Postalo je već uobičajeno da se svakoga svibnja pjenimo zbog nereda što
ga maturanti stvaraju po ulicama. Ove se godine nećemo ljutiti, nego
bismo se najradije pridružili njihovom ludiranju. Jer, ove godine oni
slave pobjedu koja je na neki način i naša: uspjelo im je odgoditi
državnu maturu. Odgodili su je, doduše, samo na godinu dana, ali i to
je mnogo, to je zapravo sve.
Jer, tu godinu mogli bismo svi skupa iskoristiti da sebi postavimo
pitanje koje je u cijeloj stvari ključno, a glasi: zašto zapravo želimo
uvesti državnu maturu? Nekako se uvijek podrazumijeva da je ona nešto
dobro i da u njezin smisao ne treba sumnjati.
A nije tako, jer je državna matura povijesna tvorevina, a u povijesti
se stvari mijenjaju.
Izmišljena je ona u ono vrijeme kad se ispit zrelosti polagao samo u
jednoj vrsti škola, to jest u gimnazijama. Drugih srednjih škola nije
tada ni bilo, a ako i jest, one su završavale pomoćničkim ispitom ili
nečim sličnim, a ne maturom. Nije, dakle, bilo nikakav problem izraditi
ispitna pitanja i provesti maturu za cijelu državu, jer to je bio dobar
način da svi odgovaraju pod istim uvjetima.
Danas, kad ima milijun srednjih škola, koje su k tome još i stručno
profilirane, ispitna pitanja naprosto nije moguće načiniti. Što je
zajedničko srednjoj kemijskoj, srednjoj ugostiteljskoj i srednjoj školi
za primijenjenu umjetnost? Malo pa ništa. Kako onda isplanirati maturu
kojoj će učenici svih tih škola moći pristupiti s jednakim izgledima da
prođu? Očito, nikako.
A onda, državna matura – kao što joj i ime govori – podrazumijeva
situaciju u kojoj država izravno uređuje odnose u školstvu. To znači da
država kaže: uvest ćemo državnu maturu, a ona će onda služiti kao
prijamni ispit za fakultete. A budući da se država mora slušati, onda
njezinu naredbu svi provode: i škole i fakulteti i administracija.
A kod nas takva situacija ne postoji.
Kod nas fakulteti imaju ovlast da priznaju ili ne priznaju rezultate
državne mature, pa da uvedu ili ne uvedu vlastite prijamne ispite. A u
tim okolnostima državna matura je puka besmislica: ako ona nikoga ne
obavezuje, onda država može tu svoju maturu lijepo zataknuti za šešir.
Pa dobro, reći će netko, zašto onda ipak inzistira na tome da je uvede?
Zar samo zato što je nekad obećala da će je uvesti, pa joj je sad
neugodno ustuknuti? Ili zato što je imaju i drugi? Ili, napokon, zato
da se sačuva stoljetna tradicija po kojoj se u školstvu uvijek nešto
prčka i reformira i nikad se ne stiže ozbiljno raditi?
Koji god da je pravi razlog, svi su očito krivi. Od državne mature
treba lijepo odustati, i treba glasno reći da se odustalo. A to bi za
nas kao društvo mogao biti jedan veliki ispit zrelosti.
GOST SURADNIK
Nemoguća državna matura
