U zemlji u kojoj se silovanje jedva smatra zločinom, a pripadnici elite svoje žene izbacuju iz kuće ne dajući im ni da pokupe krpice, izvanredna je hrabrost 32-godišnjeg pomorca Ivana Čvrljka. Suprug pobjednice Big Brothera pokazao se u najmanju ruku, barem po onome do sada, kao kandidat za muškarca desetljeća u Hrvatskoj. Nakon što je tri mjeseca morao gledati kako supruga ljubi drugoga, redale su se vijesti koje su za hrvatske prilike nevjerojatne. Iako su ga neki mediji na vrijeme naputili da bi u brakorazvodnoj parnici mogao dobiti dijete, on je kćerčicu odmah doveo da se vidi s majkom, a o tome kako će podijeliti brigu o djetetu tek će se dogovoriti, kaže. Donio je Marijani i stvari, razgovarao s njom, poželio joj sreću te bio razočaran što mu nije rekla ni da joj je žao.
Odlazi tri mjeseca na more, želeći očito malo mira nakon svega. A lijepo je dobio naputke u medijima, te na polovicu novca ima zakonsko pravo, te dijete može dobiti bez problema jer i suci bi mogli presuditi da takvoj majci dijete ne treba povjeriti. Je li taj čovjek normalan, pitaju se hrvatski muževi po kafićima raspredajući kako bi se sve osvetili da su oni na Čvrljkovu mjestu. “Upao bih u tu kuću odmah i sredio je tamo”, kaže jedan, naoko normalan, zacijelo ne shvaćajući da takvim ocjenama počinje nalikovati na jednog na taj način aktivnog muškarca, na Dragana Paravinju, kojeg upravo drže u sarajevskom pritvoru dok se ostaci sedamnaestogodišnjakinje traže na dnu Krke. Kako se čini, Paravinja je imao gotovo redovit seksualni život temeljen na hvatanju žena, a pitanje je koliko je napadanje osamljenih djevojaka još uobičajeno u nekim krajevima Hrvatske. Djevojke koje poslije šute, što je zlatno pravilo u nekim hrvatskim krajevima, u ovom slučaju to je Dalmatinska zagora, a mogao je biti i bilo koji drugi kraj, a od toga možda nije daleko ni Šibenik, u kojem će i dalje živjeti Ivan Čvrljak, muškarac kakvog bi možda trebalo, ako je moguće, presaditi i u hrvatsku elitu koja živi na najboljim lokacijama glavnoga grada. A tu smo se nagledali svega.
Bilo je tajkuna koji nakon pucanja ljubavne veze na sudu rješavaju pitanje čije je ženino rublje, košarkaša čija ljubav puca čim bi netko tko s njima dijeli život dijelio i dolare od milijunskih ugovora. Bilo je i gorljivih Europljanina i zagovornika ljudskih prava koji nisu prezali ni od batine ni od uništavanja bivših supruga svim sredstvima, otimanja djece... A i sam je Marijanin muž mogao, kako je to učinio njezin ljubavnik, samo pažljivo poslušati što bi mu sve poznanici, prijatelji, susjedi mogli savjetovati i postupiti sasvim drugačije. Kakav je sve arsenal mogao aktivirati kako bi se osvetio, kako bi nanio bol. Zapravo je, kad se dobro razmisli, teško zamisliti i ženu koja bi do te mjere mogla zadržati prisebnost u takvoj situaciji.
Zanimljiv komercijalni eksperiment s ljudskim životima, koji mnogi vole, a drugi ne podnose, bit će ubrzo zaboravljen. Bit će tako zacijelo i s akterima, uostalom kao i gotovo sa svim instant-zvijezdama bezbrojnih potraga za talentima. No, možda postupak Ivana Čvrljka zaslužuje da bude zapamćen, kao lekcija iz Šibenika hrvatskim muškarcima.
Bože blagi! ne mogu vjerovati što je \"novinarka\" ovdje napisala. Ovakvu količinu stereotipa, feminizma, gluposti, nagađanje se ne može naći ni u birtijama. Koma!