Nije u šoldima sve, neka te tu kraj mene – kažu stihovi jedne dalmatinske pop-uspješnice. Istina je da u novcu nije sve, ali novac je taj od kojeg se na kraju živi. Svi ga mi pokušavamo zaraditi, velikoj većini nikad ga dovoljno, pa čak ni onima koji zarađuju milijarde poput najbogatijih na svijetu.
Ovdje nećemo o tim milijarderima, zadržat ćemo se na milijunašima, i to nogometnim. Naši igrači postali su još kako cijenjeni u stranim ligama, igraju u velikim, jakim, pa i bogatim klubovima. I bogato su, zasluženo, za taj svoj posao plaćeni.
Kaliniću nudili 14 milijuna
Bez brige, nijedan poslodavac, u ovom slučaju nogometni klub, ne bi platio nekog igrača, pa ni Cristiana Ronalda ili Messija, više nego što treba, no znaju da će taj veliki novac višestruko biti vraćen, kako njihovim igrama i rezultatima tako i kroz gledanost, prodaju ulaznica, suvenira, dovođenje sponzora...
Ne treba biti jalan kad u to bogato društvo uđu i naši igrači, to je samo dokaz njihove kvalitete, ako Luka Modrić ima plaću koja s bonusima može doći do deset milijuna € godišnje, uza sve pohvale za svoje igre, onda je to dizanje ugleda i našem nogometu.
Možda nije u novcu sve, tako nam govore i dva primjera naših nogometaša. Nikola Kalinić odbio je ponuđenu plaću kineskog kluba od 14 milijuna eura, s tim bi novcem bio apsolutno kralj po zaradi. Ne kao Cristiano koji ima godišnju plaću od 20 do 25 milijuna, Messi je također blizu njemu. No Kaliniću je igračka karijera bila važnija i ostao je u Fiorentini gdje igra za 1,2 milijuna godišnje.
Drugi je primjer Sammir koji je otišao iz Kine gdje je po nekim informacijama imao 7,8 milijuna eura godišnje te se vratio u Dinamo za mnogo, mnogo manje novca.
No vjerojatno je novac bio prilično važan kad Vedran Ćorluka i Darijo Srna nisu napustiti moskovski Lokomotiv i Šahtar iz Donjecka. Imali su pozive velikih, znatno većih klubova, ali odlučili su ostati u svojim klubovima. Srna sigurno ne bi u Barceloni imao plaću od četiri milijuna eura, već vjerojatno upola manje, kao i Ćorluka da je doista otišao u Bayern što se spominjalo kao opcija. Uostalom, Ćorluka je najbolje plaćen nogometaš u Rusiji. Tamo plaće više nisu tako velike pa nema najvećih zvijezda i Čarli je sad “faca broj jedan”. Slično je i sa Srnom u Šahtaru.
Poslušao sam svoje srce
– Barceloninu ponudu ne želim komentirati, to bi bilo neprofesionalno. Najvažnije je da sam odlučio ostati u Šahtaru. Poslušao sam svoje srce i izabrao Šahtar. Donio sam ispravnu odluku i nije mi žao – objasnio je Srna.
Bilo bi pogrešno tumačiti da su obojica te ponude odbila zbog novca, obojica su u karijeri zaradila izuzetno velik novac, no oni u svojim sadašnjim klubovima imaju krasan status, ne samo što su najbolje plaćeni već su i kapetani svojih momčadi. Srna može otvoriti svaka, ne samo sportska vrata u Ukrajini. A u Barceloni bi bio samo jedan od igrača, u debeloj sjeni velikih zvijezda, uostalom u 35. je godini i razumljivo je da je bio u poziciji poziv takvog velikana odbiti, ostati u klubu u kojem je od srpnja 2003. godine, dakle gotovo 14 godina, i taj svoj drugi dom nije želio mijenjati za svjetla Barcelone.
I Čarliju je 31 godina, lijepo živi u Moskvi, a da je otišao u Bayern, morao bi se dokazivati, boriti, pitanje je koliko bi njegove tetive trpjele njemački dril, a bilo bi pitanje i koliko bi igrao bez obzira na to što ga je navodno želio Carlo Ancelotti u svom münchenskom jatu.
TOP 10
Luka Modrić (Real Madrid) 7,5
Ivan Rakitić (Barcelona) 4,5
Vedran Ćorluka (Lokomotiv Moskva) 4,5
Darijo Srna (Šahtar) 4
Dejan Lovren (Liverpool) 3,6
Mario Mandžukić (Juventus) 3,5
Mateo Kovačić (Real Madrid) 3,5
Ivan Perišić (Inter) 3
Nikola Kalinić (Fiorentina) 3
Šime Vrsaljko (Atletico Madrid) 2,2
Iznosi su u milijunima eura, riječ je o plaćama igrača. U te iznose nisu uračunati vjerojatni razni bonusi za trofeje i nastupe, kao ni sponzorski ugovori
