Slaven Belupo i Dinamo nisu odigrali nogomet za sladokusce, ako su plavi protiv Rijeke odigrali jednu od svojih najboljih partija sezone, onda je ova bila među najlošijima. Užasno dosadna utakmica, bez ritma, agresije, ideje. I nije ni mogla završiti drukčije nego ovako, bez pogodaka. A bod je svakako velik za domaćine kojima je svaki plijen važan u borbi za ostanak. Dinamo može biti važan samo zbog činjenice da i dalje nemaju poraz.
Ante Čačić i kao trener Dinama nije bio milosrdan prema onima koji se ne drže pravila ponašanja, a s istom praksom nastavio je i u Slavenu Belupu. Iako je prošlo više od dva tjedna, tri igrača momčadi iz Koprivnice tek su sada udaljena iz momčadi zbog incidenta koji se dogodio u jednom lokalu. Naime, Peričić se potukao, a Paracki i Mirić bili su tada tamo. Sve se to dogodilo u vrijeme kada nisu smjeli biti vani. I kad se to doznalo, Čačić ih je maknuo iz momčadi bez obzira na to što je vremenski odmak značajan. No, profesionalizam je surov. Možda se Čačić nadao da će imati uspjeha kao i s Dinamom, prije susreta sa Sheriffom maknuo je Sammira i Pokrivača i onda slavio s 4:0.
S druge strane Zoran Mamić nije mogao računati na kartoniranog Taravela, a kako je posljedice utakmice s Rijekom osjećao Čileanac Henriquez, i on je izostao, pa je u napadu zaigrao dvojac Fernandes – Pjaca. No, taj se dvojac baš i nije naigrao. Uostalom, nije nitko. Da nije bilo oštrog Grgića koji je par puta 'složio' Fernandesa, nokdauna Sigalija, čovjek bi pomislio da je riječ o prijateljskoj utakmici koju je netko zakazao bez znanja igrača i poremetio im planove za nedjeljno poslijepodne. Tek jedna obrana Eduarda, pokušaj Crepulje i po jedna prijetnja na drugoj strani Šimunovića i Pjace premalo je za poluvrijeme. Kad i bi i došli u zonu udarca igrači Dinama ponašali su se kao da im je trener zabranio da pucaju, stalno su tražili rješenje više, pokušavali nekakve malonogometne minijature, a ništa od toga nije prolazilo.
U nastavku se Zoki vratio na igru s četiri u zadnjoj liniji (Pinto, Vukojević, Šimunović, Matel), te zaigrao 4-3-3, izvadio je Sigalija zbog udarca kojeg je dobio, a uveo Soudanija koji je odmah imao priliku, ali je glavom bio neprecizan. Pa je pokušao ponovno, i bio malo precizniji, ali je lopta od prečke otišao preko vratiju. Ni treća nije bila sreća, sam je bio pred golom i glavom tukao ovaj put pored vratiju.
U tako lošoj, dosadnoj utakmici grijeh je nekoga proglasiti igračem utakmice, ali taj je epitet ipak pripao Petru Mišiću jer je bio manje loš od ostalih, nešto je pokušavao. Najbolji su zapravo bili gledatelji koji su tako loš nogomet gledali do kraja, svaka im čast.
>>Stanko Poklepović odlazi, na klupi ga mijenja Goran Vučević!
Rezultati u HNL-u koji se događaju u nekoliko zadnjih kola nisu realan odnos snaga klubova. Takvi rezultati se sigurno ne bi događali da je borba za prve tri pozicije na tablici neizvjesna. Ovako se cijelo prvenstvo doima neregularno, interesne skupinee klubova se i malo preorganiziraju pa se može sve naslutiti.