Leti. Idi. I vrati se, govorili su joj roditelji, čiju je podršku uvijek imala. Odletjela je. Otišla. I naposljetku se vratila iako je imala prilike ostati u Francuskoj i tamo unedogled usavršavati svoje kulinarski talent i znanje. Bilo joj je ondje lijepo. Ipak, 26-godišnjoj Mirni Sarić najljepše je u njezinu Dubrovniku jer “tu je i kroasan nekako slasniji”.
Spojila nutricionizam i gastronomiju
Pet godina akademskoga obrazovanja – najprije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu gdje je završila preddiplomski studij, zatim u Zagrebu, na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu – doveli su do toga da je Mirna lani u Gradu otvorila obrt Mirna Nutrigurman, spojivši u posao svoje dvije velike ljubavi – nutricionizam i gastronomiju. S radom je započela u jeku pandemije, bilo je to i istodobno i hrabro i ludo, ali ona je danas i zadovoljna i sretna. U gradu koji voli radi ono što voli, po svome oboji dan...
Uostalom, naglasit će kako ih je na posljednjoj godini studija profesor Vladimir Žanić, koji je vodio menadžment i njegovao poduzetničku klimu, sve vrijeme ohrabrivao i govorio im da mogu uspjeti. Govori nam mlada nutricionistica o važnosti umrežavanja malih poduzetnika, s ciljem unapređenja struke, pa tako i ona u svome savjetovalištu tijesno surađuje s nekolicinom kolega, “pokrivaju” medicinu, farmakologiju... Sretna je jer izvrsno funkcioniraju, kao kolege, a ne rivali. No prije no što je započela sa samostalnim radom, Mirna je po dovršetku studija bila otišla u Francusku, na usavršavanje na kulinarskoj akademiji Gastronomicom u gradiću Agdeu, na jugu zemlje, gdje je u kuhinji komunicirala jezikom ljubavi, manirima i željom za znanjem.
Prošla je ondje i kulinarsku obuku za rad u Michelinovim restoranima: – Lako bih ja o svemu tome samo sanjala da nisam imala podršku obitelji – roditelja i petero braće i sestara, kao i svog mladića. Želim ostaviti traga, da nisu zaludu bili školovanje i trud – govori Mirna dok u restoranu Dubravka na Pilama uživamo u domaćim kolačima, dubrovačkoj rožati i piti od jabuka. Odlazimo zatim do Kneževe palače, šećemo se Stradunom, nailazimo na gospođu koja prodaje domaće proizvode – ušećerene bademe, naranče i limune te nespole – egzotično voće dubrovačkih vrtova. Mirna nas podučava da ga treba jesti hladno jer tada osvježava.
– U mojoj je obitelji sada više zelenila, voća i povrća na pjatu, koristimo sezonske namirnice, a odlazak na tržnicu postao je uobičajen – odgovara kad je pitamo je li uspjela “preodgojiti” ukućane.
Dok s nasmijanom Dubrovkinjom hodamo gradom u kojem je ona proživjela lijepo i sigurno djetinjstvo i za koji kaže da zimi, kad odu gosti, izgleda kao da spava, pokazujući pri tom sve svoje čari, ona putem dogovara radionice koje će doskora održavati. Mirna nam kaže da bi o hrani mogla pričati danima te da je vjerojatno u životu izabrala teži put. Ali to je njezin put, put u koji vjeruje.
Ići naprijed ključ je svega
– Stalno treba učiti, razvijati se, izaći iz sigurne zone jer tako širimo svoje granice. Želim uživati u cijelome ovome procesu. I vjerovati u njega. Danas nutricionizam ulazi u svaki dom i na svaka vrata, savjetovanja mogu biti online. Grane koje sam spojila imaju izvrsne temelje za rast, ali to su istodobno i grane koje su u svojoj renesansi, stalno se unapređuju. Ići naprijed ključ je svega – govori Mirna Sarić.
Zbog posla ona je danas vrlo često u Zagrebu, putuje, usavršava se. Jednostavno – leti. I uvijek se vrati svome Dubrovniku. Tu će ljubav spram Grada pokazati i u jednominutnom videu koji je kao predstavnica Dubrovačko-neretvanske županije snimila u sklopu projekta Moja.hr. Jer, Mirni Sarić najljepši je kutak Lijepe Naše upravo ovaj u kojem živi i uživa, bilo na ulicama povijesne jezgre, Srđu, Elafitskom otočju, Mljetu, Lastovu, Pelješcu, konavoskom kraju, Prevlaci...
– Viganj na poluotoku Pelješcu, ušće Neretve, Metković, otoci... – neka su odredište koja od početka pandemije sve više “otkrivaju” turisti, kaže direktor TZ Dubrovačko-neretvanske županije Vladimir Bakić dodajući kako ljudi sve više traže mjesta u prirodi na kojima će moći biti odvojeni od ostalih. Stoga se i organiziraju izleti za manje grupe, a turistima su atraktivne i biciklističke staze. Zbog pandemije ova je županija – profilirana mahom kao avionska destinacija – izgubila najviše gostiju i najdulje će se oporavljati. No već je sada situacija bolja nego lani i svi vjeruju da će se gosti, čim budu mogli, vratiti. Baš kao što se svome Dubrovniku vratila i Mirna Sarić.
Najveća je briga na Pelješcu što popiti
Dingač ili postup, možda plavac iz Ponikava ili s područja Dranča? To će vam na Pelješcu biti najveća briga, no s pelješkim vinima ne možete pogriješiti. Osim vina i školjaka, na Pelješcu se ima još dosta toga za vidjeti i doživjeti. Na primjer, tu su stonske zidine iz 14. stoljeća, Stonska solana koja danas godišnje, onako po “starinski” proizvodi dvije tisuće tona vrhunske soli. A cestom od Stona prema Orebiću i Trpnju proći ćete ambijentalnim mjestima u središtu poluotoka, poput Janjine s Kneževim dvorom.
Šunj je jedna od najljepših plaža Jadrana
Pet otočića i osam otoka, od koji su nastanjena samo tri (Koločep, Lopud i Šipan) čine skupinu Elafitskih ili Jelenjih otoka. Najbliži je Dubrovniku Koločep, najudaljeniji Šipan. Nađete li se na srednjem, Lopudu, na kojem je zabranjen promet automobilima, još s broda ugledat ćete za posjetitelje otvoren franjevački samostan s crkvom svete Marije od Špilice. Nedaleko od njega je perivoj ĐorđevićMayneri s biljem karakterističnim za ovo podneblje. Malo dalje puteljak vodi na drugu stranu otoka, do prekrasne pješčane plaže Šunj koju će mnogi svrstati među najljepše na Jadranu.
Cavtat nudi: šušur, glamur, slavne goste i mir
S jedne strane glamur i šušur, s druge opuštanje i odmor, lagana šetnja uz more, pogledi na palme i slapove ružičastih bugenvilija koje vise s prozora kamenih kuća. Sve je to Cavtat, jadranski dragulj prelijepih plaža i bogate povijesti, smješten na krajnjemu jugu Hrvatske. Ove ga godine i zbog pandemije i Brexita zaobilaze glavni gosti, oni iz Velike Britanije, no on je i dalje jednako lijep. Baš kao i ostala mjesta u općini, poput Molunta i njegovih podvodnih blaga, Sokol grada u Dunavama, plaže Pasjače ispod konavoskih stijena, rijeke Ljute...
