Iako zagovaratelji potpune liberalizacije – slobodnog trgovanja svim uslugama koje građanima zasad još isporučuju isključivo državne ili gradske tvrtke – svoju ideju sigurno ne guraju iz altruizma, nego zbog puno opipljivijih razloga, od liberalizacije tržišta u pravilu – ne i uvijek! – uz prodavatelje usluga na koncu profitiraju i potrošači. Tako je bilo s otvaranjem taksi-tržišta u Zagrebu nakon čega su cijene prepolovljene, tako će biti vjerojatno i s cijenom struje nakon što HEP dobije nekoliko jakih konkurenata, a jednog će dana građani moći birati i tvrtku od koje žele nabavljati plin.
Iako u Hrvatskoj postoji tridesetak distributera plina, o pravom tržištu ipak se još ne može govoriti jer svaki djeluje na svom “teritoriju”. S druge strane, ima nekih roba i usluga – najbolji je primjer opskrba pitkom vodom – koje nipošto ne treba prepustiti tržištu. Cijenu vode ne treba rušiti liberalizacijom, nego “iznutra”. Netko Zagrebačkom holdingu jednostavno mora stati na kraj jer je neprihvatljivo da je cijena osnovne usluge – pitke vode – tek četvrtina računa, a barem dvije četvrtine su “porez na budale”.
