„Vjerujem da je imati zemlju i ne uništiti je najljepši oblik umjetnosti koji biste mogli poželjeti, rekao je svojevremeno superpopularni umjetnik Andy Warhole“, s kojim se uvelike slažem. Jedna sam od onih koja doista vjeruje da promjena počinje sa mnom i da trebam biti promjena koju želim. Osvijestila sam da želim poštivati okoliš u kojem živim i sa zahvalnošću se želim odnositi prema svemu što me okružuje. I nije ovo jeftina filozofija i podilaženje sveopćem trendu održivosti, doista vjerujem da živjeti u skladu s prirodom čini dobro i meni i prirodi.
Moja verzija od polja do stola
Već godinama imam svoj vrt nedaleko Zagreba u kojem uzgajam podosta povrća i voća. Odlasci u to malo selo nedaleko Vrbovca povezali su me s prirodom i poučili kako mogu živjeti održivije. Jer kada sam krenula štihati, kopati, saditi, čekati moje biljke da niknu, braniti ih od žege, korova i raznih nametnika, potom ih brati i spremiti zimnicu, u tom čudesnom vlastitom procesu od polja do stola, upoznala sam održivost. Krenula sam od vrta i došla do svoje kuće. Kako bi koji uređaj u kući došao kraju, zamijenila bih ga onim najvišeg energetskog razreda. Osim toga, puno sam pažljivija s „on“ i „off“ opcijama – sada sve uređaje isključujem iz struje kada ih ne koristim, a isto sam pravilo nametnula svim ukućanima. Obične žarulje zamijenila sam energetski učinkovitim i to mi se itekako pozitivno odrazilo na računima za režije.
Počela sam i znatno racionalnije koristiti vodu iz slavina. Kod pranja zuba i pranja suđa zatvaram slavine, ugradili smo prskalice s niskim protokom, a za zalijevanje svojih biljki u vrtu skupljam kišnicu. Osim što uživam u svom povrću i voću, spremam pekmeze i kuham sok od rajčice, kupujem namirnice koje su uzgojene lokalno i sezonske proizvode koji su obično svježiji i imaju manji negativni utjecaj na okoliš.
Samo treba odlučiti
U mom ekološkom osvještavanju i pronalaženju malih načina za velike promjene uvelike mi je pomogao TikTok na kojem sam pronašla dosta savjeta kako izraditi ekološka sredstva za čišćenje od limuna, octa i sode bikarbone. Ako neka i kupim, pazim da su ekološki prihvatljiva. Redovito i vrlo savjesno recikliram papir, plastiku, staklo i metal, nekorištene lijekove vraćam u apoteku, a stare baterije nosim u za to predviđeno odlagalište. Upotrebu jednokratne plastike smanjila sam na minimum. U dućanima za nju ima doista dobre alternative - papirnate, drvene i staklene. Iako plastiku još nisam u potpunosti izbacila iz upotrebe, plastične vrećice kod mene su prava rijetkost. Bilo je, doduše, dosta borbe dok se nisam naviknula posvuda nositi platnene torbe. Najprije sam ih sakupljala jer bi ih zaboravila ponijeti u dućan, potom sam ih krenula spremati u auto, u svoju torbicu, i na sva vidljiva mjesta te su sada postale must have za svaki šoping.
Proizvedemo čak 2 milijarde tona otpada godišnje
Koliki su plastične vrećice, boce i čepovi problem u okolišu nedavno sam se uvjerila čisteći okolicu jezera Orešje na Dan planeta Zemlje u sklopu najveće ekološke akcije Večernjakove inicijative Rezolucija zemlja. Doista sam ponosna što sam mogla odvojiti svoje vrijeme i pomoći čišćenju tog predivnog okoliša koje je, nažalost, bilo prepuno raznog otpada – od odbačenog namještaja i građevinskog otpada do plastične ambalaže svih vrsta i oblika. Svijet godišnje proizvede oko 2 milijarde tona otpada od čega je velik dio plastika koja se vrlo sporo ili uopće ne razgrađuje, a uvjerila sam se kako to tužno izgleda u našem okolišu. Velik izazov predstavljaju plastični čepovi jer često završe kao zaseban otpad u prirodi, odnosno ne završe u procesu recikliranja, a trebali bi jer su vrijedna sirovina.
Ne odvajam se od boca s neodvojivim čepom
Kako sam i taj problem osvijestila, kada kupujem vodu u boci, biram onu koja ima neodvojivi čep. „Kakav čep“, pita me prijateljica dok joj objašnjavam svoju „water bottle“ filozofiju. „Čep koji je spojen sa bocom i ne može se odvojiti jer, eto, baš ti čepovi poseban su problem okolišu, a mnogi ga ne primjećuju. Nakon korištenja cilj je da i boca i čep budu zajedno odloženi u odgovarajući spremnik za recikliranje, a ne da završe u okolišu“, objašnjavam joj. Direktiva EU nalaže svim proizvođačima implementiranje spojenog čepa do 3. srpnja 2024. godine, a neke tvrtke, poput Jamnice, već su ispoštovale inicijativu. Iz portfelja Jamnice, spojene čepove zasad imaju PET pakiranja Sarajevskog kiseljaka, Sensationa i Sky Cole, te sama Jamnica. Kako često pijem Jamnicu, razliku, naravno primjećujem i oduševljena sam.
Neodvojivi čep na Jamnici praktičan je i ima odličnu sposobnost brtvljenja, lako se otvara i zatvara, a kako je spojen s bocom, nema šanse da nakon korištenja ostanem bez čepa i da mi voda ishlapi. Oduševilo me i što ovaj čep ne otežava točenje iz boce jer se lako pomakne u vodoravni položaj gdje i ostane sve dok ga ne odlučim zatvoriti.
Ima jednostavan dizajn i na boci Jamnice je navedeno da ima spojeni čep i opisan je njegov benefit pa i tako možete znati da kupujete eko friendly bocu koja je i doista praktična. Kada sam saznala da će zahvaljujući uvođenju spojenih čepova na bocama proizvoda u Jamnici, oko 300 tona plastičnih čepova završiti na recikliranju umjesto u okolišu, ova me inovacija potpuno oduševila. Vjerujem da će tako biti i sa svima oko mene jer sve što trebamo učiniti je osvijestiti svoje izbore i potom ih uvoditi u svoje svakodnevne navike. To su doista male stvari za jednu veliku promjenu – čišću i zdraviju okolinu u kojoj živimo.
Sadržaj donosimo u suradnji s Jamnicom
