Odrastale su u istom karlovačkom kvartu, zajedno išle u osnovnu školu i u gimnaziju, zajedno trenirale u ženskom nogometnom klubu, a nerazdvojne su i danas, bez obzira na to što Noa Barić studira u Osijeku, a Katarina Katić u Zagrebu. Tema za razgovor imaju uvijek, jedna drugu odlično dopunjuju, što se ponajviše vidi u njihovu kreativnom izražavanju, putem filma. Noa je i glazbeno nadarena, svira nekoliko instrumenata, a frustracije rješava – na bubnjevima. Katarina je više sportski tip pa za izbacivanje negativne energije preporučuje teniski reket, lopticu i zid. Ove dvadesetogodišnje prijateljice iz Karlovca ovogodišnje su predstavnice Karlovačke županije u projektu Moja.hr.
Već bile na filmskim festivalima
Zajedno snimaju od drugog srednje, bile su u gimnazijskoj Videodružini, gdje je profesorica Petra prepoznala njihov potencijal i ohrabrivala ih da nastave. Danas su aktivne u Kinoklubu Karlovac. Svoju improvizaciju i zezanciju na kraju pretoče u zanimljiv sadržaj. Teško im je i zamisliti da rade s nekim drugim.
– Sad smo u poslu kao jedan organizam – kaže Noa. S dosadašnjim su filmskim uradcima bile na filmskim festivalima i smotrama, nagradama smatraju to što su uopće ondje sudjelovale, ali i upoznale puno mladih ljudi, i ne znajući da ih se toliko snimanjem uopće bavi. Kad je na festivalu jednominutnog filma u Požegi u konkurenciji od 600 filmova njihov izabran među 60 najboljih, bile su presretne. Prijateljice bi željele da jednoga dana uz kratke snime i dugometražni film. Katarina je spretnija s pisanjem pa je scenarij često njezin, Noina je glazba, no generalno njihov je princip rada takav da zapravo i nema striktne podjele koja će što napraviti, jednostavno se prihvaća bolja ideja, jedan kadar je Katarinin, drugi Noin, često montiraju zajedno, a događa se da u hodu izmijene prvotni plan: – Čista gerila – komentiraju prijateljice. Obje su na drugoj godini fakulteta, Noa na Akademiji za umjetnost i kulturu studira kulturu, medije i menadžment. Kada je rekla da ide u Osijek, iznenadila je i obitelj i Katarinu, a njoj nije bilo bitno u kojem će gradu studirati, već da nađe smjer koji će pokriti sve što je zanima, što je u Slavoniji i pronašla.
– Mislim da je rođena za takve stvari – kaže Katarina, koja je željela studirati produkciju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, no naposljetku je od tog plana bez pokušaja odustala i u glavnom je gradu upisala arhitekturu jer ju je privukla i prometnula se u izbor broj jedan. Obje razmišljaju o prijavljivanju na studentske razmjene poput Erasmusa, Katarinu zanima Nizozemska, Noa preferira toplije krajeve pa bi odabrala Italiju. Ipak, po završetku studija svoju budućnost ove djevojke vide u Hrvatskoj: – Poznam dosta ljudi koji su otišli, kažu da vani nije bajno kako se možda čini, a ja u svakom slučaju mislim da je kod nas ljepše.
Život je usporeniji, više se uživa, mogućnosti je dosta, samo što puno ljudi nije voljno otkrivati ih, već žele da im se sve servira na pladnju. Naravno, uvijek može bolje, prostora za promjene ima, i zato mislim da mi mladi, na kojima svijet i ostaje, trebamo ostati i pokušati od ovoga što imamo, što je dobro, napraviti bolje, stvoriti bolje uvjete za rad i život. Ako želim da mi bude bolje, ne mogu samo ostati na toj priči, već moram nešto i poduzeti, zar ne? – govori Noa.
Filmom prenijeti poruku
– Imam dvije starije sestre i mlađeg brata. I svi smo tu. I ja želim ostati, zaposliti se, možda otvoriti svoj studio – o planovima govori Katarina. Noa se u budućnosti vidi u kulturi, afiniteta ima i prema politici, a hoće li se ostvariti u Karlovcu, Osijeku ili nekom trećem hrvatskom gradu, ima vremena odlučiti. Ono što je neposredno pred njom i Katarinom jest snimanje jednominutnog filma za projekt Moja.hr. Potrudit će se da ga naprave što bolje i da se u konačnici zabave na završnici koja će se 27. lipnja održati u Vinici kod Varaždina. – Nadamo se da će sve više mladih ostajati u Hrvatskoj i da ćemo i mi svojim filom uspjeti prenijeti poruku zašto bi trebali donijeti takvu odluku – rekle su nerazdvojne prijateljice Noa Barić i Katarina Katić.
