Suprotno nekim ovdašnjim najavama, prema kojima se još prošlog ljeta
znalo da će Bruxelles biti vrlo kritičan prema hrvatskom napretku u
pregovorima s EU, službeni godišnji izvještaj što je objavljen u utorak
vrlo je uravnoteženo štivo.
Tu nema nikakvih oštrih i stršećih tonova, a predstavnici Europske
komisije koji su predstavljali taj dokument još su ga dodatno ukrasili
ističući progres Hrvatske u ispunjavanju političkih kriterija. Iako
dužnosnici Komisije tvrde da dokument nije namjerno ublažen zbog
parlamentarnih izbora, u Zagrebu u to malo tko vjeruje.
Komisija ovaj put nigdje otvoreno ne kaže da nečim nije zadovoljna,
nego se na primjer koristi zaobilaznom i “ufinjenom” formulacijom o
“određenom”, stanovitom napretku. Prevladavajući je zato pozitivan ton,
s izuzetkom područja poput borbe protiv korupcije, pravosuđa, odnosa
prema medijima, javnih potpora i povratka izbjeglih, u kojima je
postignut “mali napredak”.
Nekoliko je mogućih motiva zbog kojih se Bruxelles ovaj put odlučio na
krajnje izbalansirane i ublažene ocjene. Prvo, da je postupio
drugačije, vjerojatno bi se indirektno umiješao u izbornu kampanju.
Da je Komisija nastupila u oštrijem tonu, opozicija bi dobila dodatni
argument protiv vlasti, a u uvjetima prilično izjednačenih snaga između
SDP-a i HDZ-a to bi mogao biti uteg koji bi vagu usmjerio na jednu
stranu. Umjesto toga, Bruxelles se postavio neutralno, prepustivši
konačnu odluku hrvatskim biračima.
Ta gesta političke korektnosti vjerojatno je uvjetovana i time što
nijedna od dviju dominantnih opcija, dakle ni HDZ ni SDP, ne ugrožavaju
proeuropsku orijentaciju, nego je dapače promoviraju i provode, a
Hrvatska je k tome jedna od malobrojnih zemalja u kojima se politički
ekstremizam uopće ne uspijeva probiti do parlamentarne razine
Europski političari, dakle, nemaju potrebe ni na koji način, iza
kulisa, a kamoli izravno, intervenirati da bi Hrvatsku održali u
“pravom smjeru”. S tog stajališta, kriticizam u godišnjem izvještaju o
napretku ne samo da nije bio potreban nego bi škodio nekim drugim
europskim interesima.
U regiji koja nikad nije do kraja stabilizirana, a koja je ove godine
postala još trusnija, Hrvatska je jedina zemlja s kojom međunarodna
zajednica nema briga. Hrvatska je, kako to ovdašnji političari vole
istaknuti, prestala biti dio problema i postala je dio rješenja. Zato i
europski povjerenik za proširenje liberal Olli Rehn, kad govori o
hrvatskom napretku, zvuči kao da podržava sadašnju vlast iako je
politički sigurno bliži Vesni Pusić nego Ivi Sanaderu.
Zato EK uz veliku pompu i ceremoniju parafira s Beogradom Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju, a u Hrvatskoj je to pak prošlo praktično
bez ikakva publiciteta. Dok se balkanskim gudurama opet šuljaju
naoružane spodobe, dok iskri zbog stanja u BiH i na Kosovu,
destabiliziranje Hrvatske ne treba nikome.
Treći, a možda i najvažniji razlog zbog kojeg u bruxelleskom izvještaju
nema nikakve oštrine zasigurno je to što je hrvatska startna pozicija u
pregovorima s EU ipak povoljnija nego što se obično misli. Hrvatska je
zemlja stabilnog ekonomskog i političkog sustava, s odgovarajućim
institucijama i tržišnim gospodarstvom.
Iako se o tome puno ne govori, na prilagodbi standardima EU svakodnevno
rade stotine stručnjaka, a to se prepoznaje i u Bruxellesu.
Europska komisija i dalje, međutim, traži odlučnije suprotstavljanje
korupciji i reformiranje pravosuđa. U tome se pak njezin zahtjev
potpuno poklapa s raspoloženjem većine hrvatskog stanovništva.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
