Smjena dosadašnjeg predsjednika Skupštine Varaždinske županije
Vladimira Stolnika samo je finalizacija postupka demontaže varaždinskog
župana Radimira Čačića, koja traje već nekoliko mjeseci. Čačić je ostao
bez podrške HSLS-ovaca, a i dvojica njegovih prešla su na 'drugu
stranu’, pri čemu je za konačni ishod već posve nevažno iz kojih
razloga.
Da li zbog ucjene, potkupljivanja ili 'nedostatka unutarstranačke
demokracije’, Čačić je pred gotovim činom i pitanje je dana kad će ga
Skupština kao varaždinskog župana i formalno detronizirati.
Lokalni vijećnici iz opozicijskih stranaka, a sada i iz HSLS-a s kojim
je HNS do jučer bio u koaliciji, već dugo govore da su nezadovoljni
načinom na koji Čačić vodi županiju. Formalno, puno se toga vrti oko
projekata javno-privatnog partnerstva, koje je Čačić gurao, a opozicija
kritizirala zbog netransparentnosti ili zavisti.
U svakom slučaju, Čačića će to potaknuti da se preseli na druge
političke položaje. Već je najavio da će se, sad kad više ne bude
župan, vratiti u Sabor jer to smatra i svojom 'dužnošću’ nakon što je
ponovno preuzeo vođenje HNS-a.
Premijeru Sanaderu, ministru Šukeru i potpredsjedniku Polančecu ta će
situacija sigurno priskrbiti još koju sijedu, jer Čačić nipošto nije
osoba koja bi u zastupničkim klupama samo figurirala.
Tko god da ga je ekspedirao iz županove fotelje, po svoj ga je prilici
istim potezom lansirao i u utrku za zagrebačkog gradonačelnika iako on
sam, naučivši na vlastitoj koži da je svaka prerana kandidatura
pogrešna, to još ne potvrđuje. Dakle, izbacio si Čačića iz Varaždina i
dobio si ga na velika vrata u Zagrebu.
Iako je do idućih lokalnih izbora manje od godine dana, i unatoč tome
što svatko nastoji što dulje skrivati svoje adute, situacija izgleda
prilično nezanimljivo. SDP očito neće učiniti korak od kojeg su
HDZ-ovci uoči parlamentarnih izbora najviše strahovali i Milanović neće
ići u obračun s Bandićem.
Da je to učinio uoči izbora, kažu mi i oni posve razložni, neutralni
analitičari, doveo bi ne samo do rekordnog broja mandata u Saboru
nego i do pobjede, a HDZ-ovci bi mu bespomoćno gledali u leđa. U
HDZ-ovu taboru sad se više ne krije da su se upravo toga najviše
bojali.
Da je pak Milanović krenuo na Bandića tjedan dana nakon izbora, bio bi
ojačao svoju poziciju na izbornoj konvenciji SDP-a. Kako vrijeme
odmiče, za takav manevar sve je manje mogućnosti, a sve je realnije da
će se Milanović zadovoljiti nekim 'dealom’, a Bandić ostati
gradonačelnik.
HDZ-ovu krugu, Zagreb kao da ne spada u zonu primarnog interesa.
Stranka je prije nekog vremena pronašla osobu koja je po ključnim
karakteristikama trebala postati Bandićev antipod, ali javnosti se to
nije dojmilo. Jasen Mesić je mlad, Zagrepčanin, s pristojnim formalnim
obrazovanjem i zanimljivim hobijem, no ili ga je stranačka mašinerija
zapustila ili on doista nije štof za gradonačelnika. Otud i komentari
poput onog da bi HDZ bio puno bolje napravio da je na Mesićevo
mjesto istaknuo, na primjer, Marinu Matulović-Dropulić.
Bilo bi sasvim mimo Čačićeve prirode da prespava tu priliku i da ne
iskoristi činjenicu što HDZ gotovo da i nema kandidata te što SDP može
ići samo s osobom koja je manje popularna od same stranke.
Ali ako je istina, kao što se čini, da Sanader za Zagreb nije previše
zagrijan, on će sigurno i dalje ostati zainteresiran za diskretno
pomaganje Bandiću, 'ništa izvan okvira dobre suradnje premijera i
gradonačelnika glavnog grada’, ali taman toliko da se održi napetost
unutar suparničkog SDP-a. A u toj konstelaciji, prostor za Čačića nije
tako velik kao što se na prvi pogled možda čini.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
