Ako i uspijem preživjeti sve ove torture i dočekati prezasluženu
mirovinu, bojim se da nema šanse da će netko doći na selo da
me zamijeni. Jer, niti je liječnika dovoljno, niti je ovo malo
što nas ima spremno živjeti i raditi u našim
zabitima. Toliko onda o jednakoj dostupnosti zdravstvene
zaštite svima. A o tome u najavljenoj reformi zdravstva
– ni riječi - progovara dr. Željka Perić, “seoska
liječnica” sa 30-godišnjim iskustvom. Za sebe će
podrugljivo reći da radi u Kliničkom bolničkom centru Zdenci,
“ako ste uopće čuli za to mjesto”.
Sveg
u krvi otjerali ga s hitne i intenzivne
50 kuna dopunskog ili 3000 kuna
participacije
Na liječenje u inozemstvo uglavnom se
šalju djeca
Hrvatska
ima treći najgori zdravstveni sustav u Europi
Pacijent
u prvom planu
Zdravstvu sam već platio 336.000 kn, zašto bih još
Ukinite povlastice i uzmite imovinu dilera
Dođite s uputnicom po američki implantat dojke
Isprike ne liječe
- Privatizacija ili tzv. zakupizacija uništila je
naše zdravstvo. Razjedinjeni smo i svatko se koprca kako
zna. Ja ne kritiziram, već upozoravam, kao i puno puta do sada.
Vjerojatno opet uzalud – kaže dr. Perić. Dok
razmišlja koji je od problema liječnika i pacijenata u malim
sredinama veći jedan od drugog, obrušila se ponajprije na
CEZIH, odnosno informatizaciju zdravstvenog sustava:
- Koristim prigodu da “zahvalim” svima koji su nam
omogućili da puno “bolje i brže” radimo
instalirajući nam Velikog Brata. Umrežiše nas jer moraju
kontrolirati tu masu “neradnika” u općoj
zdravstvenoj zaštiti. I sad se ne zna tko je sretniji
– mi ili pacijenti. Pogotovo kad se izgubi veza sa svemogućim
CEZIH-om pa onda dva sata apsolutno ništa ne mogu raditi,
osim zajedno s pacijentima sjesti u čekaonicu i plakati od jada i
nemoći.
Nazivam, urgiram, prosvjedujem kod nadležnih, svi se ispričavaju i
nakon nekoliko dana – opet isto. Njihove isprike pacijentima
i nama liječnicima ništa ne znače. I još
nešto, puno je važnije da unesem sve podatke Velikom Bratu,
nego da uputim normalan ljudski pogled, osmijeh ili toplu riječ svome
pacijentu – ogorčena je dr. Perić.
Biciklom po zdravlje
A kad prepiše lijek, do lijeka treba i doći. Većina njezinih
pacijenata do prve će ljekarne biciklom, jer drugog prijevoza nemaju,
niti imaju novca za bus: - Korisno je to za zdravlje, osobito po
kiša ili snijegu! U jednom smjeru 24 km! Netko se sjetio da
nam ukine ljekarničke depoe i tako olakšao mome biciklistu
put u Europu – ironično će dr. Perić.
