Svakim drugim djetetom u razvodu se manipulira

Pravobraniteljica za djecu, što je učinila konkretno za djecu u zadnjih nekoliko godina osim što je pisala smiješna i beskrajna izvješća koja nitko ne čita i što je svaki mjesec uredno pospremila svoju plaćicu?

\"...Premda svjesni da se sustav ne može mijenjati preko noći...\" Naravno da se zakoni ( kada se to zaista i hoće ) mogu vrlo brzo nadopunjavati i mijenjati. Ako se može podilaziti EU i donositi zakone slične njihovima čak ii prije nego smo postali članicom, onda se može i zaštititi djecu. Treba samo htjeti. No, kod nas je obično prvo pitanje ono famozno: A gdje sam tu ja ? ili prevedeno: Koliko ide meni ?

nazalost tako je partneri koji se rastavljaju iz osvete jednom drugom preko dijece se osvecuju i manipuliraju....jako malo brakova se rastaju bez osvete i manipulacije i da kasnije ostanu i dalje u dobrim odnosima....dijeci se treba objasniti da nisu oni krivi zbog razvoda vec oni same i da nemogu biti zajedno vise onda dijeca nebi bila tako rastresena i tuzna....a da dijeca se i dalje vole i da ce opet za njih voditi brigu i mama i tata i ako nisu zajedno....i da svako od njih ima pravo na dijecu...no nazalost to su jako malo ljudi koji misle glavom a da dijeca nebudu povredena.....

Isti nekompetentni, nezainteresirani i korumpirani djelatnici Centara za socijalnu skrb koji i dalje ne provode zakone (u pravilu ne štite dobrobit djece u razvodu) su iznenada u stanju prepoznati roditelje koji manipuliraju??? Profesorice Hrabar i Buljan Flander su smokvin listt za \"djelovanje i rad\" Pravobraniteljice za djecu - da nema njih, zaposlenici u uredu Pravobraniteljice ne bi imali ideju što činiti. Pravosuđe ne želim komentirati - EU nam je sve već puno puta rekla. :-( Da ove \"brojke\" i \"statistika\", koji su navodno rezultat rada Centara za socijalnu skrb (?!?) imaju ikakvo utemeljenje i vjerodostojnost, možda bi tvrdnje pravobraniteljice bile manje žalosne i bijedne. Ovako, prezentacija zbornika je prošla, pitanja nisu bila dopuštena, održana je u ponedjeljak u 10:00 (kad zaposleni ljudi nikako ne mogu doći), a nazočne su bile 53 osobe. od čega 48 žena. Dečki, zainteresirajte se, dajte otkaze i počnite hodati po mjestima gdje se okupljaju državni službenici (posebno službenice ;-) ).

Ako želite dodatno manipulirati djetetom samo otiđite na Općinski građanski sud u Zagrebu kome bi dužnost trebala biti zaštita djeteta. No zahvaljujući nekompetentnim sutkinjama koje ne znaju Zakon o parničnom postupku, a kamoli što je to najbolji interes djeteta i za to su plaćene 14000 - 15000 kuna, rezultati su poražavajući.

Pravobraniteljica za djecu, djelatnici centara za socijalnu skrb, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova... suma-sumarum - 98% čine djelatnice, dakle, osobe ženskog spola. Svepoznata je činjenica da su SVE žene povezane jednom neraskidivom vezom, a to je ženska solidarnost. Zbog toga ženama treba odati jedno VELIKO priznanje i na takvoj im povezanosti čestitati. Za razliku od žena, muškarci skoro nikada ne vide razloga za takvu povezanost. Ipak, ona se javlja, primjerice, u ratna vremena. Stoga se večeras i prikazuje na programu, netom prije utakmice, emisija o hrvatskim braniteljima - da nas potakne na buđenje muške solidarnosti, koju tako rado zaboravljamo. Javit će se ta solidarnost i nakon te emisije, jer hrvatska nogometna reprezentacija igra protiv Izraela. Hrvatski muškarci biti će ponovo ujedinjeni večeras, u trajanju od nekih dva, tri sata. Sutra će ponovo, vidno razjedinjeni, navijati svaki za neki svoj \'\'Hajduk\'\' i neki svoj \'\'Dinamo\'\'. Žene uvijek navijaju samo i isključivo - za žene. To je ogromna prednost, ali i ogromna odgovornost. Jer, ništa lošeg nema u solidarnosti, dapače, ali jako je loše manipulirati zakonom, kako to čine žene - ženama, u korist. Na (gotovo) svim pozicijama u hrvatskom sustavu, koji odlučuje o daljnjoj sudbini nekog malog nesretnika (djeteta čiji se roditelji nisu sporazumno i mirno rastali), nalaze se - žene. Dakle, prije samog \'\'starta\'\' cijele brakorazvodne parade i tragikomedije borbe za skrbništvo nad djetetom, žene su pomaknute tri kruga naprijed, u odnosu na muškarca. Trči se četiri kruga. Kad muškarac shvati s koje pozicije kreće u borbu za to da njegovo dijete živi s njim, reagira različito. Neki muškarci padnu kao pokošeni, neki krenu u utrku, slijepo vjerujući da mogu pobijediti. Neki, jednostavno, odustanu. No, neki izgube pamet, polude, podlegnu sili nepravde i pokušaju riješiti utrku tako da eliminiraju suparnika - svoju (bivšu) suprugu. Tako se događaju tragedije, a one uvijek završavaju na duši upravo tog djeteta, za kojeg su se borili. Da se razumijemo - ovdje se (nikada, bez iznimke) ne radi o pravim, zdravim i razboritim ženama. Radi se o onima koje to nisu, a uz to, može ih se smatrati i nemajkama. Žena, ona koja zavrijeđuje zvati se tako, NIKADA ne koristi svoju spolnu prednost na način da ocu oduzima dijete, a što je tragičnije, da vlastitom djetetu oduzima oca. To su majke, one koje istinski vole svoju djecu, bez obzira poštuju li svoje (bivše) muževe. Te majke uživaju kada se dijete veseli ocu i kada svjedoče toplini i povezanosti između djeteta i oca. Da su sve majke takve, ni dječja pravobraniteljica, niti \'\'timovi za brak\'\' ne bi imali puno posla. Očevi, vi koji dubinom svoje duše i snagom vjere volite svoju djecu, nemojte NIKADA odustajati od njih. Učinite ono što možete, a možete jako puno. Svaka, pa i najmanja pažnja koju ste poklonili vašem djetetu, čini to dijete sretnijim i svjesnijim smisla svog vlastitog postojanja. Neka vas nemajke ne dovode do očaja. Neka vas ne obeshrabruju SS-ovke koje rade u centrima za socijalnu skrb. Neka vas nepravda kojom ste okruženi ne ostavi bez nade. Kada pokušavate doći do svojeg djeteta, dječja pravobraniteljica će vas u tome onemogućavati, koliko god bude mogla. Isto će činiti sve ostale institucije. Jedino biće kojem stremite je dijete, a ne vlastita taština. Ponos je ponos, jasno. Ali on se rado pretvori u taštinu onda kada ste nepravedno okrivljeni, kada ste šovinistički proganjani od feminističke bagre, a nadasve onda, kada ste onemogućeni zagrliti i poljubiti svoje dijete. Ne dajte da vam se ponos promijeni u taštinu, pa da ona zavlada vašim umom. Tada ćete činiti grozne stvari, koje inače ne biste činili. Mora vam biti jasno da će cijela ova ekipa, koja ovako uglađeno javno i tobože stručno laprda o problemima djece u (konfliktnim) razvodima, učiniti SVE da vaše dijete \'\'zabetonira\'\' za vašu (bivšu) suprugu. Vama će prirediti fantastični rodeo, tako da vrlo brzo nećete znati za sebe, razbit ćete jaja o sedlo, poskakivat ćete, ali nećete uhvatiti totalno nepredvidljiv i nepravilan ritam - sve dok ne tresnete o tlo. Tada će cijela ova kvazi-intelektualna i još više kvazi-humanitarna ekipa, uprijeti prstom u vas i reći - Pa jesmo vam rekle?! Čovjek je totalni propalitet i normalno je da mu ne možemo omogućiti češće druženje s djetetom, a kamoli da mu damo skrbništvo! Sve ove gospođe, od prve do zadnje, svaka na svoj način, ustvari, UOPĆE ne rade ono što im je posao. Nikada, ili gotovo nikada, ne spominju činjenicu da je otac potpuno potčinjen u odnosu na majku. Nikada ne spominju da su upravo one krive za to da djeca (u konfliktnim razvodima) ostaju zakinuta za oca, pa samim tim za puno, puno toga što je djetetu zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta (RH je potpisnica od 1991.). I tako već DVADESET GODINA! Ove dame ne poznajem osobno niti privatno, a kao takve me i ne zanimaju. No, u profesionalnom smislu kažem: da sam ja na njihovom mjestu, u ponedjeljak se od sramote ne bih više pojavio na radnom mjestu. Možete, drage dame, mrziti muškarce do mile volje, ali to što radite djeci je nakaradno, nezakonito, nedopustivo. Razmišljam da bih, možda, trebao otići osobno do pravobraniteljice za djecu i pohvaliti joj se da sam počeo sjedati na školjku dok piškim. Da li bih tada, u njenim očima, bio manje muškarac no što jesam? Da li bih tim činom, ipak, dobio trunčicu blagonaklonosti, pa da me moje dijete češće vidi? I sad neću gledati utakmicu, nego uzimam pletaće igle... ježi ga, kad ne ide po pravici, prišmahlaj se prasici! Moš\' si mislit!

Nažalost, istina je da se djecom manipulira u ružnoj utrci za \"pobjedom\" tijekom razvoda. No, u ovom slučaju, ne može nam dječja pravobraniteljica mnogo utjecati na konkretan problem-trebaju se roditelji sami zapitati štete li više svojoj djeci takvim ponašanjem, ilii tada već bivšem bračnom partneru. Rijetki su oni koji su svjesni da su djeca ono što je najvažnije u cijelom tom procesu, a tek onda jedinke koje nisu uspjele u zajedničkom suživotu. Što je dijete manje, lakše će preživjeti razvod roditelja, no ukoliko se roditelji razvode u vrijeme kad su im djeca u osjetljivoj pubertetskoj dobi, posljedice manipulacije djecom su najčešće vrlo kobne po-samu djecu. O tome u kakve ljude izrastu slijedeći primjer svojih roditelja, bolje da ni ne govorimo. Zato i ima toliko nasilja i zlostavljanja u vezama i bračnim i vanbračnim. To je zatvoren krug.

Svakako pročitajte zbornik radova koji je Pravobraniteljica prezentirala. Naći ćete da svi ostali sa ovih prostora uviđaju da u radu imaju mnoge manjkavosti i prihvaćaju (bar na riječima) odgovornost za ono što se događa njihovoj djeci (predstavnici Slovenije, Srbije, Grčke...). Jedino u Hrvatskoj ni Pravobraniteljica, ni centri, ni pravnici, ni stručnjaci mentalnog zdravlja, suci ponajmanje imaju i trunku , bar na riječima, odgovornosti za postojeće stanje. Onda se, naravno, zna tko je odgovoran - vi dragi tate. Jer, da ne želite viđati svoju djecu, onda bi vas se moglo optužiti za zanemarivanje, nezainteresiranost i sl., pa mame ne bi morale manipulirati, a djelatnice institucija ne bi imale što raditi - za zanemarivanje biste lijepo kazneno odgovarali. Jedino bi kazneni sud profitirao na opsegu posla. Ovako se začas smisli neka optužba za zlostavljanje, sigurne kuće i svi djelatnici sustava to jedva dočekaju i eto opravdanja za sva ona skupa radna mjesta potpori manipulacijama, od djelatnica czss-a, pravobraniteljice, građanskih i prekršajnih sudova - svi imaju posla više nego što mogu obaviti pa ih treba zato poštovati i dobro plaćati. Da se manipulacije ne bi slučajno smanjile, da se roditelji ne bi slučajno mogli i početi dogovarati, tu je cijeli arsenal manipulacija djelatnica institucija - u czss od naputaka mamama da je najbolje da za svaki slučaj odu u sigurnu kuću (gdje one, kao i neke sutkinje zapošljavaju članove svoje obitelji), da ne dozvole kontakte dok sud sve ne riješi, i tomu sl., do zastrašivanja, ponižavanja i vrijeđanja tata - o čemu oni ne smiju ni pisnuti jer su postupci tajni. Građanski sud i nezanemariv broj vještaka to drugačije rješava - sve što otac na sudu izjavi se zanemaruje i proglašava neriješenim parnerskim odnosom oca prema majci, ono što majka kaže, sudac u obrazloženju presude ponavlja kao vlastiti stav stvoren na temelju dokaza. Prekršajni pak sud, ako nema dokaza o nasilju oca u obitelji odlučuje da će \'pokloniti vjeru iskazu majke\', a \'iskaz oca je nevjerodostojan\'. Protokol o zaštiti od nasilja u obitelji je zapravo protokol o zaštiti žena, ali ne i djece i muškaraca. MUP postupa u skladu s gore navedenim. Dragi očevi, informirajte se, naučite što više o onome što se događa, umrežite se. Zato što sustav vaše dijete, a ni vas, ne vidi. Sustav radi onako kako mu je najlakše za najbolji učinak generiranja posla i davanja sebi neslućene važnosti što u konačnici rezultira neslućenim koristima za sebe. Jednako kako većina vjeruje da računalne viruse zapravo stvaraju tvrtke koje proizvode antivirusne programe, potrebno je da većina shvati da ove probleme zapravo stvaraju one institucije koje skupo prodaju svoje usluge u području zaštite dječjih prava.