UNICEF-ova pravila uopće ne pitaju što majke trebaju

Nekolicina žena koja je rodila na sv. Duhu kaže da je to teror, nitko ne pita majke kako ima je nakon 15 sati trudova, tutnu im dijete u ruke i utrpaju po 4 žene u istu sobu. pa vi zamislite kako je lijepo kad nakon poroda krvariš, moraš dojit dijete, ne možeš normalno na wc, istuširat se, a još vas je nekoliko u sobi, svakoj se dijete razdere u drugo vrijeme i tako ukrug.... Svaka majka voli svoje dijete i želi ga uz sebe, ali ovo je neprijateljski prema ženama!

Popisujem ovo, ja sam rodila u toj bolnici. Dijete su mi svaki dan uzimali oko 8h, pa su ga nosili na kupanje i redovito je spavao po povratku do 12h popodne. Znači 4h bez prestanka. Naravno da su ga dohranjivali. Svjetlo u sobi je bilo upaljeno konstantno, o dojenju nisam ništa čula. Sestra je došla s pitanje da li želim dojiti ili ne. Kada sam rekla da želim onda su mi samo bradavicu ugurali u usta djetetu i to je to. Tek na moje inzistiranje su mi pokazale tehniku dojenja, koja mi nije pomogla, pa sam morala poslije sve sama proći i zahvaljujući upornosti sam uspjela. E da i kako je beba stalno plakala govorili su mi da nemam dovoljno mlijeka i da ću ga morati dohranjivati. Toliko o poticajima dojenja. Pa tko normalnan može dobiti mlijeko u bolnici koja ti tekuću hranu daje u jednoj šalici dnevno. A poznato je da od tekućine dolazi mlijeko. Daleko je ta bolnica od prijatelja djece.

Rodila sam prije 5g na Sv. Duhu ( i za par mjeseci pripremam se opet) i imam samo rijeći pohvale za babice, med sestre i doktore. Sve su bile beskrajno uslužne i strpljive. I vrlo vidljivo je obješena obavijest o tom rooming-inu gdje kaže da na zahtjev rodilje (ukoliko je preumorna ili je to njen osobni stav) dijete se može odnijeti na čuvanje u bilo koje doba dana i noći. Nikakvu prisilu tamo nisam osjetila.