Dugo su ljudi držali da je moguće načiniti perpetuum mobile, to jest
stroj koji će, kad se jednom pokrene, raditi dalje sam, bez dovođenja
nove energije. U tu ideju ne vjeruje više nitko osim Hrvatskoga sabora.
On već dugo pokušava načiniti perpetuum mobile donoseći novi zakon o
radnom vremenu trgovina.
Taj je zakon, kažu, potreban iz tri razloga. Prvi je ekonomski:
zaposlenici u trgovinama rade prekovremeno, a nitko ih za to ne plaća.
Drugi je vjerski: crkva se žali da joj vjernici nedjeljom zazijavaju po
šoping-centrima, umjesto da dođu na misu. Treći je razlog socijalni:
gubeći vrijeme po tim trgovinama, naši ljudi ne idu u prirodu, niti se
kulturno uzdižu i rekreiraju.
Lako ćemo se složiti oko toga da svaki od tih razloga ima i svoju
političku stranu. Ali, ne smijemo se složiti s onim oko čega se,
izgleda, slažu i pozicija i opozicija: da to i jesu isključivo
politički problemi, pa da ih je moguće riješiti političkim sredstvima.
Jer, ti problemi nisu politički, nego su sistemski. Mi živimo u
kapitalizmu i on neke stvari neminovno donosi. Stvar je samo u tome što
pravi, uređeni kapitalizam donosi i rješenja za te probleme. A naš
takav nije.
Jer, u pravome kapitalizmu postoje jaki sindikati, koji su sposobni
izboriti se da radnicima bude plaćen njihov rad. Poslodavci ih se boje,
pa i ne pomišljaju uskratiti namještenicima neko od njihovih prava.
U pravom kapitalizmu je – metaforički govoreći – i vjera na tržištu:
izložena je konkurenciji, pa je prisiljena pronaći načina da privuče
vjernike k sebi tako što će im davati primjer i biti moralni arbitar.
Nema posezanja za prisilom, a pogotovo nema šurovanja s državom da bi
se ta prisila provela.
U pravom kapitalizmu, napokon, podrazumijeva se i stanovita selekcija.
Onaj tko nedjelje provodi u kafiću šoping-centra, taj ponedjeljkom neće
dobro raditi, pa neće biti konkurentan, a možda će s vremenom izgubiti
i posao. I pravo mu budi, doći će umjesto njega netko bolji. To je
prema pojedincu okrutno, ali je za cjelinu društva bolje.
Očito je da kod nas sve to nije tako i da naš kapitalizam nije pravi.
Jer, naši su sindikati odlučni i kočoperni samo prema državi, a pred
privatnicima drhte kao šiba na vjetru; dapače, oni od države traže da
umjesto njih izvuče nešto od privatnika. U nas Crkva želi veći utjecaj,
a da se pri tome sama ne promijeni. U nas, napokon, običan čovjek želi
bolji život koji uz kapitalizam ide, ali bi rado zadržao socijalističke
povlastice i šlamperaj. Htio bi, ukratko, da mu se dade perpetuum
mobile. I Sabor mu ga, eto, pokušava dati.
I danas se povremeno pojavi u novinama članak o nekom amateru koji
tvrdi da je izumio perpetuum mobile. Ali, te ljude, dakako, nitko ne
uzima ozbiljno. Bojim se ta bi se nešto slično moglo dogoditi i Saboru.
GOST SURADNIK