Nepuna četiri mjeseca nakon što se povukao iz Hrvatske, MMF na ove prostore odašilje dramatično upozorenje. Zemlje jugoistočne Europe u kojima je vanjski dug veći od 80 posto BDP-a u ozbiljnijoj su situaciji od azijskih zemalja, u kojima je kriza izbila 1998. godine.
Uz vanjski dug koji je definitivno iznad toga limita, Hrvatska je automatski meta toga upozorenja. I njoj, dakle, prijeti financijska kriza, poručuje skupina MMF-ovih stručnjaka koji potpisuju dotičnu analizu iako je riječ "kriza" ono zadnje što ovdašnji političari u predizbornom zanosu žele čuti.
S takvim upozorenjima obično se događa sljedeće: možda se nikad ne ostvare, možda do krize doista dođe, a vjerojatnost je svakako veća ako se krize unaprijed najavljuju. To je otprilike kao s bankama. Proširi li se glas da je neka banka loša, ona će to doista postati čak ako je do tog momenta sve bilo u redu. Kao sustav koji živi od tuđeg povjerenja, banka se teško odupire napadima panike ulagača, a isto je i s državom koja se oslonila na tuđi kapital.
Do zaključenja ovog izdanja na vanjskom financijskom tržištu nije bilo nikakvih znakova drame zbog MMF-ovih upozorenja. Takozvani spreadovi na vrijednosne papire, koji oslikavaju razinu ulagačkog rizika, nisu se mijenjali i ostali su relativno niski. U stručnim i financijskim krugovima to je upozorenje očito primljeno puno hladnokrvnije nego među političarima.
Razlog je vjerojatno to što MMF nije otkrio ništa novo što se dosad nije znalo. Prije MMF-a takvo je upozorenje u analizi novih i budućih članice EU lansirala i Svjetska banka. I ta je kuća prilično jasno rekla da treba korigirati politiku koja potiče na visoku zaduženost i rast kredita. Naposljetku, najizravnije je to rekao guverner Hrvatske narodne banke, aktiviravši na kraju i mjere koje bi trebale odvratiti banke od dosadašnjeg zaduživanja u inozemstvu radi zarade na kreditima domaćim tvrtkama i građanima.
MMF je sa svojim upozorenjem na neki način čak na repu te priče, riskirajući k tome da ga se podsjeti kako je neke financijske krize u svijetu potpuno previdio, a neke pogrešno najavio. Mogli bismo se prisjetiti i činjenice da je MMF, koji danas upozorava na neoprezno ponašanje stranih banaka, asistirao njihovu dolasku u Hrvatsku, a i da se praktično još nedavno protivio administrativnom ograničavanju ekspanzije kredita.
MMF-ovo upozorenje vrlo je relativne vjerodostojnosti u smislu predviđanja budućih događaja, no bilo bi glupo relativizirati njegovu bit. Guverneru hrvatske središnje banke takvo što nije palo na pamet. Sam je, naime, puno prije MMF-a govorio da euforija zaduživanja mora biti zaustavljena, a na kraju je protiv euforije aktivirao mjere zbog kojih se našao na meti bankarskih lobija.
Sporiji rast kredita mogao bi dovesti do usporavanja gospodarskog rasta. Takmaci za iduće parlamentarne izbore zasad uopće ne žele ukalkulirati tu mogućnost, nego se uglavnom nadmeću visokim stopama. Ali ako su sporije stope rasta alternativa financijskoj krizi, izbor je jednostavan. S tog stajališta čak je i tajming MMF-ova upozorenja zapravo dobar jer bi predizborne rasprave mogao usmjeriti na reformske teme, a stranke prisiliti da u svoj javni govor unesu veću dozu realnosti.
Nije, naime, logično što baš nitko u svojim programima ne propagira štednju. A nije logično ni to što baš nitko ne kaže da ne može obećati brda i doline, blagostanje i procvat, prije nego što se obave neke reforme.
Otvori KEKS Pay
