napravio nekoliko nepotrebnih pogrješaka glede ustavnog deffniranja države, nekontrolirane privatizacije i nepotrebnog miješanja u bosanskohercegovačke unutarnje stvari. No njegove zasluge za Hrvatsku daleko nadmašuju njegove pogrješke .Tuđman danas treba biti svim Hrvatima spomenik, a ne putokaz . Treba ga povijesničarski osvjetliti i dati mu sve počasti kakve zaslužuje kao utemeljitelj hrvatske države. Treba dobiti status kao Kemal paša Atatürk u Turskoj, Charles de Gaulle u Francuskoj, Konrad Adenauer u Njemačkoj itd., i ništa više . Sadašnje HDZ-ovsko sazivanje Tuđmanova duha jeftina je predizborna promidžba i Hrvati je ne bi trebali uzeti ozbiljno . No ne shvaćam zašto Tuđmanova obitelj nije spremna da s vodstvom HDZ-a izađe na Franjin grob . To je odavanje počasti mrtvome a ne politika koja mora biti racionalna i poštena . Drugo je pitanje je li HDZ sposoban za takvu politiku ?

Svako malo, pa se javljajju razni „umovi“ i uobrazeni t.zv. “novinari” ili “analiticari” (Kao da je jedan Rimac sa njegovim umnim pajdasom Puhovskim nesto sto bi se moglo opisati kao anlaiticar), koji onda pocinju razglabanja o predsjedniku Tudjmanu ili o HDZ-u. U isti rog puse i Jajcinovic, iako tu i tamo napise po koji clanak ili komentar, koji se polovicno moze drzati za nesto pozitivno. HDZ je osnavao predsjednik Tudjman. Osnovna tema i osnovni kredo te stranke je bila Hrvatska. Hrvatska slobodna, samostalna i demokratska. I pasalo to retardiranim pljuvacima po svemu i svcacemu, pasalo to nekakvim Jajcinovicama ili ne, Tudjman je sa HDZ-om i sa hrvatskim narodom stvorio i ostvario vijekovjecnu ceznju Hrvata za slobodnom i nezavisnom drzavom. Sva ostala muljanja i teorije raznih probisvijeta poput jednog deplasiranog Rimca ili dekadentnog Puhovskog, potpomognuta raznim lijevo-liberalnim (primitivnim i priglupim) medijima je u toj cijeloj stvari nevazno. Oni koji su bili 1990 za HDZ i Franju Tudjmana su i dan danas na istoj liniji. Na toj liniji su i djeca koja su se radjala 1990 godine. Zato je pozitivno, da se HDZ opet okrece svojim korijenima i ucenju pokojnog i dosad jedinog pravog predsjednika svih hrvatskih gradjana, Franje Tudjmana. Zato je i potez gdje. Kosor jedan dobar potez. U tom potezu nema nikakvog politiziranja. Taj potez je iskren. Svatko ima pravo na pogresku. A HDZ i je izborom i slijedbom jednog Sanadera napravio veliku pogresku. Ali svatko ima i pravo, da svoju pogresku ispravi. I upravo to radi sada gdja. Kosor.

Prvi pu se ne slažem s pisanjem Gojka Borić.Kao prvo privatizacija se provela najvećim dijelom posle Tuđmana.Drugo Tuđmanovo miješanje u BiH nije niti izdaleka onako kakvim ga opisuju ORJUNAŠKO UDBAŠKI tisak.Ako je zaštititi Hrvate BiH miješanje onda se stvarno miješao.Too što nisu imali snage i obraniti hrvatskim pučanstvom naseljena mjesta to je druga stvar.S rogatim se teško bosti ako i ti nemaš rog.

Tuđmanešine,sva zla s vama dođoše. Prodaja Posavine,izdaja Vukovara,Nepotreban rat s Mislimanima..pretvorba čitaj ZLOČIN prema nama HRVATIMA...šurovanje sa slobom,šverc nafte,dijeljenje Bosne,pljačka novca koji je iseljena HRVATSKA slala...prema tomu,ušutite ! Inače je vaš domet koliko i moj piš,a on je oko 1,5,5 metra do 2 metra,a vaš cenzus kod HRVATSKOG puka je isti,oko 1,5 % do 2 % .

Gospođa Mirjana Krizmanić odavno je uz Puhovskog i slične inventar na Hrvatskoj televiziji, sveznadar bez premca i pomoć iz kućne psihoordinacije. Spominjem je jer mi se neki dan jako svidjela njezina prispodoba Hrvata s ovcama. Bila je riječ o bezobraznoj birokraciji i našoj podložnosti istoj. Rekla je otprilike ovo; U socijalizmu smo bili ovce iz straha, bojali smo se administracije i onih \"gore\",kasnije smo, od kad je stvorena hrvatska država postali ovce iz domoljublja, jer smo tolerirali8 našu birokraciju zbog mladosti države. Danas smo ovce iz uvjerenja, jer smo sada uvjereni da se ništa ne može promijeniti.

08.12.2010. u 13:56h selomoje je napisao/la: Tuđmanešine,sva zla s vama dođoše. Prodaja Posavine,izdaja Vukovara,Nepotreban rat s Mislimanima..pretvorba čitaj ZLOČIN prema nama HRVATIMA...šurovanje sa slobom,šverc nafte,dijeljenje Bosne,pljačka novca koji je iseljena HRVATSKA slala...prema tomu,ušutite ! Inače je vaš domet koliko i moj piš,a on je oko 1,5 metra do 2 metra,a vaš cenzus kod HRVATSKOG puka je isti,oko 1,5 % do 2 % . +++++++++++++ nije nego,kako si gospon pogodio???????????? Istina čobane boli !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

nije drek nego se banda iz kradezeja pokakila. Budale bolesne,dajte im opet svoj glas da se imamo kome smijati.

Nostalgija za Tuđmanom ++++++ nije narod više glup,za dijasporu ne garantiram..................................

08.12.2010. u 13:36h jankoprekobrda je napisao/la: Nepobitna cinjenica . . . Nepobitna je cinjenica da je čedoprekobrda pobjegao ukradenim traktorom i da sada preko brda gleda na Hrvatsku.

Nakon Predsjednikove smrti okrenuli su mu leđa, dozvolili da ga se pljuje, da se provodi nekakva \"detuđmanizacija\", okrenuli su se od njegove politike i zaboravili njegovo naslijeđe. Sad ga trebaju. Jadno. Jedino što se dobro može reći o današnjoj Vladidi je to da nam je opozicija još gora.

Lako je danas pljuvati po F.Tuđmanu. Trebalo je imati muda pa 91. povesti Hrvatsku u nezavisnost.